Na do sada nezabilježen način, konzervativne Evangeličke vođe S.A.D-a , upozorile su Katolike da papa Franjo gura Crkvu prema ljevičarima. Isti Evangelici radili su godinama sa pro life i pro family Katolicima na zajedničkoj obrani života i obitelji.
Najveća kritika došla je od vodećeg Evangeličkog mislioca SAD-a, Alberta Mohlera.
Mohler koji je potpisao poznatu Manhattan-sku deklaraciju sa Katolicima i drugim Kršćanskim vođama, upozorio je kako papina pojava u Kongresu, “mora poslati vrlo jasan signal konzervativnim Katolicima, da se suočavaju sa onim čega su se najviše bojali, pape koji ne samo naginje ljevičarima nego vuče i Rimsku Katoličku Crkvu za sobom”.
Mohler je najviše bio iznenađen kako papa na Kongresu “niti jedan puta nije spomenuo Isusa Krista.”
“Nadalje, među stvarima koje nije spomenuo, posebno je zabrinutost Katoličke Crkve o abortusima i definiciji braka isključivo kao zajednici muškarca i žene,” dodao je Mohler .
“Umjesto toga on je izabrao izbjeći pristup ovim pitanjima, tako da čovjek pomisli kako mu ona niti nisu bitna.”
Papa, rekao je Mohler, je spomenuo brak “ali nikada ga nije definirao a, nije niti skrenuo pažnju na činjenicu da Rimska Katolička Crkva identificira brak jedino kao zajednicu muškarca i žene.”
Mohler je nastavio: “Umjesto toga on daje izjavu koja može biti interpretirana od svakoga ponaosob kako to želi, spominjući i brak i obitelj bez definiranja niti jednog niti drugog. Nadalje, iako je očuvanje života temeljno učenje Rimske Katoličke Crkve, izjava o toj temi potpuno izostaje, posebno bilo kakvo spominjanje abortusa.”
Mohler navodi “papa se okreće ljevici sa toliko simboličkih gesta i djela i izjava, te nema dvojbe kako je svoje prioritete jasno istaknuo u obraćanju Američkom Državnom Kongresu, a to su neosporno ljevičarski prioriteti”.
Analizirajući papin pristup Mohler pojašnjava:
“Silni trud sa jasnim ciljem, kako bi izbjegao konfrontaciju sa sekularnom kulturom. To je pokušaj slaganja sa novom moralnom revolucijom, bez spominjanja i bez obrane onih Crkvenih učenja koja izazivaju veliku uvredu svijetu.”
Time se može objasniti velika medijska popularnost pape Franje.
Osim toga, postaje svima jasno da u pastoralnim procesima i primjenama tih procesa Papa ne samo da teži liberalnom pristupu, nego on ističe svoje prioritete, a to je odvući Crkvu dalje u liberalnom smjeru.
Mohler u papi Franji vidi upravo onaj tip religioznog vodstva koju su sekularni mediji i teološki ljevičari željno iščekivali:
“Primjer vodstva koji ne definira problem, primjer vodstva koji ide od teologije prema pobožnosti, primjer vodstva koji ne donosi teška pitanja i ne bavi se teškim temama i gdje se istina ne mora definirati i braniti.”
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.