Jedan od ishoda tzv. sinode o obitelji, kojom je lažni prorok otvorio Pandorinu kutiju Crkvene implozije bila je i inicijativa za de-centralizacijom Crkve kroz delegiranje ovlasti tzv. lokalnim crkvama u pojedinim kulturama i nacijama, kao i ideja sinodalnosti, kao perpetualnom mehanizmu promjene Katoličke Crkve.
Drugim riječima, ako je Drugi vatikanski sabor značio otvaranje vrata Crkve svijetu, kako bi se ona po namjeri saborskih otaca „osvježila“ (iako je pritom u nju ušao sotonski dim, kako je rekao papa Pavao VI.) Bergoglio je sada pootvarao sva vrata i prozore raznoraznim razornim promjenama i ogolio Crkvu za bičevanje koje joj svijet i lažni proroci pripremaju.
Ove promjene prošle su bez puno halabuke kao kakav administrativni dekret koji nikog ne zanima, kao da nikog nije briga što dvije tisuće godina stara Katolička crkva, gubi svoj univerzalni i katolički karakter.
Napokon, tijekom njegove nedavne posjete Nizozemskoj, prefekt Kongregacije za bogoštovlje, kardinal Sarah iznio je nekoliko riječi na ovu temu. Kardinal Sarah je iskoristio prisutnost u jednoj od najbezbožnijih zemalja posrnulog Zapada da progovori o „tihoj apostaziji“ koja vlada na Zapadu i koja odbacuje Boga.
Zatim se osvrnuo na susjednu Njemačku spominjući tzv. inicijative sinodalnosti koje se tamo pokreću i rekao kako se neki pokušavaju odvojiti od Rima i Svetoga Petra.
Ovdje treba imati na umu da je sinodalnost kao službeni pojam iznjedrena kroz završni dokument sinode o mladima, iako o tome uopće nije bilo raspravljano. Dakle Vatikan je taj koji dirigira, a Nijemci su prvi jurišnici,
Iza kulisa sve vodi lažni prorok, jer je on taj koji iako mora glumiti Petrovu službu, u stvari je naviše mrzi i sve radi da je degradira i na kraju totalno uništi.
Kardinal Sarah kaže:
„Isus nikada nije stvarao biskupske konferencije ili lokalne crkve. Na Petru je izgradio svoju Crkvu. Uništavanje jedinstva Njegove Crkve znači odbacivanje Isusa. Ljudi žele razbiti i uništiti jedinstvo Crkve. Tko će biti iznenađen ovim đavolskim projektom?“
Kard. Sarah je prekorio svećenike i biskupe što ne kleče dovoljno (sjetimo se Bergoglio gotovo nikada ne kleči pred Presvetim). Upozorio je da Europa gubi svoju dušu, da je izdala samu sebe:
„Zapad je uključen u proces samouništenja, unatoč znanstveno-tehnološkom uspjehu i izgledu prosperiteta.
Izdaja nije ono što se pojavilo u životu apostolskog kneza, Apostola Petra, u noći s Velikog Četvrtka na Veliki Petak?
Zar on tada nije okusio gorke plodove ovog napuštanja: bezgraničnu tugu i usamljenost koja ga je mogla dovesti do samoubojstva, poput Jude, da nije susreo oči Gospodina koji je tražio njegovu ljubav.“
I dok odzvanjaju ove riječi Kardinala Saraha o Zapadnoj Europi koja se pretvara u Zvijer s deset rogova okrećemo pogled prema našoj Hrvatskoj.
Gdje smo mi? Na pola puta između predziđa kršćanstva i Zvjeri s deset rogova?
Gdje je Kaptol u svemu tome? Staje li uz bok vojske lažnih proroka Jorgea Bergoglia ili ostaje vjeran Kristu? Kreće li u tihi progon vjernih svećenika i župnika? Priprema li zakulisne igre kojima će dokazati lojalnost lažnom proroku?
Gospodine budi nam blizu dok naši vjerni pastiri slute njihovu Getsemansku uru.
Kaptole, mjesto da činiš kompromise sa svijetom i političke ustupke lažnome proroku, pripremi puk za Upozorenje – tolike duše su u pitanju.
Vojsko Kristova, Vojsko Ostatka, moli za hrabrost, snagu i ustrajnost naših pastira!