“Pogreška kojoj se ne opire odobrava se; istina koja se ne brani je potisnuta. Tko se ne protivi evidentnom zločinu, otvoren je za sumnju na tajno suučesništvo.” – Papa Felix III
“Vatikan je pun heretika i lažljivaca”, priča od koje sam iznimno umoran od govorenja.
Najnovija epizoda dolazi od onoga što je, prema mojoj neslužbenoj procjeni, negdje u rasponu sedmog, osmog ili devetog objavljenog razgovora s papom od strane neuglednog ateističkog urednika talijanske La Repubblica – muškarca poznatog po svojem intervjuiranju, koji ne uključuju snimanje glasa ili bilježenje, već razgovore poslije rekonstruira iz memorije.
Vraćam se i tražim ih sve i brojim ih, ali to je sat u mome životu i nikad se neće vratiti, a nakon nalaženja pet ili šest, sve to ipak postaje besmislena zamagljenost. Kao što je jedan od najpoznatijih američkih političara rekao: “U ovom trenutku, koja je razlika?!”
Kao što su to činili više puta ranije, Scalfari kaže da su on i papa razgovarali o paklu – točnije, kako zapravo ne postoji:
Scalfari: Vaša Svetost, na našem prethodnom sastanku ste mi rekli da će naša vrsta u nekom trenutku nestati, a Bog će uvijek stvoriti druge vrste iz Njegovog kreativnog sjemena. Nikada mi niste govorili o dušama koje su umrle u grijehu i koje će otići u pakao patiti zauvijek. Umjesto toga, govorili ste mi o dobrim dušama koje su primljene u kontemplaciju Boga. Ali loše duše? Gdje su one kažnjene?
Papa Franjo: “One nisu kažnjene, one koje se pokaju dobiju Božje oproštenje i pridruže se redovima duša koje Ga gledaju, ali one koje se ne pokaju i stoga im se ne može oprostiti, nestaju. Pakao ne postoji; nestanak grješnih duša postoji.”
Stat ću na trenutak da pustim one od vas koji još uvijek posjedujete sposobnost da budete iznenađeni da udahnete zrak.
Scalfari nije baš iskren (ili pati od čudnog nestanka memorije) kada kaže da papa nikada prije nije s njim razgovarao o tome. Zapravo, ova izjava ukazuje na jedinstveni problem koji Scalfari postavlja onima koji pokušavaju otkriti ono što je vjerodostojno u njegovim izjavama o papi. Međutim, Scalfari nam je u prošlosti dao druge primjere o ovoj temi. Na primjer, u listopadu 2017. godine, Scalfari nam je rekao da papa smatra da “duše koje su dominantno zle i ne pokaju se, prestaju postojati, dok će one koji su otkupljene od zla biti preobražene u blaženstvo i promatrati Boga. “
Ranije iste godine, Scalfari nam je rekao da je papa rekao: “Kroz tisućljeće ili slično naša ljudska vrsta će se ugasiti i duše će se spojiti s Bogom”.
I u 2015. godini, dinamični dvojac je rekao da je razgovarao o Franjinoj bizarnoj eshatologiji sa sličnim rezultatima:
„Što se događa s izgubljenom dušom? Hoće li biti kažnjena? I kako? Franjin je odgovor uvijek jasan: nema kazne, već uništenje te duše. Svi ostali će sudjelovati u blagodatima života u nazočnosti Oca. Duše koje se uništavaju neće sudjelovati u toj gozbi; sa smrću tijela njihovo je putovanje završeno.“
Postoje oni koji su se trudili objasniti svaki Scalfarijev intervju – svaki, čini se, sadrži bombu ili dvije – ukazujući na netočnost metode intervjua koja se oslanja na sjećanje 93 – godišnjeg muškarca za rekonstrukciju sadržaja nedokumentiranog razgovora.
Ali sada je jasno da se papa oslanja na ovu vrlu ispriku. Kada želi pustiti svoju zvučnu zvijezdu letjelicu – staviti svoje najkontroverznije ideje u javno oko bez straha od odgovornosti – on samo poziva svog starog prijatelja Eugenia i podiže svoje najluđe teorije na zastavu. Dok se šire masama, Vatikanski tim za odnose s javnošću ide na način spina, dok se papa ne može pronaći, ostavljajući svakoga s neizbježnim dojmom da, naravno, on to kaže, ali ga zapravo ne možete citirati na to, možete li?
Kao i prethodno, s današnjim navodnim poricanjem dogme pakla, Vatikan je objavio izjavu koja ne predstavlja niti potvrdu niti poricanje onoga što je papa rekao. Kao i uvijek, dajemo vam prikladan – i sasvim neuvjerljiv – izgovor:
„Papa je nedavno primio osnivača dnevnog lista La Repubblica na privatni sastanak za Uskrs, ali mu nije dao intervju. Ono što je autor objavio u današnjem članku je rezultat vlastite rekonstrukcije, u kojem se ne navode točno riječi koje govori papa. Nijedna navodna napomena navedenog članka ne smije se smatrati vjernom transkripcijom riječi svetog oca.“
Opet, poznata pjesma – toliko poznata da ima sve iste bilješke u otprilike istom redoslijedu. Kao što sam dokumentirao u studenom prošle godine, ispitivanjem fenomena Scalfarija, ti nestvarni poricaji su dimne zavjese. Jedan od mojih favorita bio je ovo:
Don Thomas Rosica, pomoćnik na engleskom jeziku u uredu za tisak Svete Stolice, izjavio je za LifeSiteNews: “Svi službeni, konačni tekstovi svetog oca nalaze se na web stranici Vatikana”, a budući da ih ured za tisak Svete Stolice nikad nije objavio, trebali bi “se ne smatrati službenim tekstovima.” To su bile, rekao je don Rosica “privatne rasprave koje su se dogodile i koje nikada nije snimio novinar.”
Vidite? Ako se ne nalazi na web stranici Vatikana, nije se dogodilo. Koga briga što je papa sudjelovao u tome, a globalni mediji to prenijeli i svi koji to čitaju vjeruju u to? Još više, koga briga da se ni papa, ni Vatikan nisu ni najmanje potrudili da isprave bilo koji od tih navoda, koji su sadržani u bilo kojem od više od pola tuceta intervjua?
No, u srcu stvari, moramo se sjetiti da je papa uvijek imao moć ispraviti zastupljenost svojih riječi. Kao bivši papinski glasnogovornik, don Frederico Lombardi, rekao nam je u listopadu 2013: Prigovorili su novinari o pouzdanosti izravnih citata, Lombardi je izvijestio da je tekst točno preuzeo “osjećaj” onoga što je papa rekao i da, ako je Franjo osjetio da je njegova misao “ozbiljno pogrešno predstavljena”, on bi to rekao.
Rekao bi to. Ali nije ništa rekao. On to nikad ne radi.
To znači da bez obzira na to koliko Vatikanski komunikacijski tim želi sumnjati u Scalfarijevu vjerodostojnost, Franjo je savršeno zadovoljan načinom na koji su njegove misli zastupljene. I kao što je moj prijatelj, viši nacionalni stručnjak za recenziju Michael Brendan Dougherty danas tweetovao: “Nešto je stvarno nepošteno od strane Vatikana što neće donijeti nikakvo specifično pojašnjenje papinih riječi, već o Katoličkim medijima ovisi hoće li se protiviti ateistu i pretjerivaču, istom novinaru kojega je sam papa izabrao.”
Naravno, ako doista sumnjamo da li papa vjeruje u pakao, postoji mala stvar u Amoris Laetitia 297, koja glasi: “Nitko ne može biti osuđen zauvijek, jer to nije logika Evanđelja!” Ovaj mali dragulj, “Ako se shvati da znači da niti jedno ljudsko biće ne može biti ili neće biti osuđeno na vječnu kaznu u paklu”, dobio je teološku etiketu “Heretičkog, suprotnog Svetom Pismu” od strane 45 međunarodnih teologa i Katoličkih profesora u 2016.
Za obične Katolike, ova situacija predstavlja drugačiji, pragmatičniji problem.
Katolički komentator i novinar Damian Thompson danas je tweetovao: “Nije liberalizam ovoga pontifikata koji me smeta. Nego nepoštenje.”
Frustracija nad još jednom skandaloznom izjavom pape koja dolazi pred Uskrsno Trodnevlje, osjećaj je kojim Katolici danas odjekuju svim društvenim mrežama. Njihovo je ogorčenje na vrhuncu.
Jedna žena, obraćena i majka velike obitelji s kojom sam jutros razgovarao, pitala me kako će podučavati djecu o vjeri kad ih također mora podučavati da se u papu ne može pouzdati. Priznala mi je frustraciju koju osjeća nad onim što se događa u Crkvi. “Dovoljno je loše što moramo učiti našu djecu da se bore protiv društva”, rekla je. “Sada se također moramo boriti protiv Crkve?”
S aferom pisma I i II još uvijek svježom u našim mislima, vjernici sada imaju svaki razlog vjerovati da će Vatikan manipulirati, izostaviti ili proizvesti istinu u potpunosti prema vlastitim hirovima sve dok napreduje njihova odabrana pripovijest. Drugim riječima, nakon dugo igranja s istinom, nemamo apsolutno nikakvog razloga da im vjerujemo, da je onaj drugi u krivu.
Tako dok Franjo ne izda korekciju, naš jedini razumni izbor jest da uzmemo ono što je Scalfari rekao kao evanđelje.
Čini se da je Papa Felix znao o čemu govori.