KFN je objavio engleski prijevod nedavnog intervjua s don. Faustom Buzzijem, FSSPX, koji je na talijanskom jeziku objavio sekularni internetski medijski magazin IlGiornale.
U intervjuu (objavljenom i na službenim internetskim stranicama Društva), don. Buzzi, koji služi kao pomoćnik nadbiskupije Italije, potiče neke stvari vrijedne rasprave.
Na pitanje o njegovu mišljenju o Franji, Buzzi je odgovorio:
Za nas papa Franjo nije ni gori ni bolji od drugih koncilskih ili postkoncilskih papa. On radi u istoj radionici koju je postavio Ivan XXIII., onoj koja ruši Katoličku Crkvu da bi sagradila drugu – onakvu koja je usklađena s liberalnim duhom svijeta. Usudio bih se ići i dalje: sadašnji papa nije toliko odgovoran koliko je bio papa Pavao VI. On je bio taj koji je održao koncil, zaključio ga i donio sve reforme. A sve je to sada uzrok velike krize koju vidimo u Crkvi. Naravno, djela i riječi pape Franje čine se ozbiljnijima od onih njegovih prethodnika. Ali to nije tako. Današnji mediji imaju efekt da sve preuveličaju puno više nego u prošlosti. U biti su djela Pavla VI. bila mnogo ozbiljnija od Franjinih.
Razmotrimo ovo.
Prvo, dok se primjećuje da don. Buzzi predočava svoje komentare govoreći: “Za nas …” svatko za sebe može nagađati koga “nas” predstavlja.
Drugim riječima, nije moguće reći, a manje potvrditi da li govori za Društvo u cjelini ili jednostavno za sebe.
Franjo nije ni gori ni bolji od drugih koncilskih ili postkoncilskih papa. Dok se s punim srcem slažem da svaki od tih ljudi snosi odgovornost za sadašnju crkvenu krizu, odbacujem ideju da je jednako podijeljena.
Don Buzzi, očigledno, nije uvjeren da je to u cijelosti istinito ili kako je i dalje rekao:
Sadašnji Papa nije odgovoran kao i Pavao VI. … djela Pavla VI. bila su mnogo ozbiljnija od Franjinih.
Pretpostavljam da se svi možemo složiti da Pavao VI. I Franjo dijele najviše priznanja ili zauzimaju prvo i drugo mjesto kada se radi o rangiranju papa u smislu štetnosti učinjenoj Crkvi, dušama i svijetu, bez obzira kako ih netko rangirao.
S obzirom na aktivnu promociju teških grešaka koje potkopavaju Euharistijsku pobožnost, doktrinarnu čistoću i kršćansku moralnost, može se dogoditi da je Franjo eksponencijalno lošiji od svih prethodnih papa u kombinaciji na temelju štete koju je učinila sama AmorisLaetitia.
Doista, može se reći da su Drugi Vatikanski Sabor i Novus Ordo Misa posve jedinstveni u njihovoj uvredljivosti protiv Katoličke vjere. Zapravo, da nema njih, sigurno je da Jorge Bergoglio nikada ne bi stigao do Svetog Petra.
Pa ipak, mora se napraviti razlika.
Ispravno govoreći, koncil i nova Misa, kao i oni koji su ozbiljno otrovani, nisu sami po sebi sinonim za sadašnju krizu; umjesto toga, stavili su je u pokret ili koristeći don. Buzzijevu analogiju, oni predstavljaju “radionicu”.
Razmotrite: Zbog mnogih razloga, pontifikat Ivana Pavla II. bio je katastrofa na vlastitu odgovornost.
Ipak, za vrijeme njegove vladavine, nije bilo nikakvih pitanja o tome jesu li se u određenim okolnostima opravdavala zla djela. Nije bilo nikakvih pitanja o tome jesu li preljub i bludnost smrtni grijesi. Nije bilo pitanja o tome je li Božji zakon previše težak za neke osobe.
Isto se može reći i za pontifikat svakoga od pomirbenih papa, iako su stajali na istom “gradilištu” na kojem stoji Franjo.
Da, ovi su muškarci podigli svoje posebne spomenike u službi ljudskog obožavanja, a svako ima puno za odgovor, ali mislim da ne pretjerujem reći da je Franjo uspio nadmašiti sve njih.
Važno je da ne prihvaćamo potpuno lažnu ideju da Franjo nije ništa bolji ili lošiji od ostalih pape. Opasnost jest u činjenici da ona pruža izuzetno povoljan izgovor za propust osude posebnih i vrlo teških kaznenih djela protiv vjere koja je u ovom trenutku učinio Franjo; a koja prijete da odvedu neizrecivi broj duša u pakao.
Drugim riječima, kad se kaže: “O, pravi problem je Koncil i nova Misa”, ispada da ova nesporna činjenica na neki način oslobađa od dužnosti suočavanja s Franjinim svetogrđima i herezama direktno.
Kasnije u intervjuu, Buzzi je prilično dobro ilustrirao ovu točku kada je zamoljen da komentira “doktrinalnu raspravu koja okružuje AmorisLaetitia. ”
On je odgovorio: „Vidite, to je pitanje koje me primorava da ponovim što sam rekao. Iako su sve inicijative koje nastoje ispraviti taj dokument i braniti nerazrješivost katoličke obitelji posvećene Sakramentom hvale vrijedne, ipak pravi problem treba tražiti negdje drugdje. Znate li u čemu je ukorijenjena AmorisLaetitia? U jednom od koncilskih dokumenata, GaudiumetSpes. Stoga je, kao što sam rekao ranije, uzrok ove grozne krize u Crkvi u Drugom vatikanskom. On je DNK krize. Mislite li da bismo imali katastrofalnu AmorisLaetitiju danas da je umjesto GaudiumetSpes objavljena enciklika Pija XI. CastiConubii? Mislim da ne bismo.“
Razumjete?
Dobro je i lijepo braniti Sakrament braka, ali AmorisLaetitia zapravo nije problem.
Crkva i njezini vjernici, osobito članovi svete hijerarhije; doista, svatko tko želi biti ubrojen među Kristove vojnike, dužan je boriti se protiv zla i pogreške bez obzira na kojoj fronti se pojavi.
Drugim riječima, ne bismo trebali birati između angažiranja protiv neprijatelja bilo na koncilskom frontu ili na Bergoglijanskom frontu; možemo i moramo učiniti oboje.
Kao što sam već mnogo puta rekao, AmorisLaetitia je izrezana iz koncilske tkanine; to je zasigurno pokvareni plod koncila. (Po mom mišljenju, teološko sjeme Amorisa posijano je najviše u Deklaraciji o vjerskoj slobodi, DignitatisHumanae. )
To saznanje, međutim, ni na koji način ne smanjuje našu dužnost da osudimo AmorisLaetitia.
U zaključku, kao što je navedeno, sigurno ne možemo znati u kojoj mjeri don. Buzzi daje mišljenje ispred Društvu za razliku od samo vlastitog osobnog mišljenja, ali na temelju nedavnih događaja, čini mi se da nam je upravo dao uvid, da to nije samo njegovo osobno mišljenje.
https://akacatholic.com/montini-vs-bergoglio-better-or-worse/