“Naučiti napustiti službu” naslov je motu proprija pape Franje, datiranoga 12. veljače, kojim se uređuje odricanje, s navršenih 75 godina života, od neke crkvene službe koju – kako je istaknuo papa – treba smatrati sastavnim dijelom samoga služenja, budući da zahtjeva novi oblik raspoloživosti.
Papa u dokumentu ističe važnost pripreme za napuštanje službe, lišavajući se želje za vlašću i uvjerenja da smo prijeko potrebni, te suočavajući se s tim trenutkom mirno i s pouzdanjem, jer bi inače mogao biti bolan i sa sukobima. Molitva je ta u kojoj započinje raspoznavanje novoga razdoblja života, koji trebaju, – prema papinim riječima – što je više moguće obilježavati skromnost, poniznost, zagovorna molitva, vrijeme posvećeno čitanju i raspoloživosti za obavljanje jednostavnih pastoralnih službi
Nastavak obavljanja vlastite dužnosti valja shvaćati u okviru općega crkvenog dobra, i ne treba ga smatrati povlasticom, osobnom pobjedom, ili uslugom zbog eventualnih obveza proizišlih iz prijateljstva ili bliskosti, a ni kao zahvalnost za učinkovitost u pruženim uslugama. Ta papinska odluka nije automatski čin, nego čin upravljanja; stoga uključuje vrlinu razboritosti koja će, kroz odgovarajuće rasuđivanje, pomoći donijeti primjerenu odluku.
Motu proprio upotpunjuje 2. članak dokumenta „Rescriptum ex audentia“ o odricanju biskupâ i voditelja uredâ papinskoga imenovanja, od 3. studenog 2014. godine, koji kaže da odricanje od navedenih pastoralnih dužnosti postaje važeće tek od trenutka kada je ga je prihvatila legitimna vlast, a papa Franjo njime određuje da su, kada navrše 75 godina, dijecezanski i eparhijski biskupi, kao i koadjutori i pomoćni biskupi, te oni naslovni s posebnim pastoralnim zaduženjima, pozvani podnijeti ostavku svojemu pastoralnom uredu. Isto vrijedi i za voditelje dikasterija Rimske kurije koji nisu kardinali, za više prelate Rimske kurije i biskupe koji obavljaju druge dužnosti u službi Svete Stolice, te za papinske predstavnike. Oni, međutim, ne završavaju svoju službu ipso facto, odnosno samim tim činom.
Papa odlučuje o ostavci i nakon više od tri mjeseca od njezina podnošenja
Papa Franjo određuje da ostavku valja prihvatiti i da se dužnost smatra produženom sve dok se odricatelja ne obavijesti o prihvaćanju ostavke, ili o produženju dužnosti na određeno ili neodređeno vrijeme.