Bliski papin savjetnik, koji je često spominjan kao pravi pisac Amoris Laetitiae, rekao je da je papa Franjo dopustio Pričest preljubnicima “na diskretan način” kroz najkontroverzniju bilješku dokumenta.
Nadbiskup Víctor Manuel Fernández, autor knjige „Ozdravi me svojim ustima: umjetnost ljubljenja“ i rektor Katoličkog sveučilišta u Buenos Airesu, iznio je komentare u teološkom časopisu latinoameričkih biskupa. U istom je članku priznao kako Papini pokušaji da promijeni Sakramentalnu praksu omogućujući svetogrđe nisu uspjeli ostati suptilni.
Članak naslovljen “Osmo poglavlje Amorisa Laetitia: što ostaje nakon oluje” daje Fernandezovu najsustavniju obranu dokumenta do danas”, napisao je Austen Ivereigh za Crux, gdje je prenio prevedene izvode.
U osmom poglavlju apostolske pobudnice nalazi se bilješka 351, koja upućuje na to da razvedeni i ponovno vjenčani koji nemaju poništenje [braka] mogu “u određenim slučajevima” primiti Sakramente. Ovo proturječi višegodišnjem učenju Crkve koje jasno uči, da oni koji sudjeluju u nezakonitim seksualnim zajednicama ne mogu primiti Sakramente bez promjene njihovih načina življenja.
Nakon što je Amoris Laetitia objavljena, prelati su donijeli različite izjave o tome. Neki, poput njemačkih kardinala Reinharda Marxa i Waltera Kaspera, kazali su kako je ostvaren njihov suvremeni cilj otvaranja Sakramenta aktivnim preljubnicima. Drugi su rekli da se dokument mora pročitati kroz objektiv cjelovitog Crkvenog učenja, što onemogućuje da jedna bilješka promijeni neku praksu koja se izravno bavi seksualnim grijehom i svetogrđem.
Četiri kardinala podnijela su dubiu, ili zahtjev za pojašnjenjem, papi Franji. Pitali su da li je Amoris Laetitia usklađena s Katoličkim moralom. Nije odgovorio.
Franjo je rekao da “nema drugog tumačenja” Amoris Laetitia, osim onog kojeg su dali biskupi iz Buenos Airesa dopuštajući Pričest razvedenim i ponovno vjenčanim.
Kardinal Marx je rekao da je papa Franjo izrazio “radost” smjernicama Amoris Laetitia njemačkih biskupa, koje su dopustile Pričest razvedenim i ponovne vjenčanima.
Fernández je započeo svoj članak “tvrdeći da je Papa dao autoritativno tumačenje poglavlja osam Amorisa, gdje se nalazi bilješka o Pričesti, u pismu biskupima Buenos Airesu 9. 09. 2016. god.”, napisao je Ivereigh. Papinska korespondencija može biti način da Papa autorizirano poučava, tvrdi Fernández.
Kad je riječ o moralnim apsolutima, napisao je Fernández, “formuliranje norme … ne može pokriti sve, norma sama po sebi ne može”.
Ivereigh je ovako objasnio Fernándezov argument:
“Franjo nikad ne tvrdi da opći moralni zakoni nisu u stanju pokriti svaku situaciju, niti da nisu u stanju utvrditi odluku u savjesti, ali da su u svojoj formulaciji nesposobni rješavati svaku situaciju, rekao je nadbiskup.”
Fernandez je naizgled uspoređivao argumente za ubojstvo u samoobrani (Crkva podučava da je moralno pogrešno namjerno uzeti život nevinom čovjeku) i krađu hrane za gladno dijete kako bi opravdao seks izvan valjanog braka.
“Također je pravo pitati trebaju li u djela zajedničkog života more uxorio (tj. imajući seksualne odnose) uvijek padati u svom cjelovitom značenju pod negativnu zapovijed “bludnosti”…može postojati put razlučivanja otvoren mogućnosti primanja hrane Euharistije”, napisao je Fernandez. “Ja kažem,” u svom cjelovitom značenju, “jer se ne može tvrditi da su ta djela u svakom slučaju, teško nečasna u subjektivnom smislu”.
“U složenosti pojedinih situacija se, prema sv. Tomi [Akvinskom],” neodređenost povećava”, napisao je.
“Preljub se odnosi na bračnu nevjeru”, uči Katekizam katoličke crkve. “Kada dvoje partnera, od kojih je barem jedan u braku s nekom drugom osobom, imaju seksualne odnose – čak i privremene – počinili su preljub. Krist je osudio čak i preljub puke želje, a šesta zapovijed i Novi zavjet zabranjuju preljub apsolutno” (KKC 2380 ).
Fernández je tvrdio da je nepošteno i “nije lako” opisati ženu kao “preljubnicu” ako je “pretučena i tretirana s prezirom od strane njenog Katoličkog supruga”, a potom je imala odnos s drugim muškarcem koji joj je “pružio utočište, ekonomsku i psihološku pomoć i koji joj je pomogao podići djecu iz prethodnog braka i s kojom je godinama živjela i imala novu djecu.”
“Može se dogoditi da je jedan od supružnika nedužna žrtva razvoda određenog građanskim zakonom, pa tako supružnik nije prekršio moralni zakon”, nastavlja katekizam (KKC 2386). “Postoji znatna razlika između supružnika koji je iskreno nastojao biti vjeran Sakramentu braka i nepravedno napušten, od onoga koji svojom ozbiljnom krivnjom uništava kanonski valjan brak”.
Katekizam ne daje dozvolu supružniku koji nije kriv da uđe u novu seksualnu uniju. (kada bi brak bio poništen, tada bi strane bile slobodne.)
Papina “velika inovacija je omogućiti pastoralno razlučivanje u domeni unutarnjeg foruma da imaju praktične posljedice u načinu primjene discipline”, napisao je Fernández.
Fernández je rekao da je mala, “hiperaktivna” grupa kritičara Amorisa Laetitia koristila logičnu “smrtonosnu zamku.”
“Udobna krutost može biti izdaja srca Evanđelja”, tvrdi on. Takav jezik podsjeća na Franjinu često korištenu optužbu o “rigidnosti” protiv Katolika.