Falsifikator Franjo ponovno napada

Falsifikator Franjo opet je na potezu; grdi vjernike, ruga se Svecima i izvrće Sveto Pismo.

Tijekom jutrošnje propovijedi u Domu Svete Marte, perfidni biskup u bijelom ponovno je uperio svoj pogled na takozvane “rigidne”, što je isusovačka pogrda rezervirana za one koji vjeruju u ono što Sveta Majka Crkva poučava u Ime Krista za naše Spasenje.

O takvim osobama, Njegova Poniznost je izjavila:

“Oni su kruti ljudi koji žive dvostruke živote: izgledaju dobri, iskreni, ali kad ih nitko ne vidi čine ružne stvari.”

Izgledaju dobri …

Dobro da ovo dolazi od čovjeka koji nikada nije upoznao fotografa pred kojim nije želio stati u pobožnu pozu; uključujući i spuštanje na ista koljena koja se neće prignuti pred Kristom.

Izgledaju iskreno, ali kad ih nitko ne vidi čine ružne stvari …

Ah, da … Ovo upućuje na ponašanje stanovitog Argentinca koji je rekao biskupima prisutnim u Rimu na početku izvanredne sinode u 2014. godini:

“Potrebno je reći s parrhesijom [iskrenost, sloboda, otvorenost itd.] sve što osjećate. Nakon posljednjeg konzistorija (veljača 2014.) u kojemu se raspravljalo o obitelji, jedan kardinal mi je pisao rekavši: šteta da mnogi kardinali nisu imali hrabrosti reći neke stvari iz poštovanja prema Papi, možda vjerujući da Papa možda misli nešto drugo. Ovo nije dobro, nije sinodalno, jer je potrebno reći sve, u Gospodinu se osjeća potreba da kažem: bez pristojnog poštovanja, bez oklijevanja.”

Ovo dolazi od “pape” koji je uklonio svećenike iz Kongregacije za nauk vjere jednostavno zbog glasina da u Gospodinu imaju mišljenje koje je u sukobu s njegovim [Bergoglijevim, op. prev.]; tj. očigledno su bili “rigidni”.

Obraćanje ovoj izvanrednoj sinodi završilo je s ovim biserom:

“I to činite s velikim spokojem i mirom, tako da se sinoda uvijek može odvijati cum Petro et sub Petro, a prisutnost Pape je jamstvo svima i zaštita vjere”.

Rekao bih da ovo “čuvanja vjere” nije tako dobro funkcioniralo.

Bilo kako bilo, predstavljao je, doista, iskrenu papinsku pozu koju su svi mogli vidjeti, dok je radio vrlo ružne stvari iza kulisa, poput uputa nadbiskupu Bruni Forteu, posebnom tajniku Sinode:

“Ako eksplicitno govorimo o pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, nemate pojma kakav ćemo nered napraviti. Dakle, ne govorimo o tome jasno; napravite to na način da se postave pretpostavke, a onda ću ja izvući zaključke.”

Koliko iskren može biti ogorčeni starac?

Očito, ne baš …

Nema sumnje, današnja dreka u Domu Svete Marte nije imala nikakve veze s čitanjima; radilo se o obrani bogohulnog i heretičnog teksta Amoris Laetitia.

Prema onima koji bi se usudili dopustiti Kristovim Riječima, nepromjenjivoj praksi Crkve i nepogrešivoj doktrini vjere da stane na put njegovim zlim planovima, Franjo je treštao:

“Oni koriste rigidnost kako bi prikrili slabosti, grijeh i probleme osobnosti i koriste rigidnost kako bi se uzdigli na štetu drugih. “

Osvrćući se na današnje čitanje iz Djela Apostolskih 9, Franjo je istaknuo da je Savao nekoć bio rigidan, jer je bio netolerantan prema onome što je vidio kao herezu, a zatim je susreo “drugog čovjeka koji je govorio jezikom blagosti: “Savle, Savle, zašto me progoniš?”

“Ovaj kruti mladić, koji je postao krut čovjek – ali iskren! – je postao maleno dijete i dopustio da ga vode gdje ga je Gospodin pozvao. “

U tom će slučaju Franjo zamisliti da nas je Savlovo obraćenje učinilo tolerantnim na krivovjerje, ili u najmanju ruku, potpuno ravnodušnim na takve stvari.

Budući da nema nikakvih dvojbi oko optuživanja Isusa Krista za farizejstvo zbog neupitnog opterećivanja ljudi (citat iz Amoris Laetitia 295, 301, 303) ovo nije iznenađenje, pa ni najmanje nije neobično za Franju da kleveće Svetog Pavla iskrivljujući njegovu poslanicu Rimljanima kako bi odgovarala njegovim neobičnim ciljevima:

“Ali on [sveti Pavao] koji je progonio Gospodina revnošću zakona, rekao je kršćanima: “S onim istim stvarima s kojima ste se odvojili od Boga, s kojim ste sagriješili – umom, tijelom, sa svime – s tim istim udovima sada ste savršeni, slavu dajete Bogu.'”

Drugim riječima, zaboravite na zakon o onome što možete i ne možete činiti sa svojim udovima; samo slijedite Boga iznenađenja (mene!) kao malo dijete koje ne zna ništa bolje i bit ćete savršeni!

Franjo ovdje pokazuje svoje biblijske sposobnosti; ide “off-script” osvrćući se na Poslanicu Rimljanima 6, koja počinje:

Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? (Poslanica Rimljanima 6,1-2)

Sveti Pavao postavlja pitanja na koja svaki autentični katolik zna odgovore.

Zvuči kao da Sv. Pavao izravno reagira na Amoris Laetitiu i laži koje je postavio nekažnjeno njezin prilično protestantizirani autor:

– “Jedno je druga unija koja se s vremenom konsolidira, s novom djecom, dokazanom vjernosti, velikodušnim požrtvovanim, kršćanskim zalaganjem …” ( AL 298)

 – “Stoga se više ne može jednostavno reći da svi oni u bilo kojoj “nepravilnoj” situaciji [preljub, bludnost] žive u stanju smrtnog grijeha i lišeni su posvećene milosti.” (AL 301)

– “Misleći da je sve crno – bijelo, ponekad zatvaramo put milosti i rasta i obeshrabrujemo staze posvećenja koje slave Boga. “(AL 305)

– “Vidio sam puno vjernosti u tim kohabitacijama i siguran sam da je to pravi brak, oni imaju milost pravog braka zbog svoje vjernosti.

Na ovo sveti Pavao postavlja dubiu sastavljenu od Božanski nadahnutih riječi:

Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? (Poslanica Rimljanima 6,1-2)

Evo još malo toga što bi Sv. Pavao rekao o ovom poglavlju:

Neka ne vlada dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da slušate požude njegove. (Rimljanima 6,12)

Drugim riječima, neka vam onaj koji vam kaže da ste “u konkretnoj situaciji koja vam ne dopušta da djelujete drugačije nego da ostanete u grijehu, pokoravajući se požudi vaših tijela” (AL 301) bude anatemiziran; jer je lažljivac!

A hvala Bogu, što ste bili robovi grijehu, ali poslušaste od srca ono pravilo nauke, kojemu ste predani. (Rimljanima 6,17)

Drugim riječima, nemojte da vas obmane ​​oni koji vam sugeriraju da je moralna doktrina Crkve “suha i beživotna” (AL 59) ili tko bi prikazivao zapovijedi protiv preljuba i bludnosti kao “nametnute naredbe“ (AL 35) jer se kroz poslušnost takvoj doktrini izbavljamo iz zamki zla.

Kao čovjek govorim zbog vašega tijela, jer kao što dadoste udove svoje u službu nečistoći i bezakonju na bezakonje, tako sad dajte udove svoje u službu pravdi na posvećenje… Jer je plaća za grijeh smrt. (Rimljanima 6,19.23)

Drugim riječima, pazite na one koji ne oklijevaju predlagati da “s potpunim znanjem o Božanskom Zakonu, ostanete u preljubu i istodobno da ćete ostati u stanju posvetne milosti” (AL 301), a ipak odbijaju upozoravati na one grijehe koji su smrtni, jer takav ne govori u Božje Ime nego u ime Njegovog protivnika.

 Može se još toga reći, ali se vjerojatno može pretpostaviti:

Poslanice Svetoga Pavla nemaju milosti prema riječima Jorgea Maria Bergoglija, a svaki pokušaj da on predloži drugačije nije ništa drugo nego zlobno djelo prijevare.

Franjo je završio njegovu intervenciju u obranu Amorisa Laetitia s pasivno-agresivnom “molitvom” za “rigidne” u kojoj je suptilno čestitao sebi što je bio model blagosti:

“Molimo se za one koji su kruti da mogu slijediti put Isusove krotkosti.”

Drugim riječima:

O Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi, kruti, nemilosrdni i doktrinari …

Neka se onaj koji se uzvisuje ponizi, i to uskoro.

https://akacatholic.com/francis-the-falsifier-strikes-again/

One Comment

  1. ivan

    Fantastičan tekst, koliko se samo bijesa i oholosti krije iza “umilnih” riječi rimskog biskupa Franje, njegova glavna poruka kleru i vjernicima je: “budite veseli, nasmijani i bezbrižni grešnici-jer svi smo mi grešnici-po tome će vas prepoznati drugi ljudi”. A Isus je išao po svoj zemlji, proganjan, kamenovan, protjerivan, tužan i žalostan, umoran, kao što potvrđuju Njegove Riječi , “a Sin Božji nema gdje glavu da nasloni”, i nakon što su vidjeli da ga ne mogu ušutkati, klasično su ponudili mito – htjeli ga zakraljiti, no On je i to odbio, na što je slijedilo planiranje ubojstva. Nikad nije izustio laž, sve što je rekao bila je istina, no upravo ga zbog istine ubiše. Da kojim slučajem sada, Isus ponovno dođe u Tijelu, ponovno bi ga osudili na smrt crkveni velikodostojnici predvođeni velikim humanistom Franjom, zbog rigidnosti i netolerancije prema grijehu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *