IZVANREDNE VIJESTI IZ RIMA: Ladaria Tihi je progovorio, točno definira “Prometejski neo-pelagijanizam”

Placuit Deo je zanimljiv, ako ništa barem zato što je iznenada progovorio Ladaria Tihi, Ladaria Odsutni. I ovo kažem kao onaj koji je danas poslijepodne očekivao bergolijansku bombu. Rimski novinar kojeg sam konzultirao o dokumentu mi je rekao: “Najzanimljiviji dio ovoga je Ladaria.”

Nadbiskup Luis Francisco Ladaria Ferrer, isusovac izabran od Franje kako bi zamijenio kardinala Mullera kao prefekt Kongregacije za nauk vjere (KNV). Do sada je, možda, najosobnija stvar koju znamo o njemu njegova, a pod njime i KNV-ova, apsolutna tišina usred velike uznemirenosti zbog Amoris Laetitie, masovne apostazije u kojoj biskupi, nacionalne konferencije, pa čak i kardinali otvoreno proglašavaju kako Crkveni nauk o braku više ne vrijedi, kako se istospolne zajednice na neki način mogu “blagosloviti” od strane Crkve i, nedavno, kako oni koji nisu Katolici mogu primiti Svetu Pričest.

Ali počujte! Ladaria progovara! Naravno, kao što se i očekuje, prva stvar koju je rekao na današnjoj konferenciji za novinare u Rimu bila je izjava o lojalnosti Franji: “Ja sam u dubokom i spontanom skladu s papom”. Nakon toga je zanimljivo.

Placuit Deo, “Bogu ugodno”, pismo je KNV-a – ne “uputa”, samo “pismo” – upućeno biskupima svijeta, o “neo-pelagijanizamu” i “neo-gnosticizmu”. Ukratko, pismo je pokušaj da se ponudi doktrinarno čvrsta i razumna definicija pojmova koji su često sadržani u nedavnim papinskim spisima i govorima.

Ove tendencije, kaže, “podsjećaju na određene aspekte dviju drevnih hereza”, bez da su identične njima. “I neo-pelagijanistički individualizam i neo-gnosticizam zanemaruju tijelo, odbacuju priznanje vjere u Krista, jednog, univerzalnog Spasitelja”.

Novi se oblik pelagijanizma širi u naše dane, u kojem pojedinac, za kojeg se razumijeva da je radikalno autonoman, pretpostavlja da će se spasiti, ne priznajući, da na najdubljoj razini on ili ona potječe od Boga i od drugih. Prema tom načinu razmišljanja, spasenje ovisi o snazi ​​pojedinca ili o čisto ljudskim strukturama, koje nisu u stanju prihvatiti novost Duha Božjega.

S druge strane, novi oblik gnosticizma postavlja model spasenja koji je samo nutarnji, zatvoren u svom subjektivizmu. U tom se modelu spasenje sastoji od poboljšanja samoga sebe, “intelektualno sposobnog uzdići se iznad Isusovog tijela prema otajstvima nepoznate božanstvenosti.” Pretpostavlja oslobođenje ljudske osobe iz tijela i iz materijalnog svemira u kojem se tragovi budne ruke Stvoritelja više se ne nalaze, nego samo stvarnost lišena značenja, stranoga temeljnom identitetu osobe i lako manipulirana interesima čovjeka.

Cijelo ovo vrijeme, nitko nije mogao pogoditi što Franjo Bergoglio želi reći svojim omiljenim uvredama, uključujući “prometejske neo-pelagijance” i “gnostike”. Ljudi koji vole rječnike i katoličku religiju znaju što te riječi znače, ali sasvim je jasno da taj papa misli nešto sasvim drugo, a definicija je bila izuzetno oprezna da to ne objašnjava. Zapravo, ono što je postalo jasno je da Bergogliu te riječi ne znače ništa, u uobičajenom smislu značenja tih riječi. Za njega, ovi su izrazi samo kamenje koje se stavlja u praćku.

Problem s Placuit Deo je, međutim, to što ne uspijeva postići cilj. (Bez obzira na puno truda oko nečega relativno trivijalnog. Dok se cijele nacionalne konferencije biskupa funkcionalno proglašavaju otpadničkim, netko bi pomislio da će prva objava Ladariinog KNV-a bila više … relevantna). Sadrži neko pojašnjenje o tome što riječi znače u teološkim priručnicima, što je u redu, pretpostavljam. No svatko može potražiti termine na Googleu.

Ono što je relevantno je ono što papa želi reći [ovim terminima]. I Franjo je već ponudio svoju definiciju u tekstu njegova manifesta. “Samonikli prometejski neo-pelagijanizam” znači “oni koji se u konačnici pouzdaju samo u svoje vlastite moći i osjećaju se superiornijim drugima jer poštuju određena pravila ili ostaju nepopravljivo vjerni određenom Katoličkom stilu iz prošlosti.” A to dovodi do “navodne očuvanosti doktrine ili discipline” i “narcisoidnog i autoritarnog elitizma, pri čemu umjesto evangeliziranja analizira i klasificira druge …”

Čuo sam od izvora koji su s njim studirali na Gregoriani da je Ladaria Katolik, a ne bergolijanac. Moj prijatelj je napravio slijedeću listu:

– Vrlo rado kritizira pretjerivanja suvremene teologije (von Balthasarova bizarnu misao da Otac napušta Sina na Križu)

– On je vjeran i pobožan,

– Očito je prilično otvoren za SSPX,

– On nije karijerist,

– Osobno je čestit i asket,

– On voli crkvene oce i iskreno je zahvalan Svetom Tomi,

– Govori tečno latinski (i njemački i engleski, francuski i talijanski); može voditi teološke rasprave na jeziku Crkve.

– Kad bi bio kardinal (što je vjerojatno), rekao bih da bi prirodno stao na stranu ‘ratzingerijanaca’

Ali…

– On je Bergoglijev izbor (…).

– On je isusovac (i svi znamo da ne možemo vjerovati isusovcima)

– Moguće je da on ne želi ništa reći ili učiniti, bez izričitog dopuštenja

Čini mi se (iz čitanja njegovih drugih spisa do kojih sam došao dok sam studirao kod njega u Rimu) kako favorizira teoriju praznoga pakla (ili barem neku teoriju koja se približava tome).

– On se ne snažno suprotstavlja ‘teologiji’ Rahnera (što nužno prilično kompromitira njegovu zahvalnost Svetom Tomi)

– Prije dva mjeseca navršio je 73 godine i morat će podnijeti ostavku kada mu bude 75 godina – moguće je da samo čuva mjesto za nekoga.

Kao kompetentan akademski teolog, premda meke, “ratzingerovskoge” neo-modernističke škole, Bergogliojeve metode su nešto što čovjek poput Ladarie vjerojatno nikad neće razumjeti. Zato je bio zanimljiv izbor za KNV i zato je njegova intervencija u ratu jednako zanimljiva – jer se bori s najnovijom omiljenom Bergoglijevom uvredom, “prometejskim neo-pelagijancima”, kao da se radi o iskrenom i autentičnom izrazu Katoličkog magisterija.

Ovim bezazlenim malim predmetom možemo shvatiti nekoliko stvari o njemu, ali uglavnom to da on neće biti od puno pomoći.

https://remnantnewspaper.com/web/index.php/fetzen-fliegen/item/3760-breaking-now-in-rome-ladaria-the-silent-speaks-defines-promethean-neo-pelagian-and-other-papal-insults

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *