Gaudete et Exsultate upravo je ono što smo očekivali od ovog predvidljivog pontifikata. Navodimo Carla Olsena iz CWR-a: “mnoge dobre i kvalitetne odlomke često su zasjenili ili čak potkopali, slamnati ljudi, sumnjivi argumenti i jeftini meci”.
Bergoglijanske izjave općenito su upravo vozila za isporuku slamnatih muškaraca, sumnjivi argumenata i jeftinih metaka, sve uvijek usmjereno protiv ortodoksije.
Poziv dokumenta na živi odnos s Bogom, koji je animiran ljubavlju, opovrgava se neprestanim spuštanjem u nerazumnu karikaturu i neposredno maltretiranje onih vjernika koje Bergoglio doživljava kao zapreku njegovim manijakalnim nacrtima. Primjeri tih ometanja koji su isprepleteni u pobožne odlomke dokumenta:
1) Kontemplativni redovi zatvoreni od svijeta su nezdravi:
“Nije zdravo voljeti tišinu, bježeći od interakcije s drugima, željeti mir i tišinu, izbjegavajući aktivnost, tražiti molitvu, a prezirati službu. Sve se može prihvatiti i integrirati u naš život na ovom svijetu i postati dio našeg puta ka svetosti. Pozvani smo da budemo kontemplativci čak i usred akcije, i da rastemo u svetosti tako što ćemo odgovorno i velikodušno provoditi našu pravu misiju.“
2) Crkva nema sve odgovore i ne smije govoriti ljudima kako će živjeti (osim ako Bergoglio govori):
Kada netko ima odgovor na svako pitanje, to je znak da nije na pravom putu. Mogu biti lažni proroci, koji koriste religiju za vlastite svrhe, da promoviraju vlastite psihološke ili intelektualne teorije …. Dakle, ne možemo tvrditi da nam naš način razumijevanja ove istine daje ovlasti da vršimo strog nadzor nad životima drugih.
3) Katolička nauka podložna je različitim tumačenjima ovisno o okolnostima:
“Ovdje bih napomenuo da u Crkvi legitimno koegzistiraju različiti načini tumačenja mnogih aspekata nauka i kršćanskog života; u svojoj raznolikosti, pomažu jasnije izraziti golemo bogatstvo Božje Riječi.”
4) Katolička doktrina nije monolitna, nego je otvorena za sumnju:
“Istina je da za one koji žude za monolitnim tijelom doktrine koju svi čuvaju i ne ostavljaju mjesta za nijansu, to može izgledati nepoželjno i dovesti do zbrke. [D]oktrina, ili bolje, naše razumijevanje i izražavanje, nije zatvoreni sustav, lišen dinamičke sposobnosti da postavlja pitanja, sumnje, upite …”
5) Snažno privrženost katoličkoj doktrini i disciplini je pelagijanizam:
“Oni koji se daju ovom pelagijanskom ili semi-pelagijanskom razmišljanju, iako toplo govore o Božjoj milosti, u konačnici se pouzdaju samo u svoje vlastite moći i osjećaju se nadmoćniji naspram drugih jer poštuju određena pravila ili ostaju nepromjenljivo vjerni određenom katoličkom stilu iz prošlosti.”
6) Oni koji se odupiru promjeni – tj. Što god želi Franjo – podliježu silama zla:
“To je još važnije kada se neka novost predstavlja u našim životima. Tada moramo odlučiti je li to vino koje je donio Bog ili iluzija stvorena duhom ovoga svijeta ili duhom đavla. U drugim se trenucima može dogoditi suprotno, kada nas sile zla potaknu da se ne promijenimo, da ostavimo stvari kakve jesu, da se odlučimo za čvrstu otpornost na promjenu … “
7) Oni koji govore da je sve moguće s milošću, zapravo su Pelagijanci:
“Kad neki od njih kažu slabima da se sve može postići Božjom Milošću, duboko u sebi nastoje dati ideju da je sve moguće ljudskom voljom, kao da je to nešto čisto, savršeno, svemoćno, na što je milost tada dodana. “
8) Čak i uz pomoć milosti nemoguće je da slabi drže moralni zakon s obzirom na njihove konkretne granice; moguće je samo postupno napredovanje:
“Oni [zamišljeni Pelagijanski katolici] ne shvaćaju da ne mogu svi učiniti sve, i da u ovom životu ljudske slabosti nisu potpuno izliječene, jednom i zauvijek milošću.”
“Milost, upravo zato što se gradi na prirodi, ne čini nas istodobno nadljudima. Takvo mišljenje pokazalo bi previše pouzdanja u vlastite sposobnosti. Pod našom ortodoksijom, naši stavovi možda ne odgovaraju našem razgovoru o potrebi milosti, a u određenim situacijama možemo imati malo povjerenja u nju.
Ako ne možemo priznati našu konkretnu i ograničenu situaciju, nećemo moći vidjeti stvarne i moguće korake koje Gospodin traži od nas u svakom trenutku, jednom kad nas privlači i osnažuje njegov dar. Milost djeluje kroz našu povijest; obično nas drži i transformira nas progresivno. “
9) Držanje katoličke doktrine i discipline jest pelagijanska suša koja odbacuje “Duh”:
“Ipak, neki kršćani inzistiraju da idu drugim putom, kojeg opravdavaju vlastitim naporima, obožavanju ljudske volje i vlastitih sposobnosti …. To se vidi u nizu očigledno nepovezanih načina razmišljanja i djelovanja: opsjednutost zakonom, apsorpcija s društvenim i političkim prednostima, besprijekorna briga za Crkvenu liturgiju, nauku i prestiž …
Neki kršćani troše svoje vrijeme i energiju na te stvari, umjesto da se puste da ih Duh (Franjo čak ni ne kaže Duh Sveti) vodi na putu ljubavi, da budu strastveni o priopćavanju ljepote i radosti Evanđelja i traženju izgubljenih među golemim mnoštvom koji žeđaju za Kristom.”
HKZ – Kako vidimo papina apostolska pobudnica „Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite“ je u biti očekivano usmjerena protukatolički. Ovih dana ćemo donijeti još koju analizu ovog dokumenta, kao i nastavak ove analize sa Remnanta.
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.