Kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, upravo je dao duži intervju Edwardu Pentinu, rimskom dopisniku za National Catholic Register. Među ostalim važnim aspektima ovog izvješća, kardinal Müller po prvi put javno priznaje da Kongregacija za nauk vjere nije uredila konačnu verziju papinskog dokumenta Amoris Laetitia i da čak ne zna tko je konačno uredio taj dokument. U ovom intervjuu od 29. rujna, kardinal Müller je prvi put otkrio kako je atmosfera u Rimu sada ispunjena strahom. Također poziva na daljnju raspravu o dubii, te brani kardinala Carla Caffarru u njegovoj stručnosti moralnog teologa. U nastavku ćemo predstaviti najvažniji dio tog dugačkog intervjua u kojem on eksplicitno govori o ljudima koji se spominju u i oko Vatikana:
Karijeriste i oportuniste ne bi trebalo promicati, a druge ljude koji su kompetentni suradnici ne bi trebalo isključivati bez ikakvog razloga ili protjerati iz Kurije. To nije dobro. Čuo sam to iz nekih kuća ovdje, da ljudi koji rade u Kuriji žive u velikom strahu: ako kažu neku malu ili bezopasnu kritičnu riječ, neki će špijuni proslijediti komentare izravno Svetom Ocu, a lažno optuženi ljudi nemaju priliku obraniti se. Ti ljudi, koji govore loše riječi i laži protiv drugih osoba, uznemiruju i ometaju dobru vjeru, dobro ime drugih koje zovu svojom braćom.
Evanđelje i Isusove Riječi vrlo su snažne protiv onih koji denunciraju svoju braću i stvaraju ovu lošu atmosferu sumnje. Čuo sam da nitko ne govori; svatko se pomalo bojao jer ih se može prokazati. To nije ponašanje odraslih ljudi, već onih u osnovnoj školi.
[Edward Pentin:] Jedan stariji crkveni dužnosnik, koji mi je govorio pod uvjetom anonimnosti, nazvao je to “vladavinom terora”.
[Kardinal Müller:] Isto je tako i na nekim teološkim fakultetima – ako netko ima bilo kakvih primjedbi ili pitanja o Amoris Laetitia, oni će biti protjerani i tako dalje. To nije zrelost. Neka tumačenja bilješke 351 dokumenta ne mogu biti kriteriji za biskupstvo. Budući biskup mora biti svjedok Evanđelja, nasljednika Apostola, a ne samo netko tko ponavlja neke riječi jednog pastoralnog dokumenta Pape bez zrelog teološkog razumijevanja. […]
[Edward Pentin:] Što se tiče Amorisa Laetitie, straha da se kritizira i nedostatka odgovora na dubiu, nije li ironija da se to protivi Papinoj želji za parhesijom (govoriti hrabro i iskreno) i dijalogom?
[Kardinal Müller:] Svatko tko postaje biskup, kardinal ili papa mora naučiti razlikovati kritičare koji su protiv osobe i kritičara protiv misije koju imate. Sveti Otac, Franjo, mora znati da je važno prihvatiti njegovu namjeru: pomoći ljudima koji su udaljeni od Crkve, od vjere Crkve, od Isusa Krista, koji im je želio pomoći. … Ova rasprava nije protiv njega, nije protiv njegovih namjera, ali postoji potreba za više pojašnjenja. Također, u prošlosti smo imali rasprave o vjeri i pastoralnoj primjeni. Nije to prvi put da se to dogodilo u Crkvi, pa zašto ne učiti iz naših dugih iskustava kao Crkve, imati dobru, duboku raspravu u promicanju vjere, životu Crkve, a ne personalizirati i polarizirati? Nije osobna kritika o njemu, i svi ga moraju naučiti i poštivati njegovu visoku odgovornost. Za Crkvu je velika opasnost da se neke ideološke skupine predstavljaju kao isključivi čuvari jedine pravne interpretacije Amorisa Laetitia. Oni smatraju da imaju pravo osuditi sve ljude drugog stajališta kao glupe, krute, staromodne, srednjovjekovne, itd.
Na primjer, nitko ne može reći da kardinal Caffarra nije razumio ništa o moralnoj teologiji. Ponekad se ne-kršćansko ponašanje tiska u L’Osservatore Romano, poluslužbenom vatikanskom glasilu ili u službenim organima medija, kako bi se polemiziralo i iznosila retorika. To nam ne može pomoći u ovoj situaciji – samo duboka teološka diskusija hoće.
Ta opažanja i komentari imaju neke ozbiljne implikacije glede papinstva pape Franje, budući da je on konačno odgovoran za ovu atmosferu straha i nepovjerenja u Rimu, pa čak i za suzbijanje nekih od pravovjernih klerika i laika (kao što je visoko cijenjeni profesor Josef Seifert).
U drugom dijelu intervjua, međutim, kardinal Müller inzistira, vezano za zbunjenost oko Amoris Laetitia, da to nekako nije Papina krivnja: “Mislim da se Papu ne bi smjelo kriviti za tu zbrku, no on je ovlašten od Isusa Krista da je nadvlada [zbunjenost]. “
Kardinala Müllera barem se treba pohvaliti za njegovu hrabrost da iznosi mnoge istine u ovom novom intervjuu, zbog čega će vjerojatno stradati. Međutim, čovjek ga može pristojno izazvati jer još uvijek ne proziva čovjeka koji je na kraju istinski odgovoran, za ovo trenutno stanje unutar Katoličke crkve: samog papu Franju. Zar nemamo svi dužnost da se odupremo tome da se stvori takva atmosfera straha i nepovjerenja i suzbijanja uistinu pravovjernog učenja? Jer, nije li upravo Kristova Istina ta koju pobožno širimo?
https://onepeterfive.com/cardinal-muller-people-working-curia-living-great-fear/