Izopćenje Jorgea Bergoglija iz Katoličke Crkve

U Knjizi Istine još prije devet godina najavljen je dolazak lažnoga proroka. Danas, sve više svećenika i biskupa uviđa da Jorge Bergoglio doista nije papa, nego lažni prorok poslan da uništi Crkvu. Naveli smo primjer nadbiskupa Lenge, koji ga više ne spominje za vrijeme Svete Mise. Tu je i teksaški biskup Gracida.

Sada stižu informacije pouzdanog izvora da je recentno zatvaranje crkava natjeralo još nekoliko biskupa u Italiji da progledaju. Oni otvoreno priznaju da Bergoglio nije papa, a da zbog njegovih hereza nije niti član Crkve.

Imamo primjer Francesca d’Erasma, katedralnog vikara iz Tarquinije u Italiji, koji je na papu Benedikta, biskupe i svećenike poslao ovaj tekst izopćenja Jorgea Maria Bergoglija iz Katoličke crkve. Kada je ova izjava pisana, još se nije bila proširila vijest da je Bergoglio i službeno odbacio titulu Kristovog vikara. Francesco d’Erasmo, ovaj hrabri sin Crkve, bit će progonjen i možda ubijen za ovo što svjedoči. Neka nam njegova vjera i hrabrost budu nadahnuće u našim mukama što predstoje! Evo njegove izjave:

Francesco d’Erasmo

Ponizno molim one koji imaju mogućnost da u što većoj mjeri prošire ovu moju izjavu, oslobađajući ih istovremeno bilo kakve osobne odgovornosti za njen sadržaj, tako da stvarno može doći do primatelja, a osobito:

Njegove svetosti pape Benedikta XVI., svih biskupa i vjernika laika Katoličke crkve, svih ljudi dobre volje,

Ja, Francesco d’Erasmo, rođen u Milanu 29. siječnja 1974., kršten 10. veljače 1974., zaređen za prezbitera Svete rimokatoličke apostolske crkve u La Storti, 26. lipnja 1999., nastanjen u Tarquiniji, VT, na poznatoj adresi, potpuno svjestan i priseban, nakon što sam dugi niz godina razmišljao o ovom činu pred Bogom, u potpunosti svjestan posljedica koje može proizvesti, obnavljajući svoju vjeru, koju su moji roditelji i kumovi ispovijedali na mome krštenju, koju sam obnavljao na đakonskom i prezbiterskom ređenju, primivši se dužnosti župnika 2017. godine, kao i pri svim vršenjima službe u Svetoj katoličkoj Crkvi, prethodno i nadalje, pismom i javno eksplicitno navodim da obnavljam ispovijest svoje vjere u potpunosti sukladno formuli koja je potrebna onima koji su u crkvenoj službi, sukladno kanonskim normama, osobito i izričito obnavljam ono što je predloženo prisegnuti u tzv. Prisezi protiv modernizma koju je sveti Pio X. propisao 1. rujna 1910. godine i eksplicite preciziram sljedeće, kao sastavni i nerazdvojni dio svoje vjere.

Pred Bogom priznajem da više ne mogu šutjeti, pa čak ni u implicitnoj aluziji, prema onome što ću ovdje izjaviti. Molim oprost od Boga i ljudi ukoliko je moje dosadašnje oklijevanje bilo pogrešno, iako osnaženo dobrom vjerom, jer sam strahovao da posljedice ovog čina ne će donijeti dobro Crkvi.

Ne mogu više šutjeti o izvjesnosti onoga što Bog pokazuje očima moje inteligencije i srca, po svojoj savjesti, jer u protivnom bih sudjelovao u zlu koje iz toga proizlazi:

PRIZNAJEM I JAVNO IZJAVLJUJEM PRED BOGOM I SVIM LJUDIMA

DA

onaj koji trenutno sjedi na Petrovoj Stolici nazivajući se imenom Franjo,

Jorge Mario BERGOGLIO,

NIJE U ZAJEDNIŠTVU SA SVETOM KATOLIČKOM CRKVOM, DA JE ANATEMA, EKSKOMUNICIRAN, DAKLE NIJE ISTINSKI PAPA KATOLIČKE CRKVE.

Svjestan sam da samo Bog ima ovlast odbaciti papu.

Međutim, pamtim da bilo tko u Svetoj Crkvi može pasti u herezu i stoga izgubiti službu.

Jorge Mario Bergoglio počinio je višestruke, vrlo ozbiljne hereze, dotičući se čak otpadništva od vjere, kroz deklaracije i dokumente koje je objavio i izjave koje su mu pripisane i koje nisu porečene, čak i ako nisu bile izrečene “ex cathedra”, zbunjujući tim djelima vjeru vjernika, zloupotrebljavajući vjeru i poslušnost prema zakonitom Petrovom nasljedniku, tolerirajući, njegujući i potičući u praksi Crkve krivovjerja i grijehe protiv katoličkog morala, u istoj mjeri ako ne i ozbiljnije, također dosežući i dotičući otpadništvo i često kažnjavajući one koji su se tome protivili.

Pamtim, u posljednje vrijeme teški grijeh idolopoklonstva kroz obožavanje i štovanje poganskog idola počinjen u Bazilici Svetoga Petra u njegovoj nazočnosti, što on nikada nije negirao ili odbacio, te je uistinu javno osudio i odrekao se onih koji su se javno usprotivili tom izuzetno ozbiljnom svetogrđu. Pamtim poricanje Božanstva Isusa Krista i Pakla u intervjuima objavljenim u njegovo ime i nikada jasno zanijekane. Pamtim javno i svečano poricanje Isusa Krista, Jedinog Spasitelja Kojeg je Bog dao ljudima. Zahvaljujem Bogu što mi je pružio sigurnost da ne odgađam ovaj moj čin kroz događaje ovih dana i današnje liturgije, kako to opisujem, ne zbog mog opravdanja, već radi pomoći onima koji žele znati istinu.

Suptilna insinuacija da postoji vlast koja može osloboditi vjernike obveze Uskršnje Pričesti zapravo je najteži grijeh idolopoklonstva ikada viđen. Vlast Božju stavlja ispod druge vlasti upravo u srcu bogoslužja koje je Sveta Katolička Crkva dužna Bogu radi posvećenja vjernika.

Čovjek stoji iznad samoga Boga!

Taj je grijeh bio prisutan i u mnogim drugim Bergoglijevim djelima, osobito u pogledu discipline pristupa Sakramentima i crkvenim službama, no uvijek je bilo moguće onima koji to žele da ne sudjeluju osobno u takvim svetogrđima.

U ovom trenutku njegova zloporaba vlasti, koju je Krist osobno dodijelio Petru kako bi potvrdio braću u vjeri, podrazumijeva i fizičku zapreku vjernicima da izvršavaju zapovijed Božju posvećujući Uskrs. I to zahvaljujući navodnoj poslušnosti političkoj sili, koja, međutim, nema legitimnu vlast nad djelima bogoslužja.

U ovoj je situaciji očito da se biskup obučen u bijelo našao u ulozi Nabukodonozora pred trojicom mladića, stvarajući neviđenu zbrku u savjesti vjernika.

Francesco d’Erasmo

To je grozota pustoši. To se ne može prepoznati ni na koji drugi način osim kao veliko otpadništvo od Istine i Vjere, koje se događa pod izravnom odgovornošću onoga, kojeg svijet vidi kao Petrovog nasljednika, Kristova vikara.

Time se negira da je jedino Isus Put, Istina i Život, i stoga je negirano da je On Bog, “Sin Božji koji je došao u Tijelu”.

Štićenje ili navodno štićenje zdravlja ili poštivanje političkog poretka (ili možda zaštita od opasnosti koje potajno prijete, a da to narod Božji ne zna) nikada neće biti važnije od zaštite vjernika od neposlušnosti Bogu!

Isus nije tako zapovjedio. Tko ne da Bogu Božje, ne može ni Cezaru dati ono što pripada Cezaru. On daje Cezaru ono što pripada Bogu.

Isus to nije činio!

Svjestan sam da je u ovoj situaciji teško naći rješenje. S druge strane, nije na meni to da tražim, jer nemam ovlasti za to.

Podsjećam, prije svega, one koji imaju ovu ovlast, da “Bogu ništa nije nemoguće”.

Sjećam se također da će „ako šute, kamenje vikati“. Neko kamenje već je viknulo, ali čini se da je crkvena hijerarhija gluha na mnoge njezine članove. Nadajmo se da više neće vikati!

Vjernicima koji prepoznaju istinu onoga što kažem, ali su zbunjeni posljedicama, sjećam se da je Gospodin obećao da nikada neće napustiti Svoju Crkvu.

Prvi koji je najavio dolazak ovih događaja je Isus u Evanđelju, a ostatak Novog zavjeta govori nam da će se među nama pojaviti neprijatelji prave vjere.

Specificiram da Sakramenti koji se udjeljuju u Katoličkoj Crkvi ostaju valjani, jer oni koji se dijele u drugim crkvama koje nisu uživale potpunu zajednicu s zakonitim Petrovim nasljednikom vrijede stoljećima. Isto tako i vladini akti, koji se, ako nisu valjani, uvijek mogu popraviti ili u svakom slučaju ispraviti drugim važećim aktima.

Sveta Crkva utemeljena je na vjeri Apostola Petra, a to nikada ne može propasti!

Ako bi se bilo tko, koji ima ovlasti intervenirati, mogao obuzdati strahom od posljedica za vjernike, kao što se to dogodilo meni dosada, sjećam se svjedočenja trojice mladića iz peći, ili Suzane, ili svih svetaca Božjih, osobito mučenika: “Bolje da budem ubijen nego da griješim protiv moga Boga.” Pravi katolički vjernici još uvijek imaju tu upornost, a često je i danas, potajice, vrše uz ogromne žrtve, do točke da nude vlastiti život. Ne osjećaju se napuštenima, ako se njihova tijela nađu u moći ljudi koji ih mogu ubiti, ali osjećaju se napuštenim od svojih pastira ako je njihova vjera na milosti sotonine obmane.

Ponovno podsjećam vas i sve kršćane, kroz riječi Apostola Svetoga Pavla, na opasnost da budete suučesnici u trenutnom velikom otpadništvu: „Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti Evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko Evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga! “

Sam Petar, čiju ulogu Bergoglio zlorabi, rekao je vrhovnim svećenicima Vijeća: “Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima”.

Prije dvije godine napisao sam aluzivan odlomak, pozivajući se na Danijelove riječi pred Suzanom i postavljajući sliku krvavih suza Gospe iz Civitavecchije, i objavio na internetu, na adresi mt715.simplesite.com, jer bile su vidljive pred svima.

Bio je to pokušaj svjedočenja onoga što sada govorim, na najimplicitniji mogući način, uvjeren u izbjegavanje štetnih posljedica za Crkvu koje bi eksplicitna izjava mogla prouzročiti.

Sada je vrijeme da eksplicite kažem ono što sam izrazio, a samim tim i da objasnim aluziju:

“Nevin sam od krvi ove žene.”

Danijel je odlučio da ne bude suučesnik u šutnji ubojstva nedužne Suzane.

Ne želim svojom tišinom biti suučesnik u Krvi Katoličke Crkve, jer krv je život, a život Katoličke Crkve je njena Vjera u Isusa Krista. Djevica Marija je slika i uzor Svete Crkve. Po svom svetom kipu plakala je krvave suze. To je krv Isusa, njenoga Sina, kako je i sama izjavila. Stoga je Krv same Crkve, Mističnog Tijela njezinog Sina, strašno mučenog i ubijanog u otpadništvu od Njegove Vjere i Istine.

Ja, Francesco d’Erasmo, nevin sam od krvi ove žene!

Tako vjerujem i ispovijedam pred Bogom Svemogućim Ocem, Isusom Kristom Njegovim Sinom Gospodinom Našim, Koji će doći suditi žive i mrtve i svijet suditi ognjem, i Svetim Duhom Istine, Djevicom Marijom Majkom Božjom i Majkom Crkve, Kraljicom Neba, Bezgrješnim Začećem, svetim apostolima Petrom i Pavlom i svom Vojskom Nebeskom, pred cijelom Općinstvom Svetih, proslavljenima, trpećim i vojujućim i pred svim ljudima dobre volje.

Neka mi pomognu Sveta Evanđelja.

Amen.

Francesco d’Erasmo

Biskupija Civitavecchia-Tarquinia, 1. travnja 2020., uoči rođenja svetog Ivana Pavla II.

4 komentara

  1. Bruno

    Neka nam Gospodin Isus Krist prosvijetli razum, nama ovcama bez pastira. Neka nas kod Njega zagovara Njegova Prečista Majka Blažena Marija Vazda Djevica i Sveti Josip, Njezin Prečisti Zaručnik.

  2. Ana

    Osobno sam imala prilike upoznati puno vjernika katolika u RH, koji se protive papi Franji i govore da ne zele izgovarati njegovo ime na svetoj misi. Obzirom da se vjernici boje to javno reci i to drze u tajnosti ponajvise iz straha od svojih zupnika, ja podrzavam navedeni tekst svecenika Francesco D’erasmo, u cijelosti. Mir i dobro!

  3. Tajana

    Svecenik ima pravo jedino njemu su oci otvorene i vidi od klera.Malo ih je hrabrih boje se za sebe svoj zivot za svoje zdravlje ,poslusni kome?
    Ljudi nisu slijepi vide sto se dogada i masovno odlaze u druge crkve ,protestantska i baptisticka su pune.Katolici su zbunjeni i ja pustila sam sve…neznajuc kuda ici ,da li ici na misu ,ili pobjec glavom bez obzira.
    Rimokatolicka Crkva je svjetska Crkva daleko od Krista i njen nauk nije Kristov nauk iz Biblije to svatko vidi tko uzme Bibliju citati.
    Ljudi su zbunjeni i ogorceni na Crkvu zbog svega jer sad kad im treba utjeha Kristova jer su preplaseni od svega ovoga…
    Njegovi pastiri su im okrenuli leda i osjecaju se izgubljenima.
    Ja osobno cu preci na Latinsku Tradicionalnu misu jer mislim da tamo nema tolikog utjecaja svijeta i karizmatika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *