Franjo, pobačaj i eutanazija

Od 2013. godine mnogi katolici negiraju suradnju Rima sa zagovornicima pobačaja, unatoč činjenici da su zloglasni zagovornici pobačaja kao što su Paul Ehrlich i Jeffrey Sachs opetovano pozivani da govore u Vatikanu.

Još jednom je nekoliko zagovornika pobačaja i eutanazije pozvano kako bi iznijeli svoje stavove na dvodnevnoj konferenciji “Kraj života”, održanoj 16. i 17. studenoga 2017. u Vatikanu, na Papinskoj akademiji za život. Konferenciju su zajednički organizirali Svjetska medicinska udruga, koja se navodno protivi eutanaziji, Njemačka medicinska udruga i Papinska akademija za život, koja je nažalost pružila forum neprijateljima života kako bi unaprijedili svoje planove.

Među govornicima su René Héman, zagovornik eutanazije koji vodi Nizozemsku kraljevsku medicinsku udrugu koja podržava eutanaziju i Ralf Jox, profesor na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu koji je javno predložio legalizaciju “odgovornog asistiranog samoubojstva” kao načina da se “zaštiti život”.

Također je predstavljena i dr. Yvonne Gilli, ginekologinja i političarka zelene stranke koja vodi upravni odbor “Seksualnog zdravlja Švicarske”, članice Međunarodne federacije Planned Parenthood-a, koja savjetuje žene o tome kako obaviti pobačaj. Dr. Gilli je sudjelovala na dvjema panel diskusijama na konferenciji, jednoj na temu “Postavljanje diskusije: tri perspektive o pitanjima vezanim za kraj života”, a drugoj na temu “Je li potrebno promijeniti pravila?”

U poruci od 7. studenoga, prenesenoj preko homoseksualnog simpatizera nadbiskupa Vincenza Paglie koji vodi Papinsku akademiju za život, papa Franjo je čini se savjetovao sudionike konferencije o nemoralnoj, protu-životnoj prirodi eutanazije, ali je također rekao “kako bi se utvrdilo je li klinički prikladna medicinska intervencija zapravo razmjerna, mehanička primjena općeg pravila nije dovoljna.” Rekao je: “Mora postojati pažljivo razlučivanje moralnog objekta, prisutnih okolnosti i uključenih namjera.”

Ovdje vidimo “situacijsku etiku” u praksi. Od kada je uskraćivanje životno – bitne “medicinske intervencije” nešto za razmatranje? I od kada mogu “predmetne okolnosti, i [ubojite ili suicidalne] namjere uključenih” utjecati na odluku hoće li neka osoba živjeti ili ne?

Čini se da je Franjo postavio ljudska prava iznad svetosti života, rekavši da “bi u skrbi i praćenju određenog pacijenta … odluke trebao donositi pacijent”. Rekao je, “pacijent, prije svega, ima pravo, očigledno u dijalogu s medicinskim stručnjacima, procijeniti predloženi tretman i procjenjivati njegovu stvarnu razmjernost u svom konkretnom slučaju i po potrebi ga odbiti”. Drugim riječima, ako pacijent želi počiniti samoubojstvo, liječnik mu treba pomoći.

Franjo je također rekao u svojoj izjavi: “Moralno je dozvoljeno odlučiti ne primijeniti terapeutske mjere, ili ih prekinuti, kada njihova uporaba ne zadovoljava etički i humanistički standard”, kojeg je nazvao “obveznim sastojkom u korištenju lijekova”. Naglasio je da je “uskraćivanje pretjeranog liječenja” “moralno kvalificirano”, ali ih nije podsjetio da je uskraćivanje osnovne hrane i vode nemoralno i ubojito. Zašto ovo upozorenje nije uključeno u njegovu izjavu, pogotovo ako je to često ključno pitanje u situacijama na kraju života?

Najgore je što je Franjo u potpunosti istaknuo nadu u plodnost vatikanske konferencije, govoreći: “Nudim vam srdačnu dobru želju za spokojnim i konstruktivnim susretom.” Bi li isto tako istaknuo nadu za humanim postupanjem prema Židovima da je Hitler bio glavni govornik u Vatikanu?

https://remnantnewspaper.com/web/index.php/fetzen-fliegen/item/3569-advocates-of-abortion-euthanasia-invited-to-speak-at-the-vatican

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *