Sad kad je lažni prorok kardinala Josepha Tobina imenovao u vatikansku Kongregaciju za biskupe, novinar Phil Lawler podsjetio nas je da je riječ o crkvenjaku koji je prije nekoliko godina nehotice objavio putem Twittera poruku koja je očito trebala biti privatna i namijenjena za samo jednog primatelja. Kardinal je tweetao riječi: „Laku noć, dušo. Volim te” (Nighty-night, baby. I love you).
A kad je širenje ovog tvita na internetu izazvalo široku zabrinutost i ogorčenje kod katolika, Njegova eminencija požurio je uvjeriti sve da je ta nježna i intimna poruka nevino upućena njegovoj sestri.
Nominacija kardinala Tobina za jednog od glavnih papinih savjetnika u ovom temeljno važnom zadatku tako vraća na prvo mjesto gornji notorni tvit. Jer u vrijeme kada je slučaj McCarrick bio katalizator za postavljanje mnogih pitanja o prividnim zataškavanjima moralnog dekadencije u višim ešalonima crkvene moći, uključujući Vatikan, u cijeloj je Crkvi obnovljena potražnja za transparentnošću u djelovanju.
Nitko od braće kardinala Tobina iz američke biskupske konferencije nije ga prozvao – barem ne javno – zbog ovog tvita i njegovih prividnih implikacija.
Iako se ovo može činiti najkaritativnijim postupkom – pod pretpostavkom nevinosti kolege biskupa i iskazivanja čistoće ukoliko i dok se ne dokaže suprotno – istina je također da smo u posljednjih desetljećima vidjeli previše primjera kad su crkveni vođe okrenuli glavu za teška zlostavljanja koja zahtjevaju ozbiljnu istragu. Imajući na umu taj kontekst, kao i veliku važnost nove pozicije kardinala Tobina, možda bismo trebali malo pažljivije ispitati njegovo objašnjenje dotične Twitter poruke.
Ovdje se postavlja jednostavno pitanje koje nikada nije viđeno u bilo kojoj raspravi o ” Nighty-night, baby.” Ako je Njegova Eminencija govorio istinu tvrdeći da su ove riječi upućene njegovoj sestri, zašto nju nikad nismo čuli?
Pretpostavimo da ste dama koja zna da je vaš visoko pozicionirani brat – kojeg jako volite i koristite intimne izraze umiljatosti kad održavate kontakt – bio lažno napadnut u medijima, ukaljan optužbama za nečistu i grešnu vezu, što je okaljalo i njegov osobni ugled i dobro ime Crkve kojoj služi. Ne biste li spontano željeli raščistiti njegovu reputaciju javnim istupanjem kako biste potvrdili da je istina ono što je rekao – da vas je vaš ugledni brat zapravo zvao te noći i da, često vas privatno naziva “baby”?
Doista, ne bi li vas vaša šutnja pod tim okolnostima učinila gotovo suučesnikom u ovom nečastivom djelu protiv vrlina vašeg voljenog brata i štete koja je nanijeta Crkvi?
Stoga se čini da je šutnja sestre u ovoj situaciji vrlo rječita: sugerira snažno da zna da bratovo objašnjenje tvita nije istinito.
Razumno možemo pretpostaviti da ona nije htjela baciti svog brata pod autobus tako da ga je javno nazvala lažovom. Ali ni ona sama nije namjeravala izreći laž potvrđujući njegovu priču kako bi prikrila njegov vrlo sumnjiv odnos s nekim drugim. Tako je samo ostala šutjeti.
Ako je to sve tako, dobili smo još jednog potencijalnog perverznjaka u vatikansku kuriju. To nije više sablazan, a nije ni iznenađujuća vjest, sa obzirom da ga je tu postavio lažni prorok Bergoglio.