Hereza u Katekizmu. Vuk u Vatikanu. Pastira nigdje na vidiku.

Baš kao što je najnoviji krug optužbi za homoseksualne i seksualne zloporabe u Crkvi dosegao visoku razinu, lažni prorok – koji je prije dosta vremena bio prilično tih – bacio je nuklearnu teološku bombu u našu sredinu.

Iz Cruxa:

Prema Katekizmu Katoličke Crkve, smrtna kazna više nije dopuštena ni pod kojim okolnostima.

Vatikan je u četvrtak priopćio kako je lažni prorok odobrio promjene u pregledu katoličkog nauka objavljenim pod papom Ivanom Pavlom II.

“Smrtna kazna je nedopustiva jer je napad na nepovredivost i dostojanstvo osobe”, kaže Katekizam katoličke crkve o smrtnoj kazni, dodajući kako Crkva “odlučno radi na njenom ukidanju u cijelome svijetu”.

Kao što sam prethodno pokušao pokazati, ovo je jednostavno teološki pogrešno. Nema šanse oko toga. Ali tražio sam mišljenje stručnjaka – što ja nisam – tako da sam jutros kontaktirao vjerodostojnog teologa koji je dobro upućen u finese magistarske vlasti i njezine domete. Ovo je bio odgovor koji sam primio:

Tradicionalno učenje Katoličke crkve o intrinzičnoj moralnosti smrtne kazne je nepromjenjiva dogma. Poreći to ili tvrditi suprotno predstavlja formalnu herezu. Katolici su dužni vjerovati i prihvatiti ovu doktrinu bez obzira na sve promjene u Katekizmu.

Što bi značilo da je to “formalna hereza”?

  1. Formalna u odnosu na materijalnu herezu. Ovo je razlika koja se odnosi na objektivni status doktrinarnih prijedloga. Krivovjerje je bilo koji prijedlog koji se protivi bilo kojoj dogmi. Dvije su stvari potrebne za doktrinu da bude dogma: (1) mora biti sadržana u Božanskoj objavi i (2) kao takva mora biti predložena od strane Crkve (ili svečanim sudom ili Redovnim i Univerzalnim Magisterijem). Ako su oba ova uvjeta ispunjena, onda je doktrina formalna dogma, a poricanje takve dogme je formalno krivovjerje. Ako je doktrina sadržana u Božanskoj objavi, ali je Crkva još nije predložila kao takvu, tada se može nazvati “materijalnom dogmom”. Takav je bio slučaj s doktrinom Marijinog Bezgrešnog Začeća u patrističkim i srednjovjekovnim razdobljima. Materijalna hereza je poricanje materijalne dogme.
  2. Formalni u odnosu na materijalnog heretika. Ovo je razlika koja se odnosi na subjektivnu krivnju osobe. Heretik je osoba koja vjeruje u ili naučava herezu. Materijalni heretik je osoba koja vjeruje ili podučava nešto što je objektivno hereza; formalni heretik je onaj koji nastavlja tim putem tvrdoglavo nakon propisnog ispravljanja.

Dakle, u slučaju dogme intrinzične moralnosti smrtne kazne, poricanje ove dogme je formalno heretično jer je u suprotnosti s doktrinom koja se nalazi u Božanskoj objavi i koja je kao takva predložena Redovitim i Univerzalnim Magisterijem Crkve. Osoba koja negira ovu dogmu je materijalni heretik jednostavno na temelju njegovog poricanja; no on nije formalni heretik, osim ukoliko ne nastavi s poricanjem i nakon što bude propisno ispravljen.

Ono što je toliko apsurdno u ovom trenutku u Crkvi jest to da je jednostavno ponavljanje Crkvenog nauka kojem se uistinu suprotstavlja najviša služba, toliko opasno za teologa u punom zajedništvu da sam prisiljen zaštititi identitet ove osobe.

Ne znam što da dodam ovome gore napisanome. U ovoj smo situaciji „sišli s karte“ u burne i nepoznate vode. Počeo sam argumentirati da je „Galaćanima 2“ trenutak došao kad je lažni prorok dao zeleno svjetlo eugeničkoj kontracepciji 2016. godine. Stvari su se samo pogoršale.

Svjetski biskupi, ako ste pravovjerni i uopće brinete o vjeri ili dušama koje su izgubljene zbog nemilosrdnog bombardiranja skandalima i pogreškama koje dolaze iz Rima, imate moralnu dužnost da ispravite lažnog proroka.

Kardinale Burke, kardinale Sarah, kardinale Brandmüller, kardinale Müller, biskupe Schneider – vaša imena prva padaju na pamet, ali postoje i drugi. Skrivanje i davanje nejasnih napomena o onome što se događa i osuđivanje pogrešaka bez rasprave o njihovom izvoru nije dostatno da vjernici shvate. Skandal lažnog proroka samo se pogoršava apsolutnim nedostatkom konfrontiranja od strane naših biskupa koji ne će nazvati ovu nevolju pravim imenom, u lice, kao što je Sv. Pavao učinio Sv. Petru u Galaćanima 2,11.

Dom Prosper Guéranger, napisao je: “Kada pastir postane vuk, prva dužnost stada je da se brani.”

Hoćete li nas stvarno prisiliti da to činimo sami?

https://onepeterfive.com/heresy-in-the-catechism-wolf-in-the-vatican-no-shepherds-in-sight/

Opaska: Onoga kojega danas nazivaju papom, mi na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.

One Comment

  1. admin

    Gledajući debatu na internetu i komentirajući ovo s raznim ljudima, dolazimo do toga da je lažni prorok bacio kost i uspio ubrizgati još jednu dozu otrova pomutnje, frustracije i zbunjenosti u Crkvu, međutim ne možemo naći realnu osnovu da se u ovom slučaju stvarno radi o dogmi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *