Prisjećajući se večere za Božić sa siromašnima koja se odvila u Rimskoj Bazilici Santa Maria u Trastevere, za nedavnog posjeta pape Franje Bologni u nedjelju, 1. listopada 2017.g. upriličen je ručak u Bazilici San Petronio.
Vatikanski radio izvještava da se svečani ručak „solidarnosti sa siromasima, izbjeglicama i zatvorenicima“ odvio „u jednostavnoj i veseloj atmosferi“, a kojeg je posjetilo tisuće ljudi. Vatikanski radio također izvještava da je jelovnik bio pripremljen „s poštovanjem“ prema sudionicima raznih religijskih tradicija. Papa Franjo je pozdravio okupljene ovim riječima:
„ Koja radost je vidjeti vas u tako velikom broju u ovoj kući! To je baš poput naše rodne kuće, kuće milosrđa, Crkve koja s dobrodošlicom prima svakoga, posebno one koji trebaju dom. Vi ste u centru ove kuće. Crkva želi da ste vi u centru. Ona ne priprema tek bilo koje mjesto, drugačije mjesto. Crkva pripada svima, posebno siromašnima. Svi smo pozvani samo milošću. To je tajna Božje slobodne ljubavi, koja želi da budemo Njegovi, ovdje, ne zato što smo to zaslužili, već Njegovom ljubavlju. U ovoj kući, naravno, slavi se tajna Euharistije, za stolom na kojeg se stavlja kruh i vino koji postaju Tijelo i Krv Isusova, lomljen i dan mnoštvu ljudi koje On ljubi. Kako je čudnovata Božja matematika: Stvari se mogu umnožiti, samo ako se dijele. Zato uvijek postavimo stol ljubavi za one u potrebi.“
Hranjenje gladnih je svakako jedan od materijalnih djela Milosrđa, pohvalnih djela milosrđa, ali zar se takav objed trebao odviti u posvećenoj crkvi? Riječima, ne. Čak bi Sveti Pavao pitao: „Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim.“ (1Kor 11:22) Iz 19. poglavlja Lukinog Evanđelja znamo kako se naš Gospodin Sam odnosio prema onima koji su trgovali u Hramu. Zar ne bi bio ispunjen istim gnjevom u ovom slučaju?
U Knjizi Postanka 28:17 riječi koje se ponavljaju u obredu posvećenja crkve i često su ispisane iznad crkvenih vrata glase: „”Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata Nebeska“. Čak i dijete bi moglo objasniti da je crkva posvećeno mjesto, određeno za Božansko štovanje i upute te se ne smije koristiti u druge svrhe.
Sveta Hijacinta je potvrdila kratko prije svoje smrti: „Naša Gospa ne želi da ljudi pričaju u crkvi.“ Tako je i papa Ivan XXIII podsjetio one koji su pljeskali njegovom dolasku u crkvu tijekom njegova posjeta Ostii u ožujku 1963.g.: „Templum Dei, templum Dei,“ (Hram Božji je hram Božji). Razgovor i pljeskanje su već dovoljno loši, a koliko je tek više profaniji objed koji je na rasporedu unutar posvećene Kuće Božje, te su ga posjetili tisuće ljudi i to s odobrenjem i sudjelovanjem Kristovog Namjesnika? Ovo se ne može opravdati.
Molimo za posredovanje Žalosnog i Bezgrješnog Srca Marijinog kao naknadu za ovo posljednje, strašno svetogrđe. Neka uskoro vidimo popravak Crkve i iskorijenje ovakvih skandala, zauvijek; kad Presveto Srce više neće biti ranjeno u Njegovoj vlastitoj Kući i to od strane onih koji su Njegovi posvećeni službenici.
http://www.fatima.org/news/newsviews/2017/newsviews1006.asp
Slike i video možete vidjeti na službenoj Vatikanskoj stranici:
http://w2.vatican.va/content/francesco/en/events/event.dir.html/content/vaticanevents/en/2017/10/1/visitapastorale-bologna-poveri.html