Crkveni vođe koji umanjuju seksualno zlostavljanje svećenika i svode na „klerikalizam“, i ne priznaju koliko je aktivna homoseksualnost pridonijela krizi, „ne žele se suočiti s pravim razlozima“ zašto su maloljetnici, dječaci i mladići zlostavljani, kardinal Gerhard Müller je rekao.
U novom intervjuu za National Catholic Register pred vatikanski summit o zaštiti maloljetnika od 21. do 24. veljače, prefekt emeritus Kongregacije za nauk vjere, također je rekao da vjeruje da su ti isti crkveni vođe „protiv celibata“ i „šeste zapovijedi“ i iskorištavaju krizu seksualnog zlostavljanja kako bi progurali „svoj vlastiti plan“.
Opće je očekivanje da će se na vatikanskoj panamazonskoj sinodi sljedećeg listopada nastojati opustiti disciplina svećeničkog celibata latinskog obreda kroz „iznimku“ koja će tada otvoriti vrata svećeničkom braku u drugim dijelovima svijeta.
Prava dijagnoza
U intervjuu od 23. siječnja, kardinal Müller je rekao da je okrivljavanje „klerikalizma“ za krizu seksualnog zlostavljanja „vrlo nepravedno prema Isusu“.
Gospodin je „dao Apostolima duhovnu moć i vlast“, rekao je, dodajući da je takvo zlostavljanje „ne zbog sakramenta svetoga reda, nego zbog seksualne inkontinencije, lažnoga razumijevanja seksualnosti, [i] nepoštovanja šeste zapovijedi.“
„Ako ste svećenik, morate propovijedati Dekalog i poštovati ga. Gdje piše u Svetoj Bibliji ili knjizi o svećeništvu, ili crkvenim očevima, da ste vi, budući da ste svećenik, izvan morala? Naprotiv, morate dati dobar primjer ”, rekao je.
Na pitanje o njegovim nadama za vatikanski sastanak o zaštiti maloljetnika u Crkvi u veljači, Müller je rekao da je potrebna „dijagnoza pravih razloga krize“.
„Ne možete dati pravo liječenje s pogrešnom dijagnozom“, rekao je. „Moramo se suočiti sa stvarnošću u svjetlu Evanđelja, naukom i disciplinom Crkve i duhovnosti svećeništva.“
Rekao je da je papa Franjo „apsolutno u pravu“ kada je u nedavnom intervjuu rekao da svećenici koji prakticiraju homoseksualnost trebaju razmisliti o napuštanju svećeništva.
„Prakticirana homoseksualnost je protiv Božjeg plana“, rekao je.
„Homoseksualna praksa nije prihvatljiva, ne s odraslima i apsolutno ne s maloljetnicima. Više od 80% žrtava seksualnog zlostavljanja su mladići, adolescenti maloljetnici, stariji od 14 godina. Ovo je homoseksualni čin“, dodao je. „Zlostavljanje žena je jednako strašno.“
Kardinal razlikuje „privlačnost istog spola“ i „homoseksualnu praksu“, ali je istaknuo da „privlačnost istog spola ni na koji način ne opravdava homoseksualni kontakt“.
“Ne treba nam novo tumačenje ove doktrine, već, više, poslušnost Božjoj Riječi. ‘Jer Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost … koja vam također daje Duha Svetoga’ (1 Solunjanima 4,7-8)
Otkako je prošlog lipnja izbio skandal s McCarrickom, visoki prelati, uključujući preminulog biskupa Roberta Morlina iz Madisona u Wisconsinu i nadbiskupa Carla Maria Viganòa, izjavili su da kriza seksualnog zlostavljanja neće biti riješena dok se ne osude uzroci i poduzmu mjere za njihovo uklanjanje. I slažu se da je glavni među tim uzrocima „homoseksualna subkultura“ unutar hijerarhije.
Upitan o umanjivanju homoseksualnoga djelovanja homoseksualaca među svećenicima od strane kardinala Blaséa Cupicha, Müller je rekao: „Gdje to piše u Svetome Pismu?” I nazvao je taj stav „sekulariziranim“.
„Ako dvojica muškaraca nešto kradu, da li je to prihvatljivije jer su pristali na to zajedno? To je grijeh u dvostrukom smislu. Ni na koji način konsenzualnost ne relativizira grijeh.“
Konsenzualni homoseksualni čin između biskupa ili svećenika i bogoslova je „više nego ozbiljan“, rekao je.
Kardinal Cupich je jedan od dvojice kardinala koje je papa Franjo odredio za organiziranje vatikanskog summita o seksualnom zlostavljanju svećenika u veljači.
Cupich, koji je bio istaknut u prvotnom svjedočenju nadbiskupa Viganòa, odbacio je svjedočenje bivšeg nuncija o prikrivanju zloporabe McCarrick-a kao puku „zečju rupu“ koja ometa Crkvu. On je također rekao da vjeruje da homoseksualnost nije značajan čimbenik koji pridonosi zlostavljanju maloljetnika (unatoč tome što statistika pokazuje drugačije) i branio je vatikansku odgodu glasanja američkih biskupa o mjerama za sprječavanje prikrivanja zloporabe na skupštini u studenom.
Ograničeni naslov sastanka ove veljače („zaštita maloljetnika u Crkvi“) i papin izbor kardinala Cupicha kao organizatora, podupiru stav kardinala Müllera da se neki crkveni vođe ne suočavaju s gorućim problemom.
Teološki slom
Prilikom intervjua za Register 23. siječnja kardinal Müller se dotaknuo i aktualne krize teologije.
Rekao je da postoji „slom“ ne samo „akademske teologije“ nego i vjere iz koje cvjeta sva prava teologija. „Trebamo više kvalificiranih teologa“ koji su utemeljeni na „Pismu, predaji i Učiteljstvu“, rekao je.
Osvrnuvši se na Papinu promjenu u Katekizmu o smrtnoj kazni, umirovljeni prefekt KNV-a rekao je da „teoretski“ ne možemo poreći dopuštenost smrtne kazne, čak i kada smo u praksi „protiv pogubljenja“.
„Ako postoje kapitalni zločini, postavlja se pitanje ima li sekularna država pravo na izvršenje. Ali Isus je bio osuđen na smrt, bio je nevin, a to pripada soteriologiji“, rekao je, dodajući da se „ta pitanja nisu razmatrala“ prije nego što je došlo do promjene u Katekizmu.
„Nije dobar dojam da Papa, ako želi, može jednostavno promijeniti Katekizam“, dodao je. Gdje su granice? Učiteljstvo nije iznad Božje Riječi, nego pod njim i služi mu (Dei Verbum, 10)“ rekao je.
Müller je napomenuo da je promjena „opravdana“ kao „razvoj dogme“, ali je kazao da „smrtna kazna nema ništa izravno povezano s dogmom“, već se temelji na prirodnom zakonu i „prirodnoj etici države“.
Upitan misli li da će se teologija i dogma vratiti, Müller je rekao da su „mnogi liberalni katolici vrlo zadovoljni relativiziranjem moralne dogme.“
„Oni uvijek žele biti na strani većine, kolektivni, no pripadanje Kristu je križ, koji zahtijeva pokajanje i promjenu života, poslušnost zapovijedima, Kristovo zajedništvo“, rekao je, dodajući: „Neki žele mekog Boga.“
Kardinal je također napomenuo da „neki crkveni vođe ne shvaćaju duboku krizu u kojoj se Crkva nalazi. No on je ustrajavao da moramo „učiti iz pogrešaka povijesti“ i „učiti od velikih reformskih pokreta“.
Müller je zaključio da je pravo razumijevanje reforme najbolje sažeto riječima Svetog Pavla: „Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je Volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.“ (Rimljanima 12, 2).
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom Franjom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.