Quibec City, 31. 07. 2017., Kardinal Gerald Lacroix, nadbiskup Quibec City i primat Kanade, rekao je da se ne buni crkvenim pogrebima za Katolike koji su izabrali da ih se ubije letalnom injekcijom.
Ali, na drugu stranu Lakroix kaže kako bi mogao odbiti katolički pogreb kada eutanazirana osoba javno podržava legalnu eutanaziju koja je u direktnoj kontradikciji sa Katoličkim učenjem.
Lacroix je rekao za Isusovački magazin America kako je teško pojmiti zašto netko izabire eutanaziju. Rekao je također da su stariji, slabi i nemoćni bombardirani porukama kako je bolje okončati svoj život nego biti sam, opterećen i u boli.
“Stoga , tko smo mi da sudimo zašto su oni ovakvi kakvi jesu?” rekao je. “Mi činimo najbolje što možemo, a ostalo ostavljamo Gospodinu. Ako nas Gospodin optuži da smo bili previše milostivi, onda, ja ću to i prihvatiti.”
( Pitanje HKZ:Ako vam Gospodinova Pravda pokaže da ste izabrali širiti laž i sa time kao pastir duša mnoge duše usmjerili u pakao – hoćete li to prihvatiti?)
Lacroix je rekao kako se obitelj eutanaziranih Katolika možda ne slaže sa odlukom, da bi Crkveni sprovod bio u redu.
“Da li vi mislite da oni trebaju utjehu? Naravno, “rekao je za Ameriku. “Mi pratimo svakoga”.
Ali dobro poznati kanonski odvjetnik Dr. Edward Peters ima drugačije mišljenje, koje je sumarizirao u email-u za Life Site News:
Kod 1917 Kanonskog Zakona promptno zabranjuje Crkvene pogrebne obrede onima koji su namjerno počinili samoubojstvo.
Kod 1983 suprotno, ne zabranjuje pogrebne obrede za samoubojice, nego više onima koji su smatrani “očitim grješnicima”. I dok je samoubojstvo objektivno težak grijeh, nije uvijek jasno da li je onaj koji se ubio učinio to sa adekvatnim razumijevanjem grješnog karaktera svojeg djela. Postoji fleksibilnost u interpretaciji ovog zakona. Međutim, oni koji se ubiju u skladu sa dozvoljenom zakonskom procedurom i to sa procedurom koja isključuje nagle odluke koje bi dovele do smrti, zbog depresije ili nečeg drugog, ostavljaju svećenicima vrlo malo prostora za zaključiti bilo što osim da su svoju odluku donijeli sa punim znanjem i svijesti o tome što čine. Nadalje, nejasno je iz primjedbe Lacroix-a kako i koliko daleko trebaju svećenici pratiti tražitelje eutanazije i njihove obitelji.
Douglas Farrow, Profesor Kršćanske misli na Sveučilištu McGill, objavio je ovu kritiku na Lacroix-ovu primjedbu :
Da su preminuli odlučili iskoristiti Božji autoritet nad svojim životom, te surađivati s drugim u djelu počinjenja ubojstva, čini se da ne brine previše Kardinala. Teško se može zanijekati kako je ovo temeljno pitanje pravde. Ali o tome “Tko smo mi da sudimo?” principu, milosrđe očito znači ignorirati pitanje ili odgovor pravde. Toliko o Crkvenom držanju ključeva pravde! Ovo je bojim se ona patologija koju sam kritizirao u Rimu. “Ako nas Gospodin optuži da smo bili premilostivi, onda ću to i prihvatiti – kaže Kardinal, ali on može biti miran da ga Gospodin neće optužiti za takav grijeh. Ono za što će vrlo vjerojatno biti optužen je za dovođenje pravde i milosrđa u sukob, uništavajući tako oboje.
Life Site News pitao je Kardinala Lacroix-a da pojasni svoju poziciju, ali on je odgovorio preko svog tajnika kako ne želi odgovoriti na ovo pitanje.
Od kada je eutanazija legalizirana u Kanadi Svibnja 2016 god., Katolička Crkva ima različite odgovore po regijama.
Lacroix je dodjeljen Biskupima Atlantic Kanade, čije se smjernice iz 2016 god. odnose na poziv pape Franje u dozvoljavanju svećeničke diskrecije kod davanja bolesničkog pomazanja, ispovijedi i pričesti za katolike koji traže eutanaziju kao i Crkvene pogrebe za dobrovoljno eutanazirane Katolike. ( Komentar Mario Lovrinčević: Franjo se očito pravi milosrdniji od Gospodina našega Isusa Krista – ja Franji ne vjerujem)
Suprotno njima, Biskupi Aberte i Sjeverozapadnog Teritorija objavili su na 34 stranice da je eutanazija objektivno smrtni grijeh i svećenici moraju odbiti Sakramente Katolicima koji traže eutanaziju, ili Crkveni sprovod.