Danas je teško ljudima na duhovnom putu razabrati duhovnost koju bi trebali pratiti da ne bi pošli stranputicom. Slično je bilo kroz povijest Crkve. Jedna od najistaknutijih teoloških škola, skolastika, služila je teolozima u praćenju mnogih upitnih slučajeva da razaberu istinu.
Po skolastičkoj školi današnji mnogi istaknuti svećenici i laici ne bi prošli, štoviše bili bi proglašeni opsjednutima. Uzmimo na primjer američkog pentakostalca Kennetha Kopelanda, kojega papa Franjo naziva svojim bratom i poziva ga u puno jedinstvo vjere, kao da je to ista vjera.
Po hrvatskim „karizmatskim“ standardima za Kennetha bi rekli da ima sve darove Duha Svetoga, iako čovjek ne prima Katoličke Sakramente, tj nikakve Sakramente. Nema svećenika ni biskupa, on je svećenik i biskup, pa ako hoćete i papa svoje pentakostalne crkve, za koju neki tvrde da broji desetke milijuna ljudi širom svijeta. Za ovo postignuće nije mu bilo potrebno da izmoli ni jednu jedinu Gospinu Krunicu.
Ako hoćemo gledati povijesno pošteno, ne postoji Katolički karizmatski pokret. Za ovu činjenicu ima toliko dokaza da sada i sami „karizmatici“ to više ne kriju. Postoji Pentakostalna crkva koja se uvukla u Katoličku Crkvu. U mnogim slučajevima ovo je išlo hijerarhijskom silom. Dobar primjer je veliki angažman Kardinala Suenensa nakon Drugog Vatikana, do te mjere da ga mnogi nazivaju ocem karizmatskog pokreta. Suenensa se danas opisuje kao liberala, masona i karizmatika.
Jako dobar moderniji primjer je angažman pokojnog evangeličkog biskupa laika Tonya Palmera, kojega je Katolička Crkva godinama plaćala, da širi vatru „Duha Svetoga“ među katolicima Južne Amerike. Tada je kod stanovitog argentinskog biskupa, trenutnog pape, naišao na plodno tlo.
U videu ispod sam Palmer priča o detaljima svoga apostolata.
https://www.youtube.com/watch?v=uA4EPOfic5A
Sigurno je da Franjo jako podržava ovaj pokret, da se i sam dao kao nadbiskup blagosloviti od protestantskog pastora na karizmatskom skupu – slika ispod.
The Archbishop of Buenos Aires kneels down to receive the “blessing”
of Protestant ministers and Fr. Raniero Cantalamessa – Buenos Aires, 2006
Ove godine, kao i lani, Franjo se s karizmaticima susreo na velikom skupu u Rimu, gdje su molili Boga iznenađenja da ih iznenadi.
Neki će reći da ih je podržavao i Ivan Pavao II, međutim to spada u rang njegovih odlazaka u Asiz na međureligijske susrete ili one epizode kad je poljubio Kuran. Dakle neke činjenice koje je on uradio ili izrekao uzrokovane su zbunjenošću zbog Drugog Vatikana ili možda nekakvom prisilom.
Kao primjer pape koji se pokušao oduprijeti ovoj najezdi pentakostalaca imamo Pavla VI. „ Ovaj pokret napada direktno samo postojanje Crkve, vodeći do toga da ugasi pravi plamen Pedesetnice, isključujući namjeru Kristovu i cijelu Tradiciju“ PAPA PAVAO VI, 17. 05. 1972.
Dolaskom Knjige Istine, već 2013., nije se mogla ne primijetiti masovna, u nekim zemljama čak i jedina javna osuda Knjige Istine, baš iz redova klera i istaknutih laika pripadnika karizmatskog pokreta, sve odreda velikih „egzorcista“ i „svetaca“. Tada se jasno dalo zaključiti da je to zasigurno neki drugi duh, koji je u njima. Nametnulo se pitanje, da li je to zloduh. Kasnije razvojem Knjige Istine dobili smo Poruku o zloduhu Izebeli i slučaj je postao jasan.
http://upozorenjepreddrugidolazak.info/?p=2492
Gospodin Isus jasno traži da nemamo s njima nikakve veze, da ih ne podcjenjujemo i da ih se jednostavno klonimo. Također nam je rečeno u istoj Poruci da je ova grupa uključena u sotonistički kult.
Na internetu možemo vidjeti dosta dokaza koji povezuju karizmatski pokret sa okultnim praksama new agea, primjerice ovaj, gdje je jasno da su fenomeni koji se događaju u Pentakostalnoj crkvi jako slični onima u kundalini yogi i mnogim istočnjačkim religijskim vještinama koje su u biti čisti sotonizam, sa transcedentalnom yogom na vrhu piramide.
https://www.youtube.com/watch?v=eBpw2oQrvMM
Neke zajedničke dodirne točke koje možete odmah vidjeti su: polaganje ruku, padanje u trans, govor u jezicima, mekušasta ljubav, preveliki izljev emocija, preveliko davanje pažnje osjećajima, što je sve u biti tjelesnost itd.
Dakle zloduh Izebela glumi Duha Svetoga do te mjere da se kroz karizmatski pokret odnosno globalno krozPentakostalnu crkvu postavila za učiteljicu Božjeg naroda.
Međutim Majka Božja također djeluje. Paralelno sa masovnim ulaskom ponajprije u SAD-u pentakostalnih grupa u Katoličku Crkvu, Majka Božja daje poruke u Baysideu u Americi. Ove poruke su ozloglašene upravo zbog istine koju donose o karizmatskom pokretu. Iz sadašnje perspektive razmaka od 40 godina čitajući ove poruke, čovjek može samo na koljenima zahvaliti Majci Božjoj.
„ Glasovi miliona plaču „ljubav, ljubav“ uzdižući se u karizmatskom pokretu čega, Moja djeco? Oni zazivaju Duha, zašto ne zazivaju Moga Sina u Euharistiji? Vječni Otac šalje Duha po Svojoj Volji. Kažem vam, u Ime Moga Sina, da svi koji plaču „Gospodine, Gospodine“ neće ući u Kraljevstvo Božje! Svi koji stoje pred Mojim Sinom kao učitelji u Njegovoj Kući, hoće li stati pred Njega i reći da su njihova učenja bila čista u Njegovim očima? O kleru, hoćete li stati pred Njega i reći Mu da ste prorokovali za Njega? A što ste učinili nego donijeli učenja đavola u Kuću Moga Sina! On će vas uhvatiti u vašem klancu i baciti vas u vatre pakla.“ Majka Božja, Bayside 9. 4. 1977.
Nadamo se da će baš Amerikanci sada nakon 40 godina početi jače širiti istinu o Izebeli na cijeli svijet, upravo iz razloga jer je od njih i krenula, pa najbolje razumiju problematiku.
Najteže je ako osoba ima „dar govora u jezicima“. Ona se u vremenu takvoga govora otvara zlodusima, tj. možemo smatrati da je u tom trenutku opsjednuta, pa taman ta osoba bila Fra. onaj ili Don. ovaj. Kako je to moguće? Lako je moguće. Sve te duše trebaju vidjeti u svojoj prošlosti zašto su odlutali od jednostavne vjere kakvu su im predali bake i djedovi i zašto i pod kakvim utjecajem i kada su prihvatili da postanu pentakostalci koji se kriju iza katoličke maske. Najlakši izlaz iz situacije u kojoj su se našli je odricanje od sotone, vraćanje pravoj vjeri kroz konstantne Ispovijedi, pa makar za neke ovaj proces trajao godinama. Puno bolje je tako nego lagodnim duhovnim putem užitka i slasti nastaviti ići u vječnu propast.
„ Kada je Vječni Otac dopustio Svojim Apostolima da govore u jezicima, bilo je to razumljivo svima na jeziku na kojem su govorili. Oni nisu blebetali, Moja djeco, kao što danas Mi čujemo mnoge kako čine na vašoj zemlji. Oni traže Duha Svetoga, ali, Moja djeco, tužno je da zazivaju demone“ Majka Božja, Bayside 28. 05. 1977.
„Mnogi zazivaju Duha Svetoga, Moja djeco, ali duhovi koje oni pozivaju nisu iz Neba i od svjetla. Oni brzo izlaze iz dubina. Bježite! Nemajte udjela u ovim okupljanjima, jer ona nisu od svjetla. S vremenom, Moja djeco, svjedočit ćete katastrofama koje ova okupljanja uzrokuju. Mnogi koji su trebali znati bolje, dali su se ovoj diverziji. Vama ne treba diverzija. Moj Sin je uvijek s vama u Euharistiji. Moja djeco, mnogi se okreću od Sakramenata, tražeći novi svijet, svijet koji je pun riječi „ljubav, ljubav“. Ali tko zna pravo značenje riječi ljubav? Koliki su voljni žrtvovati za ovu ljubav? Koliki su željni odreći se svojih zemaljskih dobara za ovu ljubav? Koliko će ih biti spremno dati život za ovu ljubav? Majka Božja, Bayside, 15. 06. 1974.
Nakon ovih riječi Majke Božje, lakše je prihvatiti istinu, da je, dok se zapad polako oporavlja, trenutno prisutna ogromna duhovna pljačka blaga duhovne tradicije Katoličke Crkve na štetu mnogih duša posebno u postkomunističkim europskim zemljama, Južnoj Americi, kao i u Aziji te Africi. Ovu pljačku duša provode zli duhovi, pomoću onih koje opsjedaju, a koji za sebe misle da su puni darova Duha Svetoga. Od ove katastrofe, kakvu povijest Katoličke Crkve nikada do ovog vremena nije vidjela, nažalost nije pošteđena ni Hrvatska.
Mario Lovrinčević