“Ako inzistiraš na vršenju zapovijedi, to je kao da bacaš kamenje na ljude.”
Poznata katolička autorica, Janet Smith, koja je održala predavanje na Katoličkom sveučilištu Amerike (CUA) u Washingtonu, 5. travnja, upozorava na nove izazove za Crkveni nauk protiv kontracepcije koji će nastati u narednim godinama, usredotočene na koncepte savjesti i razlučivanja.
Teolozi koji Smith naziva “razlučivači” se neće usredotočiti na autoritet savjesti, kako je tradicionalno shvaćena, već na “vrlo različito razumijevanje onoga što savjest predstavlja. To je ono na što moramo jako paziti.” 
“U općem smislu, tumači, razlučivači, Amoris Laetitia-e kažu da je razvoj moralne teologije u Amoris Laetitia pastoralan, a ne doktrinaran”, rekla je Smith. To je ključno jer im omogućava da kažu, “uopće ne mijenjamo doktrinu; samo mijenjamo kako se primjenjuje doktrina. Čak niti ne primjenjujemo doktrinu. Samo pomažemo da savjest razluči.”
Humanae Vitae neće biti direktno odbačena, jer su pronašli način da se zaobiđe na temelju odlomaka iz Amoris Laetitia. U biti, razlučivači kažu: “Dakle, ne moramo pobiti argumente koji brane Humanae Vitae, jer nismo u potrazi za doktrinarnom promjenom. Ne moramo dovesti u pitanje autoritet doktrine, jer ne ulazimo u pitanja doktrine; guramo pastoralni pristup takvim pitanjima.”
Drugim riječima, “materijalna pitanja su sada nevažna”, jer “iščitavaju Amoris Laetitia u svjetlu psihološkog viđenja savjesti”, istodobno gurajući u stranu tradicionalno viđenje savjesti. Njihov stav odbacuje “prirodno poznate moralne norme”.
Smith navodi odlomke iz Amoris Laetitia koji pružaju temelje za ovo novo shvaćanje savjesti.
Počela je sa stavkom 37, koja glasi:
Također nije nam lako dati prostora savjesti vjernika koji vrlo često reagiraju na Evanđelje najbolje što mogu prema svojim ograničenjima i sposobni su samostalno razlučivati u složenim situacijama. Pozvani smo da formiramo savjesti, a ne da ih zamijenimo.
Ovo priprema teren za uzdizanje “primata savjesti” iznad objektivnih moralnih normi. Smith kaže da teolozi “razlučivači” tumače da to znači da “individualna savjest treba biti bolje uklopljena u Crkvenu praksu, u određenim situacijama, koje ne utjelovljuju objektivno naše shvaćanje braka”.
Potom je istaknula stavak 303. koji glasi:
Nije jedina svrha savjesti uvidjeti kako određena situacija objektivno ne odgovara sveukupnim zahtjevima Evanđelja. Također može iskreno i pošteno priznati ono što je za sada najveći odgovor koji se može dati Bogu i s određenom moralnom sigurnošću uvidjeti da je upravo ono što Bog sam traži u konkretnoj složenosti ljudskih ograničenja, a iako nije u potpunosti objektivni ideal. U svakom slučaju, prisjetimo se da je ovo razlučivanje dinamično; ono mora ostati otvoreno za nove faze rasta i na nove odluke koje mogu omogućiti potpunije ostvarenje ideala.
Smith je rekla da na osnovu ovog razlučivači zaključuju:
- Moramo “pratiti savjesti”;
- Ne smijemo “nametati” vanjske norme;
- Objektivne norme su “ideali”, a ne “ono što Bog traži” u svim okolnostima;
- i Veritatis Splendor je prošlost – u Amoris Laetitia imamo “promjenu paradigme”.
Nadalje, moralne norme problematične su razlučivačima koji ih odbacuju kao nešto što dolazi iz vanjskih izvora kao što su roditelji, država, prevladavajuća kultura, pa čak i Crkva. “Oni otežavaju, ili čak sprječavaju, autentičnost i moralno sazrijevanje”.
Tada je komentirala stavak 305 koji glasi:
Pastir ne može smatrati da je dovoljno jednostavno primijeniti moralne zakone na onima koji žive u “nepravilnim” situacijama, kao da su kamenje koje se baca na živote ljudi. To bi naglašavalo zatvoreno srce onoga koji se navikao skrivati iza Crkvenih učenja”, sjedeći na Mojsijevoj stolici i katkad sudeći s nadmoćnosti i površnosti teške slučajeve i ranjene obitelji.
Dakle, ako inzistiramo na zapovijedima, to je poput bacanja kamenja na ljude, rekla je Smith.
Na taj isti način, Međunarodno teološko povjerenstvo je primijetilo da prirodni zakon ne može biti predstavljen kao već uspostavljeni niz pravila koja se a priori nameću moralom objektu; već umjesto toga, to je izvor objektivne inspiracije za duboko osobni proces donošenja odluka. (Amoris Laetitia 305)
Drugim riječima, moralne norme nisu odlučujuće za ono što možete i ne možete učiniti. One se svode na nadahnuće koje može voditi vaše moralne odluke.
Razlučivanje mora pomoći u pronalaženju mogućih načina odgovaranja Bogu i rastu uz sva ograničenja. Misleći da je sve crno – bijelo, ponekad se zatvaramo putu milosti i rasta i obeshrabrujemo staze posvećenja koje daju slavu Bogu. (Amoris Laetitia 305).
U biti, razlučivači guraju ideju da nema apsolutnih moralnih normi. Za njih, prirodni zakon ne uključuje univerzalne, nepromjenjive norme, već je dinamičan, eksperimentalan, povijesan i kulturan. Prirodni zakon se postupno otkriva i može se promijeniti ako se kultura mijenja.
Razlučivači vjeruju da je važnije da vjernici slijede svoju vlastitu savjest i vlastitu istinu, umjesto da budu podložni i poslušni Božjim zakonima. Zapravo, razlučivači upozoravaju da prihvaćanje nametanja vanjskih normi iznad i povrh vrijednosti kojima smo posvećeni predstavlja rizik od nasilja prema pojedincima.