Jutros je papa Franjo izdao apostolsku konstituciju Epicopalis Communio (EC) – “biskupska zajednica” – koja ima za cilj “reformirati” sinodski proces.
Dokument, do sada dostupan samo na talijanskom jeziku, donosi promjene koje bi trebale biti poznate svakome tko je obratio pozornost na sinode o obitelji 2014. i 2015. godine. Iz komentara Chrisa Altieria danas u Catholic Heraldu:
Uloga glavnoga tajnika uvelike dobiva na značaju, a njegove su se ovlasti proširile, zajedno s onima u Glavnom tajništvu. Ove proširene ovlasti osobito se tiču upravljanja sinodskim skupštinama, od njihove rane organizacije, kroz sjednice, do izrade i odobravanja konačnih dokumenata – što sve postaje dio Skupštine Sinoda.
Iako Biskupska sinoda ostaje savjetodavno tijelo, novi zakon predviđa svojevrsnu fuziju nauka ovoga tijela s onim rimskoga pape. Članak 18. § 2. glasi: “Ako je izričito odobrio rimski papa, konačni dokument sudjeluje u redovitom učiteljstvu Petrovog nasljednika.”
Pravnici će razmatrati o kakvoj se fuziji radi, budući da će oni također raspravljati o prirodi i opsegu sudjelovanja u bilo kojem ovako odobrenom dokumentu u papinskom učiteljstvu. [naglasak dodan]
Još jednom, svjedočimo pokušaju proširenja opsega papinskih ovlasti na opasan način. Sjetite se knjige koju je napisao rimski dopisnik za National Catholic Register, Edward Pentin, „Namještanje biskupske sinode“, o manipulaciji koja se vodila iza kulisa Sinode o obitelji u 2014. godine. Ta manipulacija – usmjerena na promjenu katoličkog nauka o Sakramentima za razvedene i ponovno vjenčane i preoblikovanje crkvenog pogleda na homoseksualno ponašanje – vodila se pod vodstvom glavnog tajnika, kardinala Lorena Baldisserija.
A stvari su se pogoršale na sinodi 2015. godine. Nedostatak transparentnosti i razne manipulacije značajno su eskalirale između prve i druge sesije. Baldisseri je kasnije otkrio kako je najkontroverznije dijelove prve sinode – one o “homoseksualnosti, izvanbračnim zajednicama i Pričesti za razvedene i ponovno vjenčane osobe koje nisu uspjele dobiti odobrenje sinodskih otaca” u listopadu 2014., papa Franjo ostavio u igri za sinodu 2015.:
“Papina je bila odluka da se uključe točke koje nisu bile dobile dvotrećinsku većinu”, odgovorio je kardinal Baldisseri. “Papa je rekao:” Ove tri točke dobile su apsolutnu većinu. Stoga ih nisu odbili s “ne”, budući da su dobili više od 50 posto glasova. Stoga su to pitanja koja još trebaju biti razvijena. Mi kao Crkva želimo konsenzus. Ti se tekstovi mogu mijenjati, to je jasno. Nakon što se razviju daljnja razmišljanja, ona se mogu mijenjati.”
U smislu toga koliko se ovlasti navodno daje takvim dokumentima, vidi članak 18. EC:
Članak 18 – Konsignacija Završnog dokumenta rimskome papi
- 1.
Kada su ga članovi odobrili, Završni dokument Skupštine predstavljen je rimskome papi koji odlučuje o njegovoj objavljivanju.
Ako je rimski papa izričito odobrio, Završni dokument sudjeluje u redovitom učiteljstvu Petrovog nasljednika.
- 2.
Ako je Rimski svećenik odobrio savjetodavnu ovlast Sinodskoj skupštini, prema pravilima kanona 343 Kodeksa kanonskoga prava, Završni dokument sudjeluje u redovitom učiteljstvu Petrovog nasljednika jednom kad ga ratificira i proglasi.
U ovom slučaju, konačni dokument bit će objavljen potpisom rimskoga pape zajedno s potpisima članova sinode. [naglasak dodan]
(…)
Imamo dvije nadolazeće sinode – jedna za rješavanje problema s kojima se suočavaju mladi, i jedna za regiju Amazone. Između ove dvije, očekuje se rješavanje nekoliko spornih pitanja, uključujući, homoseksualnost, svećenički celibat i uključivanje žena na neku razinu sakramenta Svetoga reda.
(…)
Marco Tosatti danas u svome članku za La Nuova Bussola Quotidiana daje vrijedne poglede:
Moramo se pitati kakav je plan za sinodu za mlade. Nakon Dublina, i uz prisustva uzoritih i preuzvišenih koji se lako mogu pripisati pro-homoseksualnoj filozofskoj struji u Crkvi, ne treba mašte da se među moguće ciljeve Sinode ubroji još jedan mali ili veliki korak prema “normalizaciji” homoseksualnosti i homoseksualnih odnosa – naravno, stabilnih i ispunjenih ljubavlju. Vjetar iz Svete Marte čini se puše u tom smjeru. Kroz činjenice, ne kroz izjave. Nadamo se da smo u krivu.
Svakako nas treba brinuti prisutnost “uzoritih i preuzvišenih” na koje misli.
Tosatti ih navodi:
Nije moguće izbjeći zabrinutost u pogledu Papinog odabira određenih biskupa koji će nazočiti Sinodi. Poput nominiranja kardinala Cupicha iz Chicaga, na primjer, čovjek koji je u grupi biskupa povezan s McCarrickom i koji je izjavio da Papa ima važne stvari na koje se treba usredotočiti mjesto osuda nadbiskupa Viganòa, poput ekologije i useljavanja. Ili kardinal Joe Tobin, nadbiskup Newarka, student i nasljednik McCarrickov u toj biskupiji, koji je iskreno priznao da nije ozbiljno shvaćao glasove koji su osuđivali McCarricka jer su mu se činili nevjerojatnima. A tu je i kardinal Marx, nadbiskup Paglia …
To je kao da skandali ne postoje, ili uopće nisu bitni.
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.