U svom govoru katoličkim studentima Sveučilišta iz Villanova koji je održao u listopadu 2013 god., kardinal McCarrick završio je svoj hvalospjev o Papi Franji uspoređujući ga sa “Šarenim Frulašem iz Hamelina”.
“On će hodati po pozornici svijeta i ljudi će ga slijediti. Oni će naći u njemu kao što su našli u Šarenom Frulašu iz Hamelina, naći će u njemu određenu karizmu, što ih podsjeća da je to ono što Božja ljubav jeste. I to je ono što Franjo jeste”, rekao je.
McCarrick doista nije shvatio kako je to uznemirujuća usporedba bila. Prema dječjoj priči, kad su roditelji djece odbili platiti frulašu što ih je riješio najezde štakora, on je iz osvete upotrijebio svoju frulu na njihovoj djeci. Potičući ih svojom karizmom i prekrasnom muzikom, frulaš ih je odveo u tajnu planinsku pećinu i roditelji ih nikad više nisu vidjeli.
Ako, kao što McCarrick kaže, Bergoglio jest Šareni Frulaš, možda bi malobrojni slijedili njegovu muziku da znaju kamo bi ih odvela.
Ali jedan Argentinski novinar koji poznaje Bergoglija dobro, upozorio je svijet na dan njegova izbora kakvu će vrstu muzike novi frulaš pontif svirati. Ove riječi poslane online na Rorate Coeli 13.Ožujka 2013. god. na dan izbora Pape Franje, su tako proročanske, da bi čovjek pomislio da je on (novinar) nekako proputovao u budućnost četiri godine kako bi točno opisao što će se događati.
Dan kada je Bergoglio izabran, Argentinski novinar Marcelo Gonzales iz Panorama Catolico Intenational napisao je da je on bio prestravljen za budućnost Katoličke Crkve. Vrijedi citirati post u cijelosti:
Od svih nezamislivih kandidata, Jorge Mario Bergoglio je vjerojatno najgori. Ne stoga što on otvoreno propovijeda nauku protiv vjere i morala, nego stoga što sudeći po njegovom radu kao nadbiskup Buenos Airesa, vjera i moral čini se da su irelevantni za njega.
Zakleti neprijatelj Tradicionalne Mise, on je samo dozvolio imitaciju nje u rukama deklariranih neprijatelja drevne liturgije. Progonio je svakog pojedinog svećenika koji je nosio mantiju, propovijedao sa čvrstinom ili je jednostavno bio zainteresiran u Summorum Pontificum.
Poznat po svojoj nedosljednosti (povremeno, apsurdnim homilijama i obraćanjima), navikao na grub, demagoški i dvosmisleni jezik, ne može se reći da je njegov magisterijum heretički, nego više nepostojeći zbog toga što je toliko zbunjujući.
Njegova pratnja u Buenos Aires Kuriji, sa izuzetkom nekoliko klerika, nije okarakterizirana vrlinama njihovih djela. Nekoliko ih je pod teškim sumnjama zbog moralno nedoličnog ponašanja.
Nije propustio niti jednu prigodu za održavanje susreta u kojima je posudio Katedralu Protestantima, Muslimanima, Židovima i čak partizanskim grupama u ime nemogućeg i nepotrebnog interreligijskog dijaloga. Poznat je zbog svog susreta sa Protestantima u Luna Park areni gdje je, zajedno sa propovjednikom Pontifikalne Kuće, Ranierom Cantalamessaom, bio “blagoslovljen” od Protestantskih svećenika, u zajedničkom slavljenju u kojem on, praktično prihvaća vrijednost “moći” TV pastora. ( Pentakostalni karizmatici )
Ovaj izbor je neshvatljiv: on nije poliglot, nema iskustvo rada u Kuriji, ne isijava svojom svetosti, labav je u učenjima i liturgiji, ne bori se protiv abortusa i samo vrlo slabo protiv homoseksualnog “braka” (što je odobreno sa praktično nikakvom opozicijom iz episkopata), nema manire poštovanja Papinskog prijestolja.
Nikad se nije borio ni za što, osim da ostane u poziciji moći.
Doista to ne može biti ono što je Benedikt želio za Crkvu. I čini se da on nema nikakve tražene uvjete za nastavak svog rada.
Neka Bog pomogne njegovoj Crkvi. Nitko ne smije odbaciti, koliko god se ljudski činilo teškim, mogućnost obraćenja…i, pored toga, budućnost nas plaši.
Iskušenje, Crkveni put prema slavi
Kao što su Kardinali McCarrick i Murphy OConnor, Gonzales znali da Bergoglio ima kapacitet da “ponovno obnovi Crkvu” na način koji bi je ostavio praktično neprepoznatljivom.
Izvor koji radi u Vatikanskom dikasteriju rekao je za Life Site News ranije ovog mjeseca da su promjene u Vatikanu pod Papom Franjom stvorile klimu straha unutar njihovih zidova.
“Osjećaj mnogih ovdje je da je ovo diktatorski tip vladanja, bez Katoličkog dnevnog reda i bez vrijednosti u srcu. To je takva vrsta vlade koja slijedi glavni modernistički spin i politički nastrojena u potpunosti. Diktatorska je zbog toga što ne pokazuje obzir prema procesu, zakonu i na kraju samom razumu, nego samo volju i proizvoljno gaženje bilo kakvih zakonskih prepreka na koje naiđe”, naveo je izvor.
“Mnogi ovdje znajući da je režim diktatorski, jednostavno čekaju da to prođe, kao što će i proći s vremenom, jer jedino je Bog apsolutan. Oni se možda čine da to vladanje podržavaju, ostajući u tišini. Ali, zapravo, mnogi su ili u strahu ili indiferentni. Svi čekaju da to prođe, budući da nitko ne želi živjeti u strahu”. dodao je izvor.
Isus Krist rekao je Sv. Petru, prvom papi, da vrata paklena neće prevladati protiv Crkve. Svaki vjerni Katolik vjeruje da je bitka protiv zloga već dobivena preko Krista koji je konačno pobijedio Sotonu Svojom smrću i Uskrsnućem. Ovo ne znači, ipak, da Sotona neće učiniti sve kako bi uništio Crkvu. On će pokušati, i možda će se činiti da on uspijeva, ali onda će pasti.
Katekizam Katoličke Crkve govori o “konačnom iskušenju” koji Crkva mora proći prije Drugog Dolaska Krista.
“Prije Drugog Kristovog Dolaska Crkva mora proći kroz konačno iskušenje koje će potresti vjeru mnogih vjernika. Progon koji će pratiti njeno hodočašće na zemlji otkrit će “tajnu bezakonja” u obliku religiozne prevare nudeći ljudima očito rješenje za njihove probleme u zamjenu za otpadništvo od Istine”, navodi se.
Ali kao i svako iskušenje sa kojim se Crkva suočila u svojih 2000 god. staroj povijesti, ovo iskušenje će je učiniti samo još jačom i slavnijom.
Nastavljajući Katekizam kaže: “Crkva će ući u slavu Kraljevstva samo kroz ovu konačnu pashu, kada će slijediti svog Gospodina u Njegovoj smrti i Uskrsnuću. Kraljevstvo će biti ispunjeno, a onda, ne preko povijesnog trijumfa Crkve kroz progresivnu nadmoć, nego samo preko Božje pobjede nad konačnim oslobođenjem od zloga, koja će uzrokovati da Njegova Nevjesta siđe dolje sa Neba. Božja pobjeda nad pobunom zloga uzet će oblik Posljednjeg Suda nakon konačnog kozmičkog potresa ovog prolazećeg svijeta.”
Isus Krist Se usporedio sa “zaglavnim kamenom” kojeg su graditelji odbacili. Tako da je na ovom nepomičnom kamenu Crkva zauvijek ustanovljena. I iz ovog kamena ona prima svoju čvrstoću i jedinstvo. Za one sa očima koje to vide, to je “veličanstveno” promatrati.
U ovim opasnim vremenima za Crkvu, moramo se čvrsto držati Kristovog obećanja da nitko u bilo kojem vremenu neće uništiti njegovu nevjestu, Crkvu, koju je posvetio Svojom krvlju: “Onaj koji padne na ovaj kamen slomit će se na komade; a ako on padne na bilo koga, zdrobit će ga”.