Vatikan – U svojoj dugoj pobudnici koja je objavljena 9. travnja 2018. papa Franjo je izgrdio one koji vide pobačaj kao važnije pitanje od migracije. “Neki katolici smatraju (migraciju) sekundarnim pitanjem u usporedbi s “velikim” bioetičkim pitanjima”, kazao je. „Političar koji traži glasove može reći da je takva stvar razumljiva, ali ne i kršćanin.”
Papa kažnjava “štetnu ideološku pogrešku” onih koji odbacuju važnost “društvenog angažmana prema drugima”, poput useljavanja ili služenja siromašnima.
On kritizira one koji “relativiziraju” ta pitanja, “kao da postoje druge važnije stvari, ili da se jedino računa jedno posebno etičko pitanje, koje oni brane”.
“Naša obrana nerođenih, na primjer, mora biti jasna, čvrsta i strastvena”, rekao je, ali ne bi trebala nadmašiti obranu siromašnih ili migranata.
Kontrast s papom Benediktom XVI je vidljiv iz Benediktove primjedbe članovima Europske pučke stranke iz 2006. “Što se tiče Katoličke Crkve, glavni fokus njezinih intervencija na javnoj areni jest zaštita i promicanje dostojanstva osobe, a time i svjesno fokusiranje na načela koja nisu za pregovore”, rekao je. Između njih jasno se javljaju danas:
- zaštita života u svim fazama, od trenutka začeća do prirodne smrti;
- priznanje i promicanje prirodne strukture obitelji – kao spajanje muškarca i žene na temelju braka – i njegove obrane od pokušaja da se pravno prilagodi radikalno različitim oblicima zajedništva koje u stvarnosti čine štetu i pridonose njegovoj destabilizaciji, zanemarujući njegov karakter i njegovu nezamjenjivu društvenu ulogu;
- zaštita prava roditelja da obrazuju svoju djecu.
Franjo piše u paragrafima 101-102 nove pobudnice Gaudete et Exsultate:
- Druga štetna ideološka pogreška nalazi se kod onih koji sumnjaju na društveni angažman drugih, smatrajući ga površnim, svjetovnim, sekularnim, materijalističkim, komunističkim ili populističkim. Ili ih relativiziraju, kao da postoje druge važnije stvari, ili da se jedino računa jedno posebno etičko pitanje, koje oni brane. Naša obrana nevinih nerođenih, na primjer, mora biti jasna, čvrsta i strastvena, jer je u pitanju dostojanstvo ljudskog života, koji je uvijek svet i zahtijeva ljubav prema svakoj osobi, bez obzira na njegovu ili njezinu fazu razvoja.
Jednake su svetinje, međutim, životi siromašnih, onih koji su već rođeni, siromašnih, napuštenih, ranjivih, bolesnih i starijih osoba izloženih tajnoj eutanaziji, žrtvama trgovine ljudima, novim oblicima ropstva, i svaki oblik odbijanja. Ne možemo podupirati ideju svetosti koja bi ignorirala nepravdu u svijetu u kojem neki uživaju, dok drugi gledaju s daljine, živeći čitav život u pretjeranom siromaštvu.
- Često to čujemo kako je, s obzirom na relativizam i nedostatke našeg sadašnjeg svijeta, situacija migranata, na primjer, manja tema. Neki katolici smatraju ga sekundarnim pitanjem u usporedbi s “velikim” bioetičkim pitanjima. Političar koji traži glasove može reći da je takva stvar razumljiva, ali ne i kršćanin, za kojega je jedini pravilan stav da stoji u cipelama onih braće i sestara koji riskiraju svoje živote da svojoj djeci ponude budućnost. (HKZ – koja demagogija – briga Franju za našu djecu, on ih želi isporučiti državi, što je pokazao u AL kada govori o tome da institucije trebaju više odgajati djecu, za razliku od Benedikta koji jasno traži od EU u gore citiranoj rečenici: zaštitu prava roditelja da obrazuju svoju djecu)
Papa Sveti Ivan Pavao II. slično Benediktu XVI napisao je u svojoj apostolskoj pobudnici iz 1988. godine, (Christifideles Laici): “Nepovredivost osobe, koja je odraz apsolutne nepovredivosti Boga, pronalazi svoj prvenstveni i temeljni izraz u nepovredivosti ljudskog života.“
I povrh svega, zajednička briga, koja se pravedno donosi u ime ljudskih prava, za primjerice, pravo na zdravlje, dom, rad, obitelj, kulturu – je lažna i iluzorna, ako se pravo na život, osnovno i temeljno pravo, kao i sva ostala osobna prava ne brane s maksimalnom odlučnošću.”