Nakon što sam izrazio svoje zabrinutosti glede predloženog sporazuma Vatikana s Kinom ovdje i ovdje , odlučio sam otići u Rim kako bih izravno razgovarao s visokim dužnosnicima Vatikana.
Kao netko tko je desetljećima radio s kineskim katolicima, htio sam saznati što ti dužnosnici smatraju da će Crkva dobiti od potpisivanja dogovora s Kineskom komunističkom strankom. Također sam htio obavijestiti ih da će, takvi sporazum biti shvaćen od strane kineskih vjernika, kao ništa manje nego čin izdaje.
Tako sam se prošlog tjedna u Rimu susreo s nekoliko dužnosnika koji su već više od desetljeća bili izravno uključeni u dugotrajne pregovore Vatikana i Kine. Uvidio sam da su inteligentni, pažljivi i iskreni. Pozvali su me na daljnje razgovore, pa ne bih radije otkrio njihova imena. No, kako bih vam dao osjećaj onoga što ovi prelati razmišljaju kada je u pitanju Kina, ispričat ću vam jedan takav razgovor.
Počeo sam sastanak s nadbiskupom X opisujući kako se Kina pod Xi Jinpingom spušta u novu kulturnu revoluciju. Za njega je važno da se zna kako se tolerancija od prije deset ili petnaest godina, sada zamijenila izravnim neprijateljstvom prema Crkvi.
“Xi je novi crveni car, a što više snage prikuplja, to postaje veći tiranin”.
Rekao sam mu. “On čisti svoje neprijatelje pod krinkom antikorupcijske kampanje”.
Više od 1,5 milijuna dužnosnika Komunističke partije optuženo je za korupciju tijekom proteklih pet godina, nastavio sam, ali niti jedan od Xiovih pristaša nije optužen. A sada kada je Xi postao predsjednik doživotno, čistka se širi dalje. Svatko tko kritizira Xia nalazi se na meti vlasti.
” Nedavno mi je rekao jedan kineski posjetitelj, da Xi nije imao izbora nego ostati”, odgovorio je nadbiskup. “Rekao mi je da je korupcija toliko duboko ukorijenjena u Kini da bi Xi trebao još 20 godina kako bi ju iskorijenio. Pa, naravno, nije imao drugog izbora nego ostati kao predsjednik da završi posao.”
Oboje smo se nasmijali apsurdnosti ovog objašnjenja, koje je sam prelat odbacio kao “fantastično”.
“Xi već ima više snage nego Mao Zedong”, nastavio sam. “On nije samo čelnik Komunističke partije, kao što je bio Mao, nego je i šef vlade i vojske, što Mao nije bio. Njegov kult osobnosti raste. Kao i Mao, on želi da kineski narod njega štuje, a ne Boga iz Biblije. Zato je Xi Jinping pooštrio kontrole vjerskih aktivnosti svih vrsta. “
Tijekom posljednjih nekoliko godina vladavine Xija, kineski vjernici su se suočili sa sve surovijom stvarnošću. Križevi su srušeni i crkve su srušene. Svećenici i biskupi su bili zatočeni i mučeni.
Novi propisi, izdani 1. veljače, još su gori. Zabranjuju da roditelji vlastitu djecu odvode na Misu, zahtijevaju od svih katolika da se registriraju u vladi i zabranjuju ilegalna vjerska okupljanja, uključujući katekizam i nedjeljne škole. “Ovi novi propisi namjeravaju ukloniti katolicizam”, rekao sam mu.
Dugo smo razgovarali o pregovorima koji on i drugi imaju s kineskim vlastima. Nadbiskup mi je dao do znanja da je finaliziran nacrt sporazuma o zajedničkom imenovanju biskupa: “Čekamo da Kineska vlada krene sa tim”.
“Predviđam da kineski komunisti nikada neće krenuti naprijed sa sporazumom”, odgovorio sam. “Ljudi s kojima se bavite u Uredu za vjerske poslove više nisu na vlasti. Sam ured je bez moći. Xi je predao odgovornost za vjerske stvari Odjelu Ujedinjenog Fronta Kineske komunističke partije. To znači da Xi ne želi regulirati aktivnosti katoličke crkve u Kini. On želi potpuno ukloniti Crkvu. “
Dogovor je bio moguć prije 15 godina, pod slabim vodstvom tadašnjeg predsjednika Hu Jintao. No, posljednjih godina Komunistička partija “zaređuje” sve više i više nedopuštenih biskupa. “Mislim da će se ova ređenja patriotske crkve nastaviti”, rekao sam mu.
“Da, sada ima sedam neovlašteno zarađenih patriotskih biskupa”, nadbiskup se tužno složio. Zatim je progovorio, gotovo žalosno: “Pokušavamo spriječiti raskol.”
Ovdje je bilo ključno pitanje: On i drugi visoki dužnosnici u Vatikanu vjeruju da će potpisivanjem sporazuma s Kineskom komunističkom strankom nekako izbjeći formalno odvajanje Crkve u Kini od Rima.
Problem s ovim uvjerenjem je da je patriotska crkva već u raskolu. Zapravo, cilj je bio stvoriti takav raskol kada je Komunistička partija osnovala Patriotsku crkvu 1958. godine.
Čak i tijekom prešutne tolerancije prije 10 ili 15 godina, kada je ponekad bilo moguće izgraditi nove crkve i u tajnosti odrediti biskupa, i dalje su na najvišim razinama patriotske crkve bili patriotski biskupi koji su okrenuli leđa Magisteriju Katoličke Crkve. Ni u jednom trenutku raskol nije zaliječen.
Vrativši se na predloženi sporazum, rekao sam nadbiskupu: “Stvarno mislim da je to mrtvo slovo na papiru. Novi crveni car, koji sve jače raste do danas, neće tolerirati “strana uplitanja u unutarnje kineske teme” koje bi takav sporazum implicirao.”
“Ali ako bi se dogodilo da Kina želi krenuti naprijed”, rekao je nadbiskup blago “,potpisat ćemo ugovor s XiJinpingom osobno. I neće li se onda pridržavati toga?”
Brzo sam izgovorio litaniju sporazuma koje je kineska vlada potpisala samo da bi ih prekršila. To uključuje Ugovor o nuklearnoj neproliferaciji, kinesko-britanski sporazum o Hong Kongu i zakone Svjetske trgovinske organizacije. “Da odgovorim na vaše pitanje, vaša Ekscelencijo”, zaključio sam, “ne mislim da će on ili njegovi kolege poštovati takav sporazum. To nisu časni ljudi.”
“Kineski katolici će vidjeti potpisivanje takvog sporazuma kao izdaju”, rekao sam mu. “Pozivam vas da ne potpišete sporazum s neprijateljskim ateističkim režimom koji aktivno pokušava ukloniti sva vjerska uvjerenja i praksu u Kini, počevši od katolicizma”.
Sve u svemu, mojih nekoliko sastanaka o Kini s raznim vatikanskim dužnosnicima trajali su više od pet sati. Shvatio sam ovo kao pozitivan znak njihove duboke brige za crkvu koja pati u Kini.
Jesam li ih uvjerio da bi prijedlog vatikansko-kineskog sporazuma bio – kao što vjerujem – predaja kineskih vjernika Komunističkoj partiji?
Nisam siguran.
Ali siguran sam u jednu stvar: sada razumiju sve oštriju političku stvarnost s kojom su suočeni naši suvjernici u Kini.