Ne smiruju se vjetrovi nakon oluje koja je poharala dobar dio Hrvatske. Svatko je tumači na svoj način. Čuli smo službeni narativ premijera Plenkovića o „klimatskim promjenama“, puno je priče o HAARP-u, a neki su se osvrnuli i na pitanje Božje kazne. Tako jedan šatrokatolički portal donosi članak o propovijedi biskupa Škvorčevića gdje kaže kako vremenske nepogode nisu Božja kazna nego poziv na promjenu odnosa prema prirodi.
U predmetnoj propovijedi Škvorčević kaže:
Dok su minulih dana harale razorne oluje javili su se u Hrvatskoj za riječ različiti stručnjaci te su s više strana progovorili o zastrašujućem klimatskom zbivanju. Među ostalim čuli smo i tvrdnju da se priroda pobunila i urotila protiv čovjeka. Želio bih s vama na Dan molitve za stradalnike u nevremenu poslušati Isusa Krista, najvećeg stručnjaka za naše postojanje i nastojati se ponašati po njegovu naputku. On je, naime, prekorio farizeje da u svojoj učenosti i stručnosti ne znaju čitati značenje onoga što se zbiva u dnu pojedinih događaja: „Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremenâ ne znate“ (Mt 16,3). Na to nas je upozorio i Drugi vatikanski sabor, potaknuvši nas da se trudimo iz vjere prepoznavati i shvaćati značenje pojedinih društvenih, povijesnih i svemirskih događanja i pronađemo u njima pouku za svoja životna opredjeljenja, te se odvratimo od onoga što šteti nama samima i prirodi oko nas. Teške prirodne događaje i ljudska stradanja Isus nije tumačio kao Božju kaznu, nego kao znak kojim nas on poziva na obraćenje. Usred nemilih klimatskih zbivanja ovih dana zvuči novom snagom uvjerljivosti Isusova riječ: „Kažem vam, (…) ako se ne obratite, svi ćete slično propasti“ (Lk 13, 3.5).
Dovde djeluje prilično ok. No, problem je u tome što po ovome ispada kao da Isus negira mogućnost Božje kazne, koju s druge strane na toliko mjesta nalazimo u Svetom Pismu. Sjetimo se samo koliko je puta Bog kaznio Izraelce, Njegov izabrani narod, evo samo par malih podsjetnika:
Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. (Izlazak 20, 5)
Zato ovako govori Jahve Gospod: “Evo i mene protiv tebe! Izvršit ću sud svoj nad tobom na oči svih naroda. Zbog tvojih gadosti učinit ću s tobom što još ne učinih nikada nit ću ikad učiniti: posred tebe očevi će jesti sinove, a sinovi očeve; izvršit ću sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! (Ezekiel 5, 8-10)
Ili iz Novog Zavjeta:
Niti da griješimo bludno, kao što su neki od njih griješili bludno, i palo ih je u jedan dan dvadeset i tri tisuće. Niti da kušamo Gospodina, kao što su neki od njih kušali, i od zmija su poizginuli. Niti da mrmljate, kao što su neki od njih mrmljali, i izginuli su od anđela pogubitelja. A ovo se sve u slici događalo njima, a napisano je za opomenu nama, koji živimo u posljednja vremena. (1. Korinćanima 10, 8-11)
Vratimo se Škvorčeviću, koji dalje kaže:
Samouvjerenost suvremenog čovjeka da sve može i smije učiniti svojim tehnološkim postignućima, ravnajući se po mjerilu koristi i dobiti koju tim putem može za sebe postići, dovodi do toga da on više ne prepoznaje i ne poštuje prirodne zakonitosti života, koje su Božje djelo u nama i oko nas. Moralno ponašanje mjera je kojom valja pristupati životu u nama i u prirodi, da on bude sačuvan i ostane u službi koju mu je Stvoritelj dodijelio.
I ovo se čini ok: govor o ljudskoj oholosti, zloporabi napretka i znanosti i grijesima protiv Boga i stvaranja. No, kao što smo se u posljednjih deset godina uvjerili, bergoglijanci hereze uvijek umotaju u Nauk Crkve prije nego ih serviraju puku! Tako i Škvorčević odjednom prelazi na tumačenje oluje kao osvete prirode (ne zaboravimo majka priroda = pachamama) i onda smisao cijele propovijedi: takozvano „ekološko obraćenje“ lažnoga proroka Bergoglija:
Prijeđemo li tu granicu, nanosimo štetu sebi samima i prirodi koja nam se na svoj način osvećuje. Potrebno nam je ekološko obraćenje, kako nas uporno upozorava papa Franjo. Stoga se ove nedjelje u našim župama sjedinimo u molitvi da Bog udijeli državnicima, znanstvenicima, gospodarstvenicima, i svima nama takvu osjetljivu savjesti za prirodu, koja će nas osloboditi sebičnog pristupa i poštedjeti je od uništavanja, a služiti dobru svakog čovjeka po mjeri i na način kako to traže Božje zakonitosti.
Dakle, uvijek ista situacija: hrvatski biskupi ustrašeni pred koronom, pred potresom, pred olujom, boje se za vlastiti život umjesto da imaju strah Božji. Pod svaku cijenu otklanjaju mogućnost Božje kazne i zatvaraju oči pred nebrojenim sodomskim zastavama koje se vijore hrvatskim gradovima i svjedoče o tome kome danas pripadaju hrvatski gradovi. Ne, biskupi ne izlaze na trgove i ulice hrvatskih gradova, ne pozivaju na ISTINSKO obraćenje od ogavnih grijeha (umjesto „ekološkog obraćenja) ne posiplju se pepelom i ne nose kostrijet. Ne osuđuju Europsku Uniju koja nameće sodomiju i abortus nego šute s parama EU fondova u džepovima.
Uzeli su te pare jer je, eto, trebalo obnoviti crkve poslije potresa, a ne pitaju se treba li možda prije toga obnoviti ŽIVU Crkvu! Ne pitaju se zašto je Bog dozvolio rušenje crkava po Hrvatskoj (kada su biskupi 2020. zabranili Mise po prvi put). Hoće li itko ikada u molitvi vjernika za vrijeme Mise moliti za obranu hrvatskog naroda od diktature sodomije koju nam nameću EU i HDZ i drugi političari? Hoće li itko moliti za obranu Katoličke crkve od vukova u pastirskoj odori koji su se u nju infiltrirali i koji je proždiru? Umjesto tih stvari koje su pitanje života i smrti mi tjednima čitamo nekakve molitve „za uslužne djelatnike“, „za diplomate“ ili „za umjetnike“.
Laž, laž, laž… među pastirima i nadpastirima Katoličke crkve u Hrvatskoj vlada laž, šutnja i zatvaranje očiju i ušiju pred Božjim pozivom. Tužno i prežalosno!
Bože dragi, smiluj se tome Škvorčeviću! Smiluj se, mili Bože, tolikim slijepcima u našoj Crkvi.
Otvori nam, milosrdni Bože, oči na pregroznu strahotu realnosti propasti naših duša u ovo doba nezamislivog otpadništva od Kristovog Nauka!
Upravo svjedočimo otpadu od vjere i to u Crkvi jer svijet nikad i nije bio u vjeri i sa početkom sodomitske sinode polovinom listopada vjerjatno se otvara prvi od Sedam Pečata otpad od vjere što će imati za posljedicu eskalaciju kataklizmi u najrazličitijim formama. Neznam što bi još trebalo da se desi, pa da oni koji su posvećeni i vode Božje stado, pozovu na post i molitvu da se ljudi vrate Bogu i pomire s Bogom jer to je glavni uzrok svega što nam se događa i što će nam se na žalost događati a ne nikakva isprazna tlapnja o klimatskim promjenama i globalnom zagrijavanju. Radi se o globalnom otpadu od Boga i Božjih zapovijedi i otvoreno srljanje u grotlo pakla.