Kardinal Walter Brandmuller bivši predsjednik Papinskog Koncila za povijesne znanosti i jedan od četvorice potpisnika dubije, je objavio članak u Njemačkom časopisu Die Neue Ordnung, ovomjesečno izdanje u kojemu piše o staroj Crkvenoj tradiciji, kako su novo izabrani Pape činili svoju vlastitu Ispovijest Vjere.
Pod naslovom „ Papa: Vjernik, učitelj vjernih“ Njemački prelat podsjeća čitatelje da je Isus Krist dao Petru misiju da postane stijena na kojoj je On htio sagraditi Svoju Crkvu, samo nakon što je Petar ispovjedio svoju vjeru:“ Ti si Mesija, Sin živoga Boga.“ „Nakon ispovijest vjere Apostola, Isus je odgovorio Svojim jedinstvenim pozivom Petru,“ objašnjava Kardinal. Tada je nastavio:
„ U ovom svjetlu, temeljno značenje Petrove vjere postaje jasno početnoj Crkvi. Analogično, ovo se odnosi naravno i na sve Petrove nasljednike, Pape. Također, Papa je ponajprije slušatelj Riječi, vjernik, i samo kao takav on može biti čuvar i učitelj Vjere za Crkvu.“
Kardinal objašnjava da sam Papa, iako glava Crkve, je organski povezan kao član jednog tijela. U svjetlu ovih riječi, Kardinal Brandmuller osvjetljava koliko je važno za Katoličku Crkvu, da vidi Papu koji stvarno čuva autentičnu Katoličku Vjeru.
„ Ako je to slučaj, onda postaje razumljivo da je vitalni interes Crkve da bude sigurna u izvornu, autentičnu vjeru upravo onog čovjeka koji je nasljednik Princa Apostola, Petra i nosi njegov autoritet.“
Kardinal Brandmuller naglašava, da postoji tradicija od petog stoljeća da bi novoizabrani Papa ispovjedio svoju Ispovijest Vjere ( Professio Fidei). Zajedništvo Apostolske Vjere ( consortium fidei apostolicae) je bila svrha takvog ispovijedanja Vjere, koja je imala razne forme kroz povijest.
Ova ispovijest vjere bila je osnova zajedništva „ Pape i vjernika Crkve.“ U jednom takvom tekstu iz sedmog stoljeća koji se naziva Indiculum Pontificis, objašnjava Brandmuller „ novoizabrani Papa ispovijeda pravu vjeru, kako ju je postavio Krist, prenio Petar, i takva je predavana njegovim nasljednicima, sve do zadnjeg, novoizabranog Pape, kako ju je našao u Crkvi i koju on sada želi štititi svojom vlastitom krvlju. Ta vjera uključuje:
„Misterij Presvetog Trojstva i Inkarnacije, kao i dodatnu „dogmatu“ dogme Crkve kako su ih postavili opći Sabori, konstitucije Papa i poštovani učitelji Crkve.“
Dodatno, novi Papa obvezuje sebe kako bi potvrdio i sačuvao sve propise svojih predhodnika. Brandmuller komentira ovu zadnju činjenicu, kako slijedi:
„ Zapanjujuće je kako je eksplicitno izražena, posebno u zadnjem paragrafu teksta, striktna zaštita danog i sada predanog: Papa obećava da će čuvati kanone i dekrete prijašnjih Papa kao Božanske i Nebeske zapovijedi.“
Kako Kardinal Brandmuller pokazuje ovaj običaj nije bio bez prekidanja, ali može se naći do petnaestog stoljeća. Nakon Istočne šizme u četrnaestom stoljeću, Crkva je nastojala vratiti jedinstvo. Novoformulirana Ispovijest Vjere bila je za Pape zasnovana na ranijem tekstu, Liber Diurnus. U tom trenutku Kardinal uspoređuje novi tekst sa prijašnjim verzijama. Bitan aspekt ovdje je da se novi tekst glasno čitao na svaku godišnjicu papinog krunjenja, kako bi ga podsjetilo na njegova obećanja i ispovijest.
Njemački prelat zaključuje da su te Ispovijesti Vjere uvijek bile „ reakcije na ozbiljnu, prijeteću krizu Vjere“
Pri kraju eseja čitamo: „ U usporednoj situaciji, to znači, u zbunjenosti koja je nastala oko prave interpretacije Drugog Vatikanskog Koncila, kada je blaženi Papa Pavao VI čak morao naricati u osvrtu od 30.06.1972. da je sotonin dim ušao u Crkvu, on je već prije proglasio sa velikom pažnjom za istinom i jasnoćom Vjere na kraju „Godine Vjere“ 30.06.1968. svoju „ Vjeru naroda Božjeg“. On je ispovjedio svoju vjeru pred desecima tisućama vjernih, a onda je to predstavio cijeloj Crkvi.
Kardinal je završio svoj esej ovim riječima: „ Tko god razmatra ove povijesne događaje u svijetlu našega sadašnjeg vremena može se zapitati koji zaključak bi trebalo izvući za današnju Crkvu.“
https://onepeterfive.com/cardinal-brandmuller-tradition-making-papal-professions-faith/