U travnju 2014. godine dublinski nadbiskup Diarmuid Martin osudio je Knjigu Istine i zabranio katolicima njenu promidžbu. Tu osudu i zabranu su ona svi prenijeli uključujući i neke hrvatske portale i svećenike.
Što se dogodilo u međuvremenu s Irskom i njegovom biskupijom znamo, od najezde sodomije i abortusa do pojave zmija na njenim obalama koje je prije više od 1500 godina otjerao sv. Patrik kada je Irskoj donio kršćanstvo.
Ovdje smo pratili i kasnija djela ovoga nadbiskupa. Tako smo 2018. obavijestili o promidžbi sodomije u službenim materijalima irskih biskupa prilikom Svjetskog susreta obitelji 2018. i o njegovim izjavama da „katolički biskupi ne smiju biti zarobljeni definicijama obitelji“:
http://hrvatskikrsnizavjet.com/zasto-promovirati-knjigu-istine-kada-nije-dozvoljena-od-crkve/
Sa žaljenjem moramo nadodati i najnovije padove nadbiskupa Martina koji je 31. kolovoza dao intervju za program irske javne televiziju RTE Ireland nazvan „Smisao života“. Dublinski nadbiskup u tom je programu ponudio vrlo otužnu sliku Katoličke crkve i njegove uloge.
U intervjuu Martin govori vrlo kritički o svećeničkom celibatu. Prisjeća se kako je 1962. došao u sjemenište te da je bio „potpuno nezreo“. Žali se da se „oženjeni svećenici“ i „zaljubljeni svećenici“ uopće nisu spominjali na sjemeništu. Kaže: „uopće nas nisu pripremali na celibat“. Kaže da je njegovo sjemenište u Clonliffeu bilo „jadno“ i „očajno“.
Velik dio intervjua govorio je o svećeničkom zlostavljanju i pedofiliji u Katoličkoj crkvi. Govoreći o svećenicima zlostavljačima Martin kaže:
Neki bi zlostavljali više od 100 djece. Vrlo malo njih bi pokazalo pravo kajanje.
Martin također spominje kako je dva puta u životu susreo osobe u kojima je mogao vidjeti svoju buduću suprugu. S jednom od njih još uvijek kontaktira. Upitan je li se zaljubio u tu ženu Martin je rekao da je bio „blizu“, ali da su „imali i imaju zreo odnos“.
Tijekom intervjua, jedno od pitanja odnosilo se na Crkveni nauk u pogledu korištenja kontracepcije. Martin je tu napao papu Ivana Pavla II. tvrdeći da je njegova „loša teologija“ zabranila korištenje kontracepcije proglašavajući je intrinzičnim zlom. Optužuje ga nadalje za „iznimno usko, dogmatično shvaćanje“ koje koristi „načela“ i navodno ne razmatra „šire okolnosti i kontekste te borbu koju ljudi moraju voditi“. Martin, naime, poput lažnog proroka naučava situacijsku etiku. Situacijsku etiku osudio je još papa Pio XII nazvavši je ljudskim izgovorom za grijehe protiv Božje Volje.
Upitan o odobravanju legalnog pobačaja i istospolnih brakova u zemlji kojom je nekoć dominirao katolicizam, nadbiskup je priznao da je Crkva izgubila potporu naroda. Ovako je to objasnio:
Crkva se toliko zaplela u dogmatska prava i neispravnosti, apsolutna prava i nepravde, da je izgubila kontekst.
Nadbiskup se, čini se, zalaže i za ukidanje katoličkih škola:
Kad sam postao nadbiskup, malo više od 80 posto stanovništva Dublina bili su katolici. Sada ih je oko 68 posto, a druga najveća vjerska skupina u Irskoj je ‘bez religije’. A u Dublinu, u dobi od 24 do 29 godina, među tom skupinom bilo bi 50 posto. Što to govori? Djeluje li uopće naš vjeronauk? I to nas vraća na cijelo pitanje katoličkih škola. Zašto one trebaju postojati?
Tijekom intervjua rješenje se nameće u promjeni koju donosi Jorge Bergoglio. Novinar tako kaže: „Papa Franjo kaže da ne mijenja nauk Crkve – ali je drugačiji s ljudima.“ Martin na to komentira kao da je tek Bergoglio ljudima pokazao pravoga Isusa kritizirajući dosadašnju Crkvu u kojoj po njemu prevladava kruti Nauk:
U tome i jest problem s Crkvom u Irskoj… znate, naučili smo pravila prije nego što smo saznali tko je Isus Krist.
Martin zaključuje:
Ako se Crkva pojavljuje samo kao pravilnik, onda smo izgubili kršćanstvo. To nije kršćanstvo.
Kad smo kod pravila, možda bi nadbiskupa trebalo podsjetiti da je Sam Isus rekao: Ako me ljubite, držite zapovijedi moje (Ivan 14, 15).
No, kao što se može primijetiti, u razgovoru sve vrvi od relativiziranja Crkvenog morala, a upravo protiv te relativizacije toliko je puta govorio papa Benedikt.
Sveukupno, stječe se dojam da je Crkva zastarjela i da u njoj pod hitno treba mijenjati stvari. Koje li slučajnosti, intervju izlazi baš pred zasjedanje sinode o sinodalsnosti koja najavljuje velike promjene u Crkvi.
Jedna od agendi sinode o sinodalnosti je guranje žena „svećenica“ ili „đakonica“ pod krinkom bezočne izmišljotine kako Crkva guši žene. No, nadbiskup Martin tvrdi da Katolička crkva ne poštuje dignitet žene, te izjavljuje:
Vjeri puka šteti Crkva koja ne poštuje dostojanstvo žene.
Ali istodobno nastavlja kako ne vjeruje da će se pojaviti žene svećenice za njegovog života. U tom kontekstu on govori o „frustrirajućim iščekivanjima“ sinodalnog procesa.
Inače, ranije ove godine, irska delegacija Katoličke crkve rekla je na međunarodnoj konferenciji da Crkva mora više uključiti žene, one u „LGBTQ vezama“ ili u „drugom braku“, samohrane roditelje, migrante i izbjeglice. Rekli su da Crkva mora uzeti u obzir činjenicu da se mnoge žene osjećaju isključenima i diskriminiranima te da žele postati svećenice i đakoni.
Eto, ni 10 godina od nadbiskupove osude Knjige Istine, Diarmuid Martin pokazao je pravo lice i objavio svima što misli o Katoličkoj crkvi.
Jedino… sad se postavlja logično pitanje – u ime koje crkve je on osudio Knjigu Istine?