Na općoj audijenciji, Franjo je prezentirao Treći dio svoje “kateheze o Misi”, koju je započeo pitajući se kritički važno retoričko pitanje:
Što je u biti Misa?
Temeljem sadržaja prethodna dva dijela, neće nas iznenaditi otkriće da Franjin odgovor dolazi direktno iz Bugninijevog priručnika (Annibale Bugnini-tajnik komisije koja je radila na reformi liturgije Drugog Vatikanskog Koncila -povezivan sa masonima), kao i naš odgovor, koji dolazi od pravovjernog Kardinala Ottaviania iz Ottavianove intervencije.
Franjo izjavljuje:
“Misa je sjećanje na vazmeno otajstvo Krista.
Kako bi shvatili vrijednost Mise moramo prvo razumjeti biblijsko značenje riječi sjećanje. To nije samo sjećanje na prošle događaje, nego ih predstavlja kao da su stvarni i prisutni. To je upravo ono kako je Izrael shvaćao svoje oslobođenje iz Egipta: svaki puta kad bi se slavila Pasha, događaji odlaska zvani su u sjećanje vjernika, kako bi prilagodili svoje živote tome.”
Odmotajmo malo ovo:
Kako bi izbjegli grešku mora se prvo istaknuti da je Misa istinska i pomirbena Žrtva, ponuđena za otkupljenje grijeha na dobro živih i mrtvih.
I kao što već postaje očito usporedba Mise sa Židovskom Pashom (Seder – jelo, je židovski ritual koji počinje jelom, a nastavlja se pričama, pjesmama i čitanjem zapisa izlaska iz Egipta, a služi isključivo kao održavanje sjećanja na događaje izlaska iz Egipta), mogla bi nas odvesti u zabludu.
Na primjer, svaki židov koji želi sudjelovati u Pashi mora jesti meso janjeta, u suprotnom se on stavlja izvan zajedništva Božjeg naroda.
Ako zaboravimo što je Misa, mogli bismo prihvatiti lažne izjave (koje promovira papa Franjo), da osoba mora primiti Najsvetiju Euharistiju kako bi sudjelovala na Misi.
Okrenimo se malo Kardinalu Ottavianu i njegovoj kritici onih koji Misu smatraju primarno “sjećanjem”.
“Misa se na primjer definira skupom kojem predsjedava svećenik, sjećajući se što je Gospodin učinio na prvi Veliki Četvrtak.
Ništa od ovoga, niti u najmanjem zarezu ne upućuje niti na stvarno Prisustvo, niti na pravu Žrtvu ili Sakramentalnu funkciju posvećujućeg svećenika, ili intrinzičku vrijednost Euharistijske Žrtve neovisno o tome da li su ljudi prisutni ili ne. Niti u jednoj riječi ne pretpostavlja temeljne dogmatske vrijednosti Mise, a što sve zajedno čini istinsku definiciju Mise.”
Također sjetimo se Franjinih zaključaka o pravoj vrijednosti Mise koju on shvaća kroz iskustvo (osjećaj) ljudi koji su na Misi, zamagljujući pravu i istinsku moć Mise kao izvor neiscrpnih milosti i otkupiteljsko djelo, bili ljudi prisutni ili ne.
Čini se da do sada Franjo uporno ustraje u greškama na koje je Kardinal Ottaviani upozoravao!
Njegova Uzvišenost Kardinal Ottaviani nadalje citira Koncil iz Trenta:
“Žrtva Mise je istinska pomirbena Žrtva, a ne obično sjećanje na žrtvu ispunjenu na Križu”.
Franjo naprotiv niti jednom riječi ne spominje Žrtvu nego govori:
“Ovo je Misa: ući u Pasiju, Smrt, Uskrsnuće i Uzašašće Isusa…
Dalje opisuje Euharistiju:
“A u Euharistiji, On želi komunicirati s nama Njegovu pashu, pobjedničku ljubav. Ako je primimo (Euharistiju) s vjerom (ne treba ispovijed, odrješenje i pokora), možemo također istinski ljubiti Boga i našeg susjeda, možemo voljeti kao što nas je On volio, dajući Njegov život…Samo ako iskusimo ovu moć Krista, moć Njegove ljubavi, mi smo istinski slobodni dati sebe bez straha.”
Ovo nažalost zvuči kao da je Misa i Euharistija gorivo koje će poslužiti za djela socijalne pravde.
Sačekajmo da vidimo što će nam donijeti slijedeći tjedan.
https://akacatholic.com/francis-on-the-mass-the-train-wreck-cont/
Komentar: Ovdje se krije zamka: Ljubav prema Bogu i svom bližnjemu, prema Isusovim Riječima spada u Zapovijedi Božje, prema Franji stoga izlazi da čovjek prvo mora primiti Euharistiju, a tek onda dobiti dar da ispuni Božje Zapovijedi.
Sjetimo se bogatog mladića koji je pitao Isusa: “Što mi je činiti da baštinim život vječni? A Isus odgovara : “Znadeš zapovijedi.” Tek nakon što je mladić potvrdio da obdržava zapovijedi još od svoje mladosti, Isus ga zavolje.
Hereza modernista o kojoj smo pisali ranije je da čovjek ne može obdržati sve Božje Zapovijedi, nego da ih treba nastaviti kršiti kroz teški grijeh i tako ići na Pričest čineći svetogrđe, kako bi se nadao danas sutra ispuniti „ideal Božjih Zapovijedi“. U stvarnosti je to suprotni put, koji duše vodi u pakao.
Drugi komentar: Kad Franjo ovaj krivi oblik definicije Mise uvede kao obavezan i jedini u Crkvu, za što će trebati i drugu definiciju i formu riječi Pretvorbe, gdje više neće biti vjere u Stvarnu Prisutnost, ušli smo u Grozotu Pustoši. Odbrojavanje od tri i pol godine ( ili par mjeseci više-manje…) počinje.