Trojica istočnoeuropskih biskupa požuruju vjernike katolike iz cijeloga svijeta da im se pridruže u duhovnom Križarskom pohodu za papu Franju. Biskupi pozivaju vjernike da mole za papu svaki dan sve dok on opozove, na nedvosmislen način pastoralne smjernice kreirane od drugih biskupa, koje dozvoljavaju katolicima, da živeći u smrtnom grijehu preljuba, primaju Svetu Pričest!
„Kao nasljednici Apostola, mi smo također obavezni dignuti svoje glasove kada se najsvetije stvari Crkve i vječno spasenje duša dovodi u pitanje!“, izjavila su tri biskupa u svom molitvenom pozivu 18.01.2017.
Tri biskupa su: nadbiskup Tomash Peta iz Astana, nadbiskup emeritus Karaganda Jan Pawel Lenga, te pomoćni biskup Astana Athanasius Schneider. U svom pismu biskupi su predočili zlouporabe na koje su naišli u različitim župama po svijetu nakon objave papine kontroverzne Ekshortacije o braku i obitelji Amoris Laetitia prošle godine. Ekshortacija je kritizirana od kardinala, biskupa, teologa, i katoličkih vjernika zbog svoje dvosmislenosti o nerazrješivosti braka, ispravnom pristupu za primanje Pričesti te o ulozi savjesti u donošenju moralnih odluka. Ove dvosmislenosti omogućile su liberalnim prelatima dopustiti, civilno rastavljenim i ponovno vjenčanim katolicima, primanje Sv. Pričesti.
Tri kazakhstanska biskupa istaknuli su jasno u svom pismu da se šesta Božja zapovijed koja zabranjuje preljub, ne može poništiti pod bilo kakvim okolnostima. „Svećenici koji podržavaju preljubničke zajednice i dozvoljavaju takvim parovima da primaju Svetu Pričest, suučesnici su kontinuirane uvrede prema sakramentu ženidbe, bračnoj vezi između Krista i Crkve te između Krista i duše koja prima Njegovo Euharistijsko Tijelo.“ – navode biskupi!
Sporne pastoralne smjernice iz Amoris Laetitiae narušavaju univerzalnu tradiciju Crkve, koja je sve do sada vjerno čuvana od Petrovih nasljednika, bez ikakve sjenke sumnje ili dvosmislenosti, bilo u svojoj teoriji ili praksi, a posebno u svezi nerazrješivosti braka. Nema slučaja gdje se zapovijed Božja može poništiti obzirom na brak, jer svaki katolik dužan je slijediti Volju Božju, uključujući Njegovu zapovijed protiv preljuba koja čuva i brani nerazrješivost braka. Ne slijediti Božju Volju kroz Njegove Zapovjedi donosi sa sobom kaznu Pakla. – navode biskupi.
To je prije svega obaveza koju Bog osobno nedvosmisleno naređuje (vjernost unutar braka – čak i onog narušenog), a čije ne slušanje donosi sa sobom kaznu vječnog prokletstva. Reći vjernicima suprotno od ovoga znači poticati ih da ne slušaju Volju Božju ugrožavajući njihovo vječno spasenje.
Boreći se sa idejom koja dolazi od liberalnih prelata da se preljubu nekako može progledati kroz prste milosrđa ili kroz proces “pastoralne pratnje”, biskupi jasno ističu: Svaki seksualni akt izvan valjanog braka, a posebno preljub je uvijek teški grijeh i nikakva olakotna okolnost ili obrazloženje ne može ga učiniti prihvatljivim u Božjim Očima!
Biskupi ne ostavljaju ove grešnike u očaju, nego im nude konkretno” pastoralno praćenje” u istinskom pokajanju iz dubine srca te korjenitom mijenjanju svojega života u skladu sa Božjim zapovijedima!
Ako Crkva želi biti vjerna Kristu i Njegovoj Riječi, onda razvod i nova preljubnička veza ne može biti prihvaćena ili tolerirana.
Široko rasprostranjena kuga razvoda unutar života Crkve, velika je opasnost koja se nažalost prešutno legitimizira već spomenutim člancima iz Amoris Laetitiae.
U svom molitvenom zahtjevu biskupi navode da je već nekoliko Crkvi objavilo pastoralne smjernice kopirajući navode iz Amoris Laetitia: Ako je suzdržljivost od odnosa u novom braku, nakon civilne rastave, neizvediva u praksi, onda se zbog stabilnosti” novog braka” ne isključuje mogućnost primanja Ispovijedi i Euharistije.
Gore spomenute smjernice u suprotnosti su sa istinama i naukom Katoličke Crkve. Šesta Božja zapovijed vezuje svaku ljudsku osobu bez izuzetka i u svakoj situaciji. Stoga ne može se u tom kontekstu govoriti o izuzecima ili o nedostižnom pravilu. Jer Božja Volja kroz Božje zapovjedi o nerazrješivosti braka ima primat u odnosu na volju grješnog čovjeka, na takav način da ta osoba bude spašena, održavajući Božje zakone uz pomoć milosti Božje. Griješiti i uzdati se samo u Božje Milosrđe, predstavlja samozavaravanje, jer Bog nije dao zapovjedi kako bi od čovjeka učinio licemjera koji nikako ne može ostvariti postavljene Božje zapovjedi, već On potiče čovjeka da učini ono što čovjek može učiniti, a ono što ne može treba Ga zamoliti kako bi mu pomogao. (Koncil u Trentu 11 članak). A onaj koji kaže za zapovijedi Božje, da ih je nemoguće obdržati, neka je proklet. (Koncil u Trentu kanon 18). Slijedeći ovu nepogrešivu nauku , Sveti Ivan Pavao II rekao je : Čuvajući Božje zakone u posebnim situacijama može biti teško, izuzetno teško, ali nikad nemoguće. Svi muževi i žene pozvani su na svetost u braku, tako da je taj uzvišeni poziv ispunjen do te mjere gdje ljudska osoba odgovara Božjoj zapovjedi sa istinskim povjerenjem u Božju milost, pristajući svojom slobodnom voljom. (Familiaris Consortio – Ivan Pavao II)
Nadalje, ne može se u slučaju civilno rastavljenih i ponovno vjenčanih parova koji imaju djecu iz nove zajednice, birajući od dva zla manje, dopustiti roditeljima pristupanje Sakramentima, kako bi se izbjegla veća šteta za novu zajednicu. Niti jedan ispovjednik nema ovlaštenje, koliko god znao da nečiji brak nije bio dobar, učiniti izuzetak te kroz svoje promišljanje i na svoju vlastitu odgovornost, dopustiti pristupanje Svetoj Pričesti osobi koja je civilno rastavljena i živi u novoj vezi sa drugom osobom kao muž i žena. Sakramenti i savjest, ponavljam, nisu naša svojina, sveti su, oboje zahtijevaju od nas da im služimo u istini. To je razlog za Crkvene zakone! (Ivan Pavao II-Apostolska Ekshortacija Pomirba i Pokajanje).
Greška, ako joj se ne suprotstavi, prihvaća se. Istina koja se ne brani, potiskuje se. (papa Felix III)
Pozivamo na ovaj molitveni apel, svjesni kakav bi to bio veliki propust, da to nismo učinili! – zaključuju tri biskupa.
Kazakhstan Bishops Issue an Appeal to Prayer for Confirmation of Unchanging Church Teaching