Ruandska izbjeglica koja je bila zaposlena kao njegovateljica priznala je da je započela srpanjski požar u katedrali u Nantesu iz razloga koji ostaju nejasni
Uzroci stravičnog požara 2019. koji je teško oštetio Notre Dame u Parizu možda nikada neće biti poznati.
Požari mogu započeti iz raznih razloga, ali nažalost u Francuskoj katoličke crkve namjerno pale ljudi koji mrze Crkvu i vjeru. Doista se dogodi oko tisuću napada godišnje.
Britanski tjednik The Tablet nedavno je izvijestio:
“Nešto se događa u francuskom društvu što je dugo zanemareno, ali postaje očito ovim požarima”, rekao je Stefan Lunte, generalni sekretar pokreta Pravednost i mir za Europu.
“Zemlja postaje nekršćanska i postoje ljudi koji žele iz više razloga uništiti i maknuti kršćanske simbole. Dugoročna strategija držati to pod tepihom jednostavno ne funkcionira”.
“Ovdje postoje sotonistički kultovi [u Francuskoj], kao i vrlo ekstremne anarhističke i ljevičarske grupe. Ti ljudi su često psihološki nestabilni.”
Možda je mislio da je diplomatski ispravno da ne spominje pojedince i grupe nadahnute nekom verzijom islama, ali jasno je da i oni igraju ulogu u tome, kako u Francuskoj tako i na međunarodnoj razini.
Što zajedničko imaju sotonisti, anarhisti, ekstremistički ljevičari i islamistički teroristi? Teško je smisliti bilo što osim zajedničkog neprijatelja: Katoličke Crkve.
To još uvijek ne objašnjava ovaj fenomen. Vandali mogu napadati muzeje i građanske zgrade, policijske stanice ili vladine dužnosnike. Do neke mjere to i čine. Ali Crkva i pojedinci povezani s njom imaju posebnu karakteristiku koja privlači njihovu pažnju. Oni su laka meta.
Jedan aspekt toga je da crkve nije lako osigurati. No, važnija je reakcija Crkve, koju je Lunte nazvao “držanje stvari pod tepihom”.
Reakcija biskupa i katoličkih komentatora na ove napade bila je neprestano proigravanje i ignoriranje kao obrazac, gdje su sekularni mediji presretni da im pomognu u tome.
Teroristi svih vrsta žele da ih se čuje i bez sumnje su zadovoljni kada se to pojačava putem medija. Međutim, njihova zlodjela stvaraju reakciju koja potkopava suosjećanje za njihove razloge. Ovo je igra u kojoj žrtve nepravde mogu pobijediti.
Kako sada stvari stoje, ovi stalni napadi na Crkvu očito ne idu u tome smjeru.
Naprotiv, počinitelji se ohrabruju u svom projektu uništavanja dostojanstva, prestiža i osjećaja povijesne trajnosti koju Crkva ima, posebno u povijesno katoličkim zemljama poput Francuske.
Ti su napadi toliko učestali da malo koji francuski katolik nije mogao primijetiti da se to događa lokalno, a medijska šutnja snažno šalje poruku da nikoga nije briga – čak ni biskupe.
Ono što je istina za Francusku, u određenoj mjeri je istina u mnogim drugim zemljama, a po načinu na koji se to sve odvija, izgleda da će se sličnost povećati. Čini se da katolički pastiri stvaraju dojam da kako svijet vidi Crkvu nije samo povezano s klerikalnim seksualnim zlostavljanjem, nego ju treba udarati sa svakim zvjerstvom, na što će pastiri i društvo u cijelini samo slijegati ramenima.
Ispada da je poruka pastira o dostojanstvu katoličkih crkava i životu katolika ista kao i teroristička.
Dok masonerija u Francuskoj uništava Crkvu iznutra i izvana, istovremeno se pravovjerni svećenici progone.
Molimo vas da se sjetite u molitvama jednog svećenika iz Pariza kojega, kako nam naši Križari javljaju, vlasti trenutno progone na svim područjima njegovog života, samo zbog toga jer se ponaša kao svećenik.