U svjetlu posljednjeg snažnog odbijanja kardinala Gerharda Müllera spram odluke njemačkih biskupa da protestantski supružnici Katolika, u pojedinačnim slučajevima, mogu primiti Svetu Pričest, sada kardinal Walter Brandmüller, zauzima vlastito stajalište prema ovom novom biskupskom koraku, nazivajući upućivanje Njemačkih biskupa na “pojedinačne slučajeve” “salamskom taktikom” i “posve nečasnim trikom”. Kardinal također govori o opasnosti od “pravljenja pravila za situacije egzistencijalne opasnosti, koje se primjenjuju u normalnom životu”, a on takav pristup naziva “opakim trikom”.
Armin Schwibach, rimski dopisnik austrijske novinske internetske stranice Kath.net, objavio je 6. ožujka članak o teološki sumnjivom pristupu Njemačkih biskupa pitanju međupričešćivanja. U svom izvješću, on iznosi komentare kardinala Waltera Brandmüllera, bivšeg predsjednika Papinskog odbora za povijesne znanosti, u nedavnom intervjuu s njim. Njemački kardinal, još jednom, izražava snažne riječi o djelovanju Njemačke biskupske konferencije, pomažući katolicima da jasno vide njihove metode i nedostatne teološke osnove njihove nove inicijative.
Njegovi komentari također mogu biti od pomoći u kontekstu širih rasprava u Crkvi otkako se papa Franjo 2015. godine, popustljivo otvorio prema tome da pojedini protestantski supružnici primaju Svetu Pričest.
Kardinal Brandmüller prvo navodi da je važno razlučiti što se misli kad govorimo o “Crkvi”. Je li to “tvrtka koja pomaže poboljšanju svijeta? Nevladina udruga za pomaganje životima ljudi? “Odgovarajući sam na ta pitanja, kaže da je” Crkva “stvarnost” koja ne razmišlja na takav način. “Crkva je Božje djelo, ona je vidljivi, iskustveni oblik u kojem uskrsli Krist nastavlja svoj spasiteljski rad u svijetu.”
Nakon definiranja riječi “Crkva”, Njemački kardinal također definira riječ “Posljednja večera” ili “Pričest”: neki mogu misliti na obrok, gostoljubivost i još mnogo toga. Međutim, “Euharistija, Pričest u Katoličkom i pravoslavnom smislu znači nešto sasvim drukčije”. Ovdje nas kardinal Brandmüller podsjeća na pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu. Riječ je o “Istinskom Kristu u vidljivoj formi kruha i vina”, objašnjava on.
Stoga, Sveta Pričest u ovom smislu znači “da se otkupljeni čovjek ujedinjuje s Kristom prisutnim u ovom otajstvu.” Zbog toga, kaže Brandmüller, važno je imati na umu upozorenje Svetog Pavla da ne jedete i ne pijete Tijelo i Krv Kristovu na vlastito prokletstvo.” To treba imati na umu kada govorimo o [lakšem] pristupu pojedinačnih slučajeva Svetoj Pričesti.”
Kardinal Brandmüller zatim razjašnjava što misli o novom dokumentu Njemačkih biskupa koji objašnjavaju njihov novi pristup za pričešćivanje protestantnih supružnika: “Ako sada dokument Njemačkih biskupa govori o pojedinačnim slučajevima u kojima je to moguće, onda je to po sebi samo taktički korak prema većem međupričešćivanju s ne-katolicima”, naglasio je Njemački kardinal,” također takav pristup naziva salamskom taktikom. “I: stalno kapanje lomi kamen. To je posve nečastan trik, kako bi došli do istinskog cilja.”
Kardinal Brandmüller također odbacuje tvrdnju Njemačkih biskupa da bi se tim protestantskim supružnicima trebao dati pristup Svetoj Pričesti zbog njihove “euharistijske gladi”. On naziva [ovaj] izraz “argumentom koji je konstruiran uz veliki napor”, i da je “neugodno melodramatski postavljen, “da, je jednostavno” za plakanje”. On kaže da će “Kršćanin koji doista žudi za Svetom Pričesti i koji zna da nema Euharistije bez Crkve i da nema Crkve bez Euharistije, tražit da bude primljen u Katoličku Crkvu. Sve ostalo bi bilo sumnjivo i nepošteno. “Crkva, dodaje, nije samoposluga gdje čovjek može birati i odabirati prema vlastitim željama. “Ovdje, vrijedi sve ili ništa!” uzvikuje kardinal.
Kardinal Brandmüller također raspravlja o pozivanju Njemačkih biskupa na Kanon 844. § 3. i § 4. koji govori o izvanrednim situacijama u kojima pravoslavci (§ 3.) ili kršćani drugih denominacija (§ 4.) mogu primiti Sakramente Crkve kada postoji neposredna opasnost od smrti ili prijetnja zatvora, a samo u slučaju kada je pojedini kršćanin “pravo raspoloženi”, što znači “slobodan od smrtnoga grijeha i ima iskrenu želju primiti Sakrament”. Kardinal ponavlja svoje pitanje o tome zašto takva osoba “koja ispunjava te uvjete, a koja nije u izvanrednoj situaciji, ne bi jednostavno tražila da bude primljena u Crkvu”.
https://onepeterfive.com/cardinal-brandmuller-german-bishops-new-wholly-dishonest-ploy/