U nedavnom biskupovom obraćanju vjernicima župe Rožat na temu novog obiteljskog zakona i zakona o pobačaju ponovno je izbjegnuto kvalificiranje pobačaja kao ubojstva tj. teškog prekršaja pete Božje Zapovijedi i grijeha koji vapi za osvetom.
Spominju se majke koje su “često i same žrtve” iz čega bi se dalo zaključiti da im ne bi trebalo produbljivati traumu, međutim spoznaja grijeha je upravo suprotno tome, prvi korak prema oslobođenju od vremenite i vječne traume.
Nadalje, biskup je zauzeo i drugi skandalozan liberalni stav prema kojem političari i drugi aktivisti koji zagovaraju ozakonjenje pobačaja, mogu slobodno nastaviti sa svojim sablažnjivim ponašanjem i pri tom dolaziti u Crkvu primati Svete Sakramente Otkupljenja jer ekskomunikacija “nije rješenje”.
Ekskomunikacija je po učenju Crkve ipso facto posljedična ukoliko je čovjek upoznat sa materijom grijeha.
Kada čovjek sluša ovakve govore svojih pastira koji se k tome odvijaju u crkvama i imaju karakter korizmenog obiteljskog okupljanja, a onda se sa druge strane zamisli nad korizmenim čitanjima koja predočuju primjerice lik Ivana Krstitelja, kada se zadubi malo u tu grmljavinu groma proročkih riječi Božjeg čovjeka koji je spoznao da bez promjene života nema ni prihvaćanja Spasitelja, onda se zaista zapita koliko dugo još mora ostati u takvoj crkvi i koje su sile tu na djelu.