Gnjusne greške o braku i obitelji: Dijalog nakon smrti

Katolička Crkva je upoznala vremena velike pomutnje i prije. I mada, gledajući unatrag žalimo za tim danima i ljudima koji su ih omogućili, također stječemo mudrost i hrabrost, kako su Crkveni pastiri znali odbaciti Vjeru, a da su vjernici ti koji su ih opominjali i čuvali Vjeru, bez obzira na pritiske kojima su bili izloženi. Iz razloga kako bi pojasnili herezu koja se uvukla u Katoličku Crkvu, zamislimo razgovor duše i Isusa na sudu danas…

Duša, dovedena od Anđela pred Kralja kraljeva i Gospodina gospodara. Zaslijepljujući sjaj obasjava Njegov lik, svijetlo se izljeva iz Njegovih Rana. 

Sudac: Zli slugo, sada ogoljen od svojih znakova crkvenog dostojanstva, kako si se usudio sijati pomutnju i dvosmislenost o zločinu razvoda, fikciji “ponovnog braka” i svetogrđu primanja preljubnika na sveti stol moje žrtvene ljubavi?

Duša (drhteći): Mislio sam da činim dobru stvar. 

Sudac: Zar nisi nikada čitao riječi koje sam rekao, prenešene od mog sluge dostojnog povjerenja, Mateja? “I zbog ovoga će čovjek ostaviti oca i majku i stati uz svoju ženu, i njih dvoje bit će jedno tijelo. Stoga sada nisu dvoje nego jedno tijelo. Stoga što Bog združi zajedno, čovjek neka ne rastavlja.” Zar sam trebao što jasnije reći?

Duša (hrabrije): Ali nekada se oni koji su trebali biti jedno tijelo rastave na dvije osobe i idu različitim putevima. Zar ne trebamo skrbiti za njihove potrebe također, jednom kada se podjele?

Sudac: Kršćani združeni u braku ne mogu biti rastavljeni u Mojim očima. Oni ostaju jedno dok ih smrt ne rastavi. Što Ja združim, čovjek ne može rastaviti. Čovjek fantazira o sebi da je moćan jer može rastaviti atom i na taj način može uništiti zemlju sa svojim oružjem, da mu Ja to dopustim: ali on ne može rastaviti one, koji su jedno tijelo Mojom voljom. Zar nisu moje sluge Ivan Krstitelj, Thomas More, John Fisher, Blaženi Peter ToRot i mnogi drugi dali svoje živote u obrani nerazrješivosti Kršćanskog braka? Da li je ijedan doktor Moje Crkve učio drugačije? Zar nisu papa za papom, obdržavali ovu istinu u vjernosti Mojoj Riječi, osuđujući svaku otvorenu i suptilnu devijaciju od nje?

Duša: Istina, onda sam prevaren od onih na zemlji koji tvrde da govore u Tvoje Ime!

Sudac: Zašto si prevaren? Istina je napisana u Evanđelju – onom Evanđelju za koji si zaređen da ga propovijedaš, godinu za godinom, na spas čovječanstva. “Mojsije je zbog tvrdoće vašeg srca dopustio vam otpuštati vaše žene: ali na početku ne bijaše tako. Ja vam kažem tko god otpusti svoju ženu osim zbog bluda i oženi se drugom čini preljub: i onaj koji se oženi njome čini blud.” To sam rekao i to sam mislio. Razvod nikad nije bio plan Božji. Kada sam došao među vas u tijelu, otkrio sam da je tvrdoća srca bez milosti, samo to što tjera supruga da odbaci svoju ženu, ili žena supruga. Patio sam i umro na Križu, kako bi sačuvao za svakog čovjeka srce od mesa kao i Moje, srce koje je u stanju patiti i umrijeti za prijatelja, brata ili sestru, supružnika ili roditelja ili dijete. Neprestano dajem ovu milost svima onima koji Me zazovu. Ovo je ono što si trebao naučavati, prije nego izvrtati i svijati Moje riječi, pokušavajući naći put kojim bi izbjegao milosrđu Moje ljubavi, koja daje sve i traži sve.

Duša : Istina, Gospodaru, ovo učenje je preteško za čovjeka, slab kakav jest!

Sudac : Preteško je za čovjeka kada je sam. U istom Evanđelju, rekao sam : “Za ljude ovo je nemoguće, ali sa Bogom sve stvari su moguće.” Ja i samo Ja činim mogućim po Mojoj milosti da supružnici vole jedni druge vjerno čitav svoj život, i činim mogućim da prihvate koliko god djece im dam, Činim mogućim da nose najteže križeve bračnog života, neplodnost, prijevaru, zlostavljanje, napuštanje – zbog ljubavi za Mene i Vječni Život. Stvarnost ove nepobjedive milosti pokazana je cijelom svijetu u obliku mojih mučenika koji su slijedili krvave tragove do nebeske slave.

Duša: Što sa ljudima koji , unatoč nereguliranim situacijama, očajnički trebaju pomoć Tvojih Sakramenata?

Sudac: Svi ste vi grešnici i svatko od vas očajnički treba pomoć Sakramenata, ako želite nadići grijeh i dostići Moje Kraljevstvo na kraju. Ali kao što znaš od Apostola Ivana i od konstantnog učenja Moje Crkve, postoji grijeh koji ne odbija Moje prijateljstvo i onaj koji ga odbija. Crkva s pravom naziva jedne oprostivim, a druge smrtnim. Smrtni grijeh, nepokajan i uporan, isključuje čovjeka iz Mojih Sakramenata i iz Vječnog Života. Oženjen Kršćanin koji seksualno živi sa drugom osobom koja nije njegov ili njen prvi i jedini supružnik kriv je za preljub. Niti jedan Kršćanin nije naučen drugačije. Doista, čak i poganin Aristotel mislio je da se ne može opravdati preljub ili ga učiniti vrlinom mijenjajući ove ili one okolnosti. On je imao daleko više razuma nego mnogi od vas sada, što bi vas trebalo posramiti.

Duša: Ja sam zbunjen. Zar nije sve ovo stvar discipline u rukama Tvoje Crkve? Zar nije na nama da odlučimo o uvjetima za primanje Sakramenata? 

Sudac: Tvoja pomutnja duboka je kao i nigdjezemska. Sporedni uvjeti ostavljeni su Crkvi: koliko često netko smije primiti Sakrament, ili koliko dugo treba postiti prije primanja Sakramenta i slične stvari. Bitni uvjeti za davanje ili primanje Sakramenata su vezani za njihovu unutarnju stvarnost, koja dolazi od Mog ustanovljenja Sakramenata. Govoriš kao da nikada nisi studirao teologiju!

Duša: Ti znaš gdje sam studirao. na…

Sudac: Jao Meni, tvoje shvaćanje teologije vrijedno je žaljenja; površno, nepotpuno, iskrivljeno subjektivizmom i sentimentom, i u cjelini izopačeno modernim predrasudama. Ovo je samo djelomično tvoja krivnja i ima mnogo sa desetljećima tvoga školovanja i učiteljima koji su te školovali. Tvoje patnje zato će biti sukladno tome smanjene.

Duša: Ali Gospodine, Gospodine, zar nije milostivo pustiti grješnike da dobiju lijek Euharistije?

Sudac: Sada si došao si do srži svoje greške. Ne zlorabi uzvišeno i sveto ime Milosrđa, niti slatke i tajne misterije Moje Krvi I Tijela! Imam milosrđe i za najgoreg grješnika, ako se samo pokaje i poželi napustiti svoje grijehe. Perem njegovu krivnju Mojom Predragocijenom Krvlju i činim njegovu dušu bijelu kao vunu. Čuvam skrušene grješnike u Svome Srcu, sa ljubavlju daleko većom nego što je ima majka prema svom novorođenom djetetu ili muž prema svojoj prekrasnoj mladenki. Hranim ga manom sa neba i vodom iz kamena. Ali Moje Milosrđe ne može očistiti grješnika koji voli svoj grijeh. On će imati sudbinu kakvu izabere za sebe. Ako on živi u grijehu, grijeh će biti njegov život; a ako umre u grijehu, grijeh – što jest odvojenost od Mene – biti će njegova vječnost. Dajući Euharistiju takvome, samo se gomila ugalj na gorući žar budućih grijeha koje će počiniti.

Duša (očajna da se opravda) : Ali rekli su nam da je došlo vrijeme za novu Crkvu, samilosnu, brižnu Crkvu koja prihvaća svakoga.

Sudac: Postoji jedna i samo jedna Crkva. Ja sam joj Glava i Moj Zakon poslušnosti koji je spasenje, nikad se ne mijenja. Svi su dobrodošli, koji žele biti poslušni ovom Zakonu. Ti, naprotiv, ismijavao si Moju svetu religiju uspavljujući grješnike, umirujući njihovu savjest, kada su trebali buđenje o njihovom pravom stanju i dovođenje do pokajanja. Samo oni koji priznaju svoju smrtnu bolest tražit će lijek od Božanskog liječnika. Inače, umrijet će u svojim grijesima.

Duša : Rečeno nam je da pokažemo milosrđe svima!

Sudac : Mnogi ne znaju što milosrđe doista znači. Samo je jedno istinsko Milosrđe; ozbiljno Milosrđe Moje Istine, koja liječi i ozdravlja u ljubavi. Ožiljci Mojih Rana, koje sam podnio što sam bio svjedok istini i za ljubav grješnika, ostaju sa Mnom zauvijek u slavi. One su dokaz kako nema slave bez istine, nema sreće bez patnje, nema ljubavi za susjeda bez ljubavi za Boga iznad i prije svega drugoga. Bez ovakvog radikalnog predanja Meni, “ljubav” je samo riječ sa pet slova za sebičnost.

Duša (vidno uzrujana): Zašto – od koga – kako sam mogao znati?

Sudac: U mojoj strpljivosti i ljubavi za čovječanstvo, omogućio sam nebrojene svjedoke istine – inspirirane, nepogrješive i nepokolebljive poznavatelje Pisama, suglasnost Očeva, zajedničku težinu Doktora Vjere, odzvanjajuće jedinstvo Magisterijuma tijekom stoljeća i ti u svom vlastitom životu, kardinale, biskupe, svećenike i laike koji su neumorno proglašavali istinu o braku i obitelji. Nemaš opravdanja, niti sjenu opravdanja.

Duša (iscrpljena): Tvoja su djela pravedna, O Gospode i Tvoja osuda je ispravna.

Sudac: Arkanđeli, odvedite ovog princa na mjesto koje mu odgovara.

https://www.lifesitenews.com/blogs/damnable-errors-on-marriage-and-family-a-dialogue-in-the-afterlife

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *