Kardinal Gerhard Muller postaje poster prelat đavolske dezorijentacije.

Sandro Magister je upravo objavio dijelove intervjua koji će se pojaviti danas u talijanskom časopisu Il Timone, gdje Muller daje toliko čudne izjave u odnosu na stvarnost, da se čovjek pita da li on pati od senilnosti.

Na primjer, zamoljen da komentira pretpostavljeni sukob između savjesti i smrtnog grijeha, Muller je rekao:

„ Prema katoličkom nauku, nemoguće je da u duši smrtni grijeh koegzistira s posvetnom milošću.“

Zaista. Zatim je prešao karakterizirati da smrtni grijeh i posvetna milost ( također znana kao milost opravdanja ) može  koegzistirati kao „ apsurdna kontradiktornost.“

Naravno! Ovo je osnovni katolicizam. Niti jedan član Tijela Kristova ne bi inzistirao na ovome, ali Jorge Bergoglio inzistira:

Ne može se više jednostavno reći da svi oni u bilo kakvoj „ neregularnoj“ situaciji žive u stanju smrtnog grijeha i da su lišeni posvetne milosti. Više je toga ovdje upleteno od samog ignoriranja pravila. (AL 301)

Ne samo da je ovo „apsurdna kontradikcija“; to je, po nepogrješivoj tvrdnji Tridentskog Sabora krivovjerje: „Također, protiv nekih ljudi lukavog uma koji “lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih” [Rim 16,18], treba ustvrditi da se primljena milost opravdanja ne gubi samo nevjerom [kan. 27], kojom se gubi i sama vjera, nego i svakim drugim smrtnim grijehom, premda se njime ne gubi vjera [kan. 28]; braneći zakon Božjeg nauka koji iz kraljevstva Božjeg ne isključuje samo nevjernike nego i vjernike bludnike, preljubnike, putene, homoseksualce, lopove, škrtice, pijanice, bogohulnike, razbojnike [usp. 1 Kor 6,9sl], i sve one koji čine smrtne grijehe, od kojih bi se mogli suzdržati uz pomoć milosti Božje, i zbog kojih se odjeljuju od Kristove milosti [kan. 27].“ ( Tridentski Sabor, sjednica VI , poglavlje XV )

Upitan je li Familiaris Consortio ( članak 84 ) i zahtjev za rastavljene i ponovno vjenčane parove da žive u apstinenciji kako bi primili Sakramente još uvijek važeći, Muller odgovara:

„ Naravno, zato što to nije samo pozitivni zakon Ivana Pavla II već je on izrazio važne elemente kršćanske moralne teologije i teologije o Sakramentima. Zbunjenost na ovoj razini također se tiče neuspjeha da se prihvati encikliku „ Veritas Splendor“, s jasnim naukom o „ intrizičnom zlu“.

Ovdje se čini da Muller namjerno citira dubiu, koja se referira točno na ova dva dokumenta Ivana Pavla II; ona ista koja njegova Poniznost ( Franjo ) odbija potvrditi.

Zadržite pljesak, međutim, jer obrat slijedi.

Po kardinalu Mulleru, prefektu Kongregacije za nauk vjere:

„ Nije Amoris Laetitia ta koje je prouzrokovala zbrkano tumačenje, već neka njena zbrkana tumačenja.“

Ili je najpametniji u ovoj priči sa planom za obranu prave vjere tako pametan da ga jedino pozitivno briljantni cijene ili je on upravo ono što sam rekao; žrtva Glavnog Prevaranta i slika đavolske dezorijentacije.

Svakako je ovo zadnje, ali za one koji još uvijek sumnjaju; Muller je dodao:

Papin Magisterijum tumači jedino on ili Kongregacija za nauk vjere. Papa ga tumači biskupima, nisu biskupi ti koji tumače papu……

Siguran sam da čitatelje ovdje ne treba podsjećati da je „papa“ preko svog pisma biskupima Buenos Airesa ustvrdio da „ nema drugih tumačenja“ do njihovih; koja ranije spomenuta učenja Familiarias Consortio i također Sveto Pismo i Tradiciju Crkve, tretiraju kao potpuno nevažeća.

Kao da već nije dovoljno napravio budalu od sebe, Muller šiba one koji se usude tumačiti Amoris Letitia na ovaj način, govoreći:

„ Biskup, kao učitelj Riječi, prvi mora biti dobro formiran da ne upadne u zamku kao slijepac koji vodi slijepca…..“

Ako je Gerhard Muller predstavnik „ pravih vlasti“ po kojima mi očekujemo formalnu izjavu formalne hereze Jorgea Bergoglia, moj savjet je da ne držite dah, već radije upozorite svakoga u svom krugu da izbjegavaju ovog čovjeka kao „ neznabožca i carinika“ ( Mt. 18:17 ) dok molimo našeg Gospodina da nas očuva od ovih strašnih kriza.   

https://akacatholic.com/the-face-of-diabolical-disorientation/

Komentar: Sestra Lucija iz Fatime je govorila o đavolskoj dezorjentaciji koja će zahvatiti najveće rangove crkve. Kardinal Muller je svojedobno napisao knjigu o Svetoj Misi iz koje se vidi da on ne vjeruje u Stvarnu Prisutnost Isusa Krista u Euharistiji. 

Mullerova knjiga – Die Messe, Quelle Christlichen Lebens “

„ U stvarnosti, tijelo i krv Krista ne označavaju fizičke dijelove čovjeka Isusa tijekom njegova života ili njegovog proslavljenog tijela. Tijelo i krv ovdje označavaju specifičnu prisutnost Kristovu u simbolizmu kruha i vina.“ – 139. stranica njemačkog izdanja.

Postavši kardinal došao je na funkciju glavnog čovjeka Kongregacije za nauk vjere, ali ovaj čovjek nažalost koliko je nama poznato, nikada nije demantirao što je napisao prije, kao biskup u ovoj knjizi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *