Sada, na kraju lipnja, čini se da je papa Franjo ipak odobrio objavljivanje Njemačkih smjernica za međupričest, kao što se može vidjeti u obavijesti koju je kardinal Marx napisao 12. lipnja, nakon susreta s Papom 11. lipnja, na okupljanju Vijeća devet kardinala u Rimu, prema rimskom dopisniku Edwardu Pentinu. Ta je obavijest sažela razgovor njih dvojice i potpisao ga je kardinal Marx, a potom potpisao s “F” i datumom, a time ga je i odobrio sam papa Franjo.
Ta bilješka jasno kaže da Papa sada daje odobrenje za objavljivanje njemačkog međupričesnog izlaganja, jer je rekao: “Budući da će tekst njemačke biskupske konferencije biti orijentacijski vodič za pojedine biskupe, također se može javno obznaniti za upotrebu biskupima. “Izraz” izlaganje “time je zamijenjen” orijentacijskim vodičem”.
Kao što piše danas njemačka biskupska internetska stranica Katholisch.de, biskup Rudolf Voderholzer, jedan od članova Stalnog vijeća koji je odlučio objaviti njemački vodič za međupričest, izjavio je da je ova odluka donesena jednoglasno, to jest, s odobrenjem izvorno sedam suprotstavljenih biskupa.
Međutim, Voderholzer također inzistira da je sada u Rimu pojasniti što se doista misli s riječima “teška situacija, u slučaju nužde”, u kojem nekatolički kršćani mogu, pod određenim uvjetima, dobiti Svetu Pričest. Također vidi “veliku nesigurnost” o pitanju koji su potrebni elementi Katoličke vjere u Svetoj Euharistiji kao preduvjet za primanje Svete Euharistije od strane ne-katolika kršćana.
Evanđelistička crkva u Njemačkoj (EKD), kao prvi protestantski odaziv na objavljivanje toga pastoralnog vodiča, dala je izjavu u kojoj inzistira da je to “samo polovica puta”, ukazujući na činjenicu da “katolička braća i sestre”ne mogu “(još) prihvatiti poziv” da prime protestantsku posljednju večeru. Stoga je jasno da protestanti sada očekuju od njemačkih biskupa općenitiji pomak prema punom međusobnom povezivanju.
U svjetlu ovih sve većih nedoumica i nepoštivanja prema doktrini i stvarnosti Euharistije koju sada promiču njemački biskupi, vrijedi razmotriti što je kardinal Gerhard Müller izjavio samo jedan dan prije objavljivanja njemačkog orijentacijskog vodiča. U intervjuu Katoličkom svjetskom izvješću, njemački prelat napravio je neke stroge i snažne komentare o situaciji u Njemačkoj. Sada ćemo ovdje citirati riječi Kardinala Müllera:
Jedna grupa njemačkih biskupa s njihovim predsjednikom na čelu, sebe smatraju predvodnicima Katoličke crkve na maršu u modernizam. Oni promatraju sekularizaciju i de-kristijanizaciju Europe kao nepovratni razvoj.
Stoga je Nova evangelizacija – program Ivana Pavla II. I Benedikta XVI. – po njihovom mišljenju borba protiv objektivnog tijeka povijesti, nalik na bitku Don Quijotea protiv vjetrenjača. Oni traže Crkvu mira. Stoga se sve doktrine vjere koji se protive «glavnoj struji», društvenom konsenzusu, moraju reformirati.
Jedna od posljedica toga je potražnja za Svetom Pričesti čak i za ljude bez katoličke vjere, kao i za one katolike koji nisu u stanju posvetne milosti. Također na dnevnom redu su: blagoslov za homoseksualne parove, međusobni odnos s protestantima, relativiziranje neodvojivosti sakramentalnoga braka, uvođenje viri probata i time ukidanje svećeničkog celibata, odobrenje za seksualne odnose prije i izvan braka. To su njihovi ciljevi, i za doći do njih spremni su prihvatiti i podjelu biskupske konferencije.
Vjernici koji ozbiljno shvaćaju katoličku doktrinu nazivaju se konzervativnima i potisnuti su iz Crkve, te izloženi klevetničkoj kampanji liberalnih i anti-katoličkih medija.
Mnogim biskupima, istina otkrivenja katoličke vjere samo je jedna varijabla u intrakršćanskoj politici moći. Neki od njih navode pojedinačne sporazume s papom Franjom i misle da su njegove izjave u intervjuima s novinarima i javnim osobama koje su daleko od Katolika ponudile opravdanje čak i za potkopavanje definiranih, nepogrešivih istina vjere (dogmi). Sve u svemu, imamo posla s otvorenim procesom protestantiziranja.
Ekumenizam, pravi, ima za cilj puno jedinstvo svih kršćana, koje je već sakramentalno ostvareno u Katoličkoj crkvi. Svjetovnost biskupstva i svećenstva u 16. stoljeću bila je uzrok podjele kršćanstva koje je dijametralno suprotno Kristovoj Volji, utemeljenju Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve.