Proučimo važan dio Apostolske Exhortacije Familiaris Consortio -Ivana Pavla II. Ona ne zahtijeva puno objašnjavanja jer je tekst jasan, za razliku od Franjinog dokumenta. Jasno se vidi da Ivan Pavao II nema što kriti…
“Zakon Stupnjevitosti” ne može se poistovjetiti sa” Stupnjevitost Zakona”
„Budući da moralni red otkriva i postavlja plan Boga Stvoritelja, zbog upravo ovog razloga to ne može biti nešto što šteti čovjeku, nešto bezlično. Naprotiv, odgovarajući na najdublje zahtjeve ljudskog bića koje je stvorio Bog, moralni red se postavlja u službu cjelovite humanosti osobe, sa delikatnom i vezujućom ljubavi, gdje Bog osobno inspirira, podržava i vodi svako stvorenje prema njegovoj sreći.
Ali čovjek, koji je pozvan da živi Božji mudri plan pun ljubavi na odgovoran način, je povijesno biće, koje se dan za danom izgrađuje, kroz svoje mnogobrojne slobodne odluke; i stoga on zna, ljubi i ostvaruje dobro prema stupnjevima svog rasta.
Oženjeni ljudi su pozvani također da napreduju neprestano u njihovom moralnom životu, sa potporom iskrene i aktivne želje kako bi stekli što bolje znanje o vrlinama koje su sadržane i poticane Zakonom Božjim. Oni se također moraju poticati ispravnom i velikodušnom željom, kako bi utjelovili ove vrijednosti u konkretne odluke. Oni pak ne mogu gledati na Zakon kao puki ideal koji se treba ispuniti u budućnosti: oni ga moraju promatrati kao zapovijed Krista Gospodina, kako bi prebrodili nadolazeće poteškoće sa postojanošću. I tako se ono što je poznato kao “Zakon stupnjevitosti” ili napredovanje korak po korak, ne može poistovjetiti sa “Stupnjevitost Zakona” – kao da postoje različiti stupnjevi ili oblici pravila u Božjem Zakonu za različite osobe u različitim situacijama. U Božjem planu su svi muževi i žene u braku pozvani na svetost, i ovo uzvišeno zvanje je ispunjeno do te mjere da ljudska osoba može odgovoriti na Božju Zapovijed sa iskrenim pouzdanjem u Božju Milost i u njegovu ili njenu vlastitu volju.“ (Ivan Pavao II, Apostolska exhortacija Familiaris Consortio, 22.11.1981.)
Ne može biti bilo kakve razlike ili “dihotomije” između naredbe i nauka
Prekinimo nakratko čitanje teksta Familiaris consortio kako bi proučili 95. citat iz homilije Ivana Pavla II na završnoj V Biskupskoj Sinodi, 25.10.1980. Citat je sam po sebi potpuno jasan :
„Razmišljajući o onima kojima je povjerena pastoralna briga za oženjene parove i obitelji, sinodni oci odbijaju bilo kakvu podjelu ili dihotomiju između naredbe (koja je neophodna za bilo koji napredak u ispunjenju Volje Božje) i nauka (koji Crkva uči sa svim svojim posljedicama i koji uključuje naredbu da se živi prema toj nauci). To nije pitanje čuvanje Zakona kao pukog ideala koji će se poslušati u budućnosti. To je pitanje Vlasti Krista Gospodina, da se poteškoće trebaju rješavati kontinuirano.“ (Ivan Pavao II . Homilija na zatvaranju Pete Biskupske Sinode, 25.10.1980.)
Jao nama! Da je Papa Ivan Pavao II pročitao Amoris Laetitia…što bi on rekao?
Nastavljajući sa Familiaris Consortio, tu je vrlo jasno kako nema “različitih stupnjeva ili oblika naredbi u Božjem Zakonu za različite osobe i situacije.”
„U skladu s tim, dio crkvene pedagogije je da muževi i žene prije svih trebaju prepoznati jasnoću učenja Humane Vitae kao normu za vođenje njihove seksualnosti, i da oni trebaju nastojati ostvariti uvjete potrebne za ispunjavanje tih normi.
Kako Sinoda naglašava, ova pedagogija obuhvaća cijeli bračni život.
Obzirom na to, funkcija prenošenja života mora biti integrirana u cjelokupnu misiju kršćanskog života u potpunosti, koji bez Križa ne može doći do Uskrsnuća. U tom kontekstu razumljivo je kako žrtva ne može biti odstranjena iz bračnog života, nego zapravo mora biti svim srcem prihvaćena, ako se ljubav između muža i žene produbljuje i postaje izvor intimne radosti.
Ovo uzajamno napredovanje zahtijeva razmišljanje, planiranje i primjerenu edukaciju od strane svećenika, religioznih ljudi i laika koji sudjeluju u obiteljskom pastoralnom radu: oni će svi biti u mogućnosti pomoći oženjenim ljudima u njihovom ljudskom i duhovnom napretku, napredku koji zahtijeva svjesnost postojanja grijeha, iskrenu obvezivanje na ispunjavanje moralnog zakona i službu pomirbe i pokajanja. (Ivan Pavao II, Apostolska exhortacija Familiaris Consortio, Studeni 22.11.1981.)
Još jedan naš osvrt iz čitanja Familiaris Consortio: Papa Ivan Pavao II upućuje prema “iskrenom obvezivanju na ispunjavanje moralnog zakona” od samog početka, kao i Sakrament Pomirenja da kontiunuirano ostanu u stanju milosti. Citiramo: „Bilo bi lakše za oženjene ljude napredovati ako bi, uz Crkveno učenje i sa vjerom u Milost Krista, a uz pomoć i potporu pastora i cijele crkvene zajednice, uspjeli otkriti i iskusiti oslobađajuću i inspirirajuću vrijednost autentične ljubavi koja se nudi u Evanđelju i postavlja pred nas preko Gospodinovih Zapovjedi.“ (Ivan Pavao II Apostolska exhortacija Familiaris consortio, 22.11.1981.)