Poruka poslana od Benedikta da se glasno pročita na pogrebu Kardinala Meisnera podigla je veliku prašinu u Katoličkim krugovima i to sa dobrim razlogom.
I unatoč tome, najvažniji dijelovi ovog teksta čini se nisu privukli dovoljno pažnje. No, prije nego dođemo do toga, na trenutak razmislimo kako je ova situacija izvanredna.
Imamo razloga vjerovati kako je Benedikt čovjek “u tajnosti”. Netko može i sugerirati da je on u određenom smislu u zatočeništvu.
Kardinal Ratzinger, Pro Eligendo Romano Pontifice, 18. 04. 2005.
Da, može zvučati kao teorija zavjere, ali prisjetimo se što je Benedikt napisao u odgovoru na poziv da prisustvuje na Pontifikalnoj svečanoj Misi u Rimu:
“Moj status “klauzurnog redovnika” ne dozvoljava mi vanjsko pojavljivanje. Napuštam svoj status samo u posebnim slučajevima, tj. onda kada me osobno pozove Papa.”
Benedikt kratko, ali vrlo jasno, informira svijet da mu nije dozvoljeno vanjsko pojavljivanje, osim osobnog poziva od Franje. Nije dozvoljeno!!!
Ovo je tihi jauk onoga što je rekao prije 20 mjeseci kada je objavio svoju ostavku: “Što se mene tiče, želim požrtvovno služiti Svetoj Crkvi Božjoj u budućnosti kroz život posvećen molitvi.” (Benedikt XVI, Veljača 2013.)
Kako brzo smo došli, od života posvećenog molitvi do “klauzurnog redovnika”, koji može napustiti svoju ćeliju samo kada je osobno pozvan od Pape.?
Zaključak koji se može izvući iz ovoga je da istinsko utamničenje o kojem Benedikt govori nije njegova vlastita ideja; morala je doći od strane njegovih “nadređenih” tj, od Franje osobno.
Benedikt nije od onih koji nešto samo tako “lupe”, on pažljivo bira svoje riječi. Ovo se posebno odnosi na pisanu riječ, tako i na ovo pismo o kojem ćemo raspravljati.
Sa ovim mislima pogledajmo sada na poruku koja je glasno pročitana na pogrebu Kardinala Meisnera.
Prvo čini se očito, da su Benedikt i Meisner imali prijateljski odnos te da su često razgovarali. Rečeno nam je, zapravo, da su njih dvojica razgovarali dan prije Kardinalove smrti. Benedikt nadalje govori ” ono što me posebno impresioniralo od mog posljednjeg razgovora, sa sada pokojnim Kardinalom, bila je opuštena, unutarnja radost i uvjerenje sa kojim je došao”.
Iz ovoga se vidi kako je Benedikt bio osoba koja može dati pravi savjet o bilo kakvom pitanju da se radi, pa i o pitanju dubie, (pokojni Kardinal Meisner bio je jedan od četiri supotpisnika dubie).
Benedikt nadalje govori: ” Ono što me najviše dirnulo je, da je u svojim posljednjim trenucima svog života naučio prepustiti sve Gospodinu i živjeti iz dubokog uvjerenja da Gospodin neće napustiti Svoju Crkvu, čak i ako je u brod ušlo toliko puno vode da se čini kako će ga potopiti.
A sada ključni dio teksta u kojem Benedikt govori: “Crkva se nalazi u posebno velikoj potrebi za prokušanim pastirima, koji se mogu oduprijeti diktaturi duha ovog doba i koji žive i misle vjeru sa čvrstom odlučnošću.”
Diktaturi …
Sa ovim mislima, čini se preočito kako Benedikt ponovno priziva našu pozornost na riječi koje je rekao u svojoj homiliji za izbor Rimskog Pape na konklavi 2005 god. na kojoj je i izabran za papu:
“Relativizam, a to znači, dopustiti da te vjetar raznih nauka baca na sve strane gdje je jedini kriterij što bolje se prilagoditi modernim vremenima. Mi gradimo diktaturu ralativizma koje ne prepoznaje ništa kao definitivno i čiji se najvažniji cilj sastoji isključivo od osobnog ega i želja.”
U ovom tekstu Benedikt govori svima koji imaju sluha, što doista misli o Bergoglianskom carstvu.
Čini se da ovaj tekst nije prošao prethodnu provjeru prije čitanja, kako bi inače očekivali od strane Bergoglijevih operativaca. Možda nekome ode glava kao rezultat tomu. Možda čak i glava Gerga Gansweina? Vidjet ćemo…
I na kraju, upozorenje naše Gospe Fatimske te komentar Kardinala Eugenia Pacelli-ja, (budućeg pape Pia XII): “Ovo ustrajnost Marije o opasnostima koje prijete Crkvi, je Božansko upozorenje o suicidu mijenjanja vjere, u njenoj Liturgiji, Njenoj teologiji i Njenoj duši…Doći će dan, kada će civilizirani svijet zanijekati svoga Boga, kada će Crkva sumnjati kao što je sumnjao Petar. Ona će biti iskušavana da povjeruje da je čovjek postao Bog.”
Čitava Bergoglijanska prijetnja počiva na Kristologijskoj herezi koja sumnja u Božanstvo Isusa Krista. On zna da je Isus čovjek, ali sumnja da je On Bog.
Oslikavši ovaj užasni i zapanjujuće točni portret diktatora Bergoglija, Benedikt poziva cijeli episkopat riječima :
“Crkva se nalazi u posebno velikoj potrebi za prokušanim pastirima, koji se mogu oduprijeti diktaturi duha ovog doba i koji žive i misle vjeru sa čvrstom odlučnošću.”
Biskupi svijeta, da li čujete?
https://akacatholic.com/breaking-benedict-issues-clarion-call-to-all-bishops/