Rim, Travanj 5. 2018. Papa Franjo pojačava pomutnju u Crkvi, dok u isto vrijeme Koledž Kardinala stvara zapravo filter protiv papinih grešaka, rekao je kardinal Burke u novom intervjuu.
U četvrtak se kardinal Burke osvrnuo na prošlotjedni intervju pape Franje i Eugenia Scalfaria, gdje je papa Franjo navodno rekao kako ne postoji pakao.
Karinal Burke je rekao da je to otišlo izvan granica tolerancije.
Burke je također kritizirao odgovor Vatikana na reakcije Katoličkog svijeta u svezi te izjave pape Franje, rekavši kako je Vatikan ponovno zatajio u obrani Katoličke dogme o besmrtnosti duše i postojanju pakla, prema sekularnom svijetu. 
Također je rekao kako Vatikan nije izričito odbio ove heretičke ideje koje je papa Franjo navodno rekao.
“Ovo je postalo izvor dubokog skandala ne samo za mnoge Katolike nego i za druge ljude u sekularnom svijetu koji su do sada imali poštovanje prema Katoličkoj Crkvi i njenom učenju iako ga nisu dijelili.”, rekao je Burke.
“Ovo igranje sa vjerom i naukom Crkve, na najvišim nivoima, s pravom ostavlja svećenike i vjernike u zgražanju”, dodao je Burke.
Kardinal Burke je rekao kako se ova situacija dalje pojačava ustrajnom šutnjom tolikih biskupa i kardinala, od kojih se mnogi pretvaraju kao da se ništa ne događa.
Evo dio tog intervjua:
Vaša Eminencijo, vi ćete biti jedan od glavnih govornika na konferenciji u Rimu 7. travnja, na kojoj će se govoriti i o smjeru u kojem ide Crkva. Zašto postoji zabrinutost u svezi ovog pitanja?
Pomutnja i podjela u Crkvi o najbitnijim pitanjima – braka i obitelji, Sakramentima i uvjetima za njihovo primanje, intrinzički zla djela, vječni život i posljednje stvari – postaje sve raširenija.
Papa ne samo da odbija pojasniti stvari, što je i dužan prema odgovornosti njegove službe, nego još i pojačava pomutnju.
Dali vi mislite na povećani broj tzv. privatnih Sakramenata koje papa Franjo dijeli onima koji se susretnu sa njim?
Ono što se dogodilo sa zadnjim intervjuom koji je papa Franjo dao poznatom ateistu Eugeniu Scalfariu za vrijeme Velikog Tjedna, a što je objavljenog na Veliki Četvrtak, je potpuno nedopustivo. Da poznati ateist tvrdi da je objavio revoluciju u učenjima Katoličke Crkve, koju mu je rekao papa Franjo, gdje ne postoji besmrtnost ljudske duše i postojanje pakla, postaje izvor dubokog skandala ne samo za mnoge Katolike nego i druge ljude koji su do sada poštivali Katoličku Crkvu mada se nisu možda slagali sa njenim učenjima.
Povrh svega, Veliki Četvrtak je jedan od najvećih dana u Katoličkoj Crkvi, dan kada je Gospodin ustanovio Euharistiju i Svećeništvo.
Osim toga, odgovor Svete Stolice na reakcije cijelog svijeta na ovaj intervju je potpuno zakazao. Umjesto potvrde nepromjenjivih učenja i istina Katoličkog nauka o ljudskoj duši i paklu, Vatikan se samo ogradio izjavom kako pojedine riječi koje su citirane nisu papine. Nema nikakve izjave o pogrešnim i heretičkim idejama navedenim u intervjuu, kao ni odbijanje tih svetogrdnih ideja od pape Franje. Ovakvo igranje sa vjerom od njenih najviših dužnosnika, skandalizira vjernike i svećenike.
Ako je ovo tako ozbiljno, doista je zapanjujuće da toliko mnogo Crkvenih vođa ostaju u šutnji.
Doista, situacija se dalje pogoršava tišinom mnogih biskupa i kardinala koji dijele zajedno sa papom zabrinutost za Crkvu. Neki šute, a neki se jednostavno prave kao da se ništa ne događa. Ovo dovodi mnoge vjernike koji nisu čvrsti u vjeri do ugrožavanja njihovih duša.
Ono što vi opisujete je apokaliptična situacija…
Cijela situacija sve više oslikava poruku Naše Gospe iz Fatime o širenju ateističkog komunizma – otpadništva vjere u Crkvi.
Katekizam Katoličke Crkve br. 675 uči nas da prije Isusovog Drugog Dolaska Crkva mora proći kroz konačno iskušenje, koje će uzdrmati vjeru mnogih, te da će progon koji će pratiti Crkvu otkriti religijsku prijevaru, “tajnu bezakonja”, koja će čovjeku donijeti prividni mir na štetu otpadništva od istine.
U takvoj situaciji biskupi i kardinali imaju dužnost proglašavati istinu. u isto vrijeme moraju voditi vjernike na pokoru za uvrede koje se nanose Kristu i Njegovom mističnom tijelu, Crkvi, kada se vjera i nauk ne brane dovoljno od strane Kristovih posvećenih slugu – svećenika.
Bez dvojbe osoba pape Franje se puno komentira danas. Što papa predstavlja za Crkvu?
Prema konstantnom nauku Crkve, Papa kroz Kristovu volju ima temeljnu službu braniti i proglašavati istinsku nauku i disciplinu u skladu sa istinama vjere.
U intervjuu sa Scalfarijem spominje se papa kao revolucionar. Međutim nema apsolutno ništa u papinstvu što bi trebalo biti revolucionarno ili u svezi sa revolucijom. Naprotiv, postoji samo izričito čuvanje i proglašavanje nepromjenjive Katoličke vjere, koja dovodi duše do obraćenja srca.
Sigurno papa nije apsolutni vladar, ipak danas ga mnogi vide tako. “Ako papa kaže tako …”, uobičajeni je način kojim se prekida bilo kakva rasprava o pojedinim temama. Što kažete na to?
Vrlo je jednostavno, papa kroz Božansku Volju, uživa svu moć potrebnu da brani i proglašava istinsku vjeru, istinsko Božansko služenje, i disciplinu vjere.
Ova moć ne pripada njegovoj osobi nego njegovoj službi – nasljednika Petra. Do sada pape nisu iznosile svoje osobne stavove javno, upravo kako ne bi riskirali zbunjenost vjernika.
No bilo koje djelo pape koje umanjuje spasonosnu misiju Krista u Crkvi, bilo da je to heretički ili grešni akt, ne zapovijeda poslušnost biskupa i vjernika. Mi moramo uvijek razlučivati između pape koji je čovjek i Pape koji je Rimski Pontif.
Stoga da li je moguće kritizirati papu? I pod kojim uvjetima?
Ako papa ne izvršava posao svog ureda na dobro svih duša, ne da je moguće nego i neophodno kritizirati papu.
Prvo se uputi kritika privatno, da se da vremena papi kako bi se ispravio, zatim ako se to ne dogodi, kritika se upućuje javno, jer je to zbog spasenja vjernika i Crkve u svijetu.
Međutim, neki govore kako kritiziranje pape predstavlja neposluh, ali zapravo to je u ovom slučaju djelo poslušnosti Kristu i Njegovom Vikaru na zemlji.