Intervju koji otkriva licemjerje lažnog proroka Bergoglija

Bergoglijev intervju sa Vatikanisticom Valentinom Alzraki iz Meksika, čini se da po prvi puta pokazuje direktne odgovore na direktna pitanja.

Ovo se pokazalo katastrofalno za Bergoglia.

I kao što je Philip Lawler primijetio “sadašnje papinstvo postalo je opasnost za vjeru. Suočavamo se sa opasnom mješavinom arogancije, ignorancije, površnosti, licemjerja i manjka iskrenosti. Ništa slično nije viđeno otkada postoji papinstvo.”

Pitanje o Zidovima

Već smo vidjeli kako je Bergoglio, čija je država-grad okružena visokim zidinama i vratima koja priječe pristup svima, osim nekolicini izabranih, opsjednut nastojanjem da oblati druge države koje grade zidove ili ograde, kako bi obranili svoje granice.

Za Bergoglia svi zidovi osim njegovog su zli.

Na pitanje o gradnji zida između Amerike i Meksika, Bergoglio odgovara:

“Da. Ne znam što se događa kada ove nove kulture ulaze gradeći zidove. Mi već poznajemo jednu takvu, onu u Berlinu, koja nam je donijela toliko glavobolje i patnje. Ali čini se da ono što čovjek radi, životinja ne radi. Čovjek je jedina životinja koja pada dva puta u istu rupu. Učinimo istu stvar ponovno. Podignimo zidove, kao da je to obrana. Kada je obrana dijalog, rast, prihvaćanje i edukacija, integracija, “mi ne možemo više”, ali ljudi…Ovime ne govorim samo o granici sa Meksikom nego o svim barijerama koje postoje.”

Stoga prema Bergogliu, koji sebe smatra kompetentnim da diktira postulate svjetske imigracije, svi zidovi moraju pasti i zamijeniti se “dijalogom”. Niti životinje kaže Bergoglio ne grade zidove za obranu. Jasno, životinje instinktivno kopaju jazbine i druge obrane, ili potrgaju jedna drugu na komade u obrani svoga teritorija. Ali Bergoglio nije jedan od onih koji razmišlja o svojim plitkim doskočicama.

Za to vrijeme Vatikanski zidovi i dalje ostaju stajati kao zaštita Vatikanske imigracijske politike, unatoč tome što Bergoglio govori.

Primijetit će te da visoke zidine koje okružuju njega i ostatak Vatikana, podsjećaju sve ljude da su imigracijski zakoni Vatikana jedni od najrestriktivnijih u zapadnoj Europi.

 Naravno Bergoglio ne vidi nikakve sličnosti između Berlinskog zida i njegovog Vatikanskog, ali kao i svaki pravi demagog on govori zbog efekta, ne zbog razuma i istine.

Pitanje o bogatima i siromašnima

“Sve svijetsko bogatstvo koncentrirano je na malu grupu ljudi. A siromašnih je sve više. Oni traže da izađu prema novim horizontima…Ali to je svijetski problem. Pogledajte Afriku. Pogledajte Aziju. To je svijetski problem , taj nesrazmjer o kojem sam već govorio…Relativno malo bogatih, sa svim novcem i mnogo siromašnih , bez osnovnog za život.”

Međutim Bergoglio ne vidi daleko veći problem obespravljenja radnika pod čizmom socijalizma i komunizma Afrike , Azije i Latinske Amerike – države koje lišavaju siromašne bilo kakve mogućnosti da budu adekvatno plaćeni za za svoj rad.

Npr. usporedimo dvije zemlje Sjevernu Koreju – u kojoj vlada komunizam , gdje više od polovice populacije živi ispod donje granice siromaštva i Južnu Koreju – u kojoj je kapitalizam, gdje zarada po glavi stanovnika iznosi više od 200% svjetskog prosjeka. Ili razmislimo o socijalnoj državi Venecueli, gdje se ljudi tuku oko hrane u smeću, ili Bergoglijeve Argentine koja ima gotovo tri puta veći BDP po glavi stanovništva od svjetskog prosjeka.

Ipak Bergoglio poziva na beskrajni dijalog koji će držati Venecuelanskog socijalističkog diktatora Madura na položaju moći, dok u isto vrijeme iskazuje otvorenu netrpeljivost prema Argentinskom konzervativnom predsjedniku Macri.

Doista Bergoglio nikada nije sreo komunističkog ili socijalističkog diktatora kojeg nije volio – Fidel Castro i Xi Xinping, a isto tako ni konzervativnog vođu kojeg je podnosio , Trump i Matteo Salvini.

Pitanje o herezi

Još jedan zanimljiv odgovor možemo vidjeti, na pitanje o tome što misli o grupi zabrinutih vjernika da je kriv za greške protiv Vjere i čak Herezu:

“To doživljavam sa osjećajem humora, moja kćeri. Osim toga molim se za njih jer su u krivu, jadni ljudi, neki od njih su izmanipulirani. I tu su oni koji su potpisali (nedavno pismo koje ga optužuje za kanonski prekršaj hereze). Ne , doista , osjećaj humora i rekao bih nježnosti , očinske nježnosti….”

Njega doista nimalo nisu dotakle molitve i zabrinutost mnogih poznatih i učenih vjernika, kardinala, biskupa i svećenika, koji su zbog njegovog ignoriranja došli do te mjere da se javno očituju, riskirajući da njihova imena postanu predmet progona ili ismijavanja zbog obrane Vjere, pred svjetskim fanovima novoga pape Bergoglia, kojem novinari “jedu iz ruke.” 

On smatra sve ove ljude “jadni ljudi”…smiješno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *