Katolici bi trebali slijediti primjer klečanja pape Ivana Pavla II. pred Presvetim, rekao je kardinal Robert Sarah, uz napomenu da je pokojni Papa klečao čak i do svojih posljednjih dana. Kardinal je istaknuo Svetu Tereziju iz Kalkute u štovanju Svete Euharistije, uz napomenu da je jednom rekla da joj ništa ne donosi više tuge nego pričešćivanje na ruku.
Sarah je govorio u utorak na 2017. Sacra Liturgica, međunarodnoj konferenciji u Milanu o „ljepoti, prikladnosti i pastoralnoj vrijednosti” primanja Svete Pričest klečeći i na jezik. Sarah je prefekt Kongregacije za bogoštovlje, što ga u suštini čini poglavarom za liturgiju u Vatikanu.
Katolička crkva uči da je Euharistija doslovno Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista.
„Ako, kao što sv. Pavao uči, se na Ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika„ (Fil. 2,10) koliko tek mi trebamo saviti koljena kad dolazimo primiti Gospodina u najuzvišenijem i najintimnijem činu Pričesti!” rekao je Sarah.
„Sklonost poštovanja i strahopoštovanja je apsolutno neophodna prije svega liturgijskog, prije povlaštenog božanskog susreta kojeg pružaju liturgijski obredi,” objasnio je Sarah.
O poštovanju Euharistijskog Isusa, kojeg je papa Ivan Pavao II imao, kardinal Sarah kaže:
Cijeli život Karola Wotyle bio je obilježen dubokim poštovanjem Blagoslovljene Euharistije. Mnogo bi se moglo reći i mnogo je napisano o tome. Danas vas jednostavno želim podsjetiti da na kraju životnog vijeka čovjeka u tijelu bolešću razorenom, Ivan Pavao II. nikada ne bi mogao sjediti u prisutnosti Presvetoga Sakramenta. On je prisiljavao svoje slomljeno tijelo da klekne. Bila mu je potrebna pomoć drugih da savija koljena i da opet ustane. Zar je mogao dati dulje svjedočanstvo poštovanja pred Presvetim od toga, sve do njegovih posljednjih dana.
Zatim je citirao Svetu Tereziju iz Kalkute, „izuzetnu redovnicu, čija je vjera, svetost i ukupan dar njenoga života Bogu i siromašnima svjetski poznat.”
Sveta Terezija „apsolutno je poštivala i klanjala se Božanskom Tijelu Isusovom”, rekao je Sarah. On je naveo da je „ona doticala svaki dan Kristovo tijelo u trošnim tijelima najsiromašnijih od siromašnih,” ali „izvan sebe i puna poštovanja i štovanja, ona se suzdržavala od dodirivanja preobraženog Tijela Kristova”.
„Umjesto toga, ona Ga je obožavala,” Sarah nastavlja. „Ona Ga je tiho promatrala. Klečala je i sama ničice pred Isusom u Euharistiji. Primala Ga je kao malo dijete koje se ponizno hrani svojim Bogom. Bilo joj je tužno i bolno vidjeti kršćane kako primaju Pričest svojim rukama.”
Kardinal se prisjetio Majke Tereze vlastitim riječima: „Gdje god idem svijetom, ono što me čini najtužnijom je gledati ljude kako primaju Pričest na ruku.”
Prijem Pričest na ruku je dozvoljen, kao izuzetak od norme Pričesti klečeći i na jezik. To je započelo u 1960-im, u nekim biskupijama se provodilo bez dopuštenja Vatikana. Godine 1969. Kongregacija za bogoštovlje izdaje dokument pod nazivom Memoriale Domini. Tu se navodi:
Doista, u nekim zajednicama, a na nekim mjestima ta praksa [Pričesti na ruku] uvedena je bez prethodnog odobrenja koje bi bilo zatraženo od Svete Stolice, i nekada, bez ikakvog pokušaja da se vjernici pripreme adekvatno …
… način davanja Svete Pričest [klečeći i na jezik] mora biti zadržan, uzimajući sadašnje stanje Crkve u cijelom svijetu u obzir, ne samo zato što ima višestoljetnu tradicije iza sebe, nego osobito zato što izražava vjerničko štovanje Euharistije. Običaj ne umanjuje ni na koji način osobno dostojanstvo onih koji pristupaju ovome velikome Sakramentu: to je dio pripravka koji je neophodan za najplodniji prijam Tijela Gospodnjega.
- godine, Španjolac po imenu Abel Azcona ukrao je 242 posvećene Hostije i koristio ih za pisanje riječi „pederastija” na španjolskom kao oblik „umjetnosti”. Čini se da je to učinio primanjem Pričesti na ruku, a zatim stavljajući u džep Euharistiju, umjesto da Je pojede. Njegov Twitter račun ima fotografiju kako „prikuplja” Pričest primajući je na ruku.
„Čini se da je sotonizam u porastu u cijelom Zapadu, ali mnogi ljudi naivno i dalje drže se ideje da se ‘crne mise’ i slične stvari zapravo ne događaju, da su legende, koje su samo vide u filmovima, itd. Ne. One se događaju,“ napisao je kanonski pravnik otac Bryan Jerabek u odgovoru na sotonsku „crnu misu“ koja je izazvala kontroverze na Harvardu. „A primanje Svete Pričesti na ruku čini još jednostavnijim – i češćim – ljudima koji kradu Hostije i koriste ih za takve podmukle ciljeve.”
Kod takvih sotonističkih rituala „uvijek postoji sotonski svećenik koji vrši dužnosti noseći bogohulno ruho, oltar kojeg predstavlja gola žena, možda djevica, na kome se izvode vrlo ozbiljna djela vulgarnosti Euharistijom (obično ukradenom iz Crkve)“ navodio je glavni vatikanski egzorcist otac Gabrielle Amorth. On je napisao u svojoj posljednjoj knjizi, Egzorcist objašnjava demonsko. Ove Hostije su ”ukradene iz Svetohraništa ili su ih uzeli neki od vjernika za Pričesti tijekom Mise, ne konzumirajući ih.“
„Sarah se tuži na ‘aroganciju’, ‘nepoštovanje’ prema papi Benediktu XVI.
Sarah je rekao da moli ”intenzivno za sve one koji imaju strpljenja i koji će uzeti vrijeme za čitanje” njegove nove knjige, Moć tišine.
„Neka im Bog omogući da zaborave na vulgarnosti i niskosti sa kojima su neki ljudi govorili o ‘Uvodu’ i njegovom autoru, Benediktu XVI.,” rekao je. „Bahatost, verbalno nasilje, nepoštivanje i neljudski prezir Benedikta XVI. su dijabolični i pokrivaju Crkvu plaštem tuge i srama.“
„Ti ljudi ruše Crkvu i njenu duboku prirodu“ nastavio je. „Kršćanin se ne bori s nikim. Kršćanin nema neprijatelja za poraziti. Krist traži od Petra da stavi svoj mač u njegove korice (Matej 26, 52-53). To je zapovijed Krista Petru, a odnosi se na svakog kršćanina dostojna toga imena.“
Svrha Drugoga Vatikanskoga Sabora nije bila stvoriti novu crkvu
Razgovor sa Sarahom se usmjerio na ”nužnosti“ davanja prvenstva bogoslužju.
„Nužnost davanja prioriteta djelima bogoslužja može biti neshvaćena ili čak ismijana od onih izvan Crkve, a čak se dovodi u pitanje od neki koji su u [Crkvi]“ rekao je on. Razumijevanje tko je Isus Krist, kako Ga susresti, i tko je kršćanin će pomoći Katolicima da shvate važnost svete liturgije.
Sarah je ponovio svoj poziv svećenicima da služe Misu ad orientem ili „na istok”, sa svećenikom okrenutim Svetohraništu i križu:
Što je to okretanje prema istoku promatrajući Krista licem u lice? To je sam život u kojeg ulazi novi član Crkve. To je crkveno štovanje Krista, našeg Gospodina i Boga, sveta liturgija. Stojeći zajedno sa svojom braćom i sestrama u stavu bogoslužja i usvajanjem zajedničkog i duboko smislenog fizičkog držanja (prema istoku) početnik uzima svoje mjesto kao kršćanin, kao dio Crkve u bogoslužju.
Mnogo puta sam govorio o važnosti oživljavanja ove orijentacije prema istoku u slavljenju liturgije danas i držim se onoga što sam rekao u tim prilikama. Ovdje bih jednostavno dodao da u ovim riječima Svetoga Ambrozija možemo vidjeti nešto više snage, ljepote, i doista svrha okretanja na istok, da budemo ujedinjeni kao Crkva okrenuta prema Gospodinu u molitvi, promatrajući Krista „licem u lice.“
Kardinal je također objasnio zašto se ne može mijenjati Misa ili ignorirati Njene rubrike na temelju osobnih preferencija ili svećenikove želje za eksperimentiranjem:
Liturgija nije, dakle, individualna – svećenik ili vjernik – ili grupa slavi liturgiju, ali liturgija je prvenstveno Božja akcija preko Crkve koja ima svoju povijest, svoju bogatu tradiciju i svoju kreativnost. Ova univerzalnost i temeljna otvorenost, koja je svojstvena čitavoj liturgiji, jedan je od razloga zašto se ne može shvaćati ili mijenjati od strane pojedinačnih zajednica ili stručnjaka, nego mora biti vjerna oblicima sveopće Crkve.
„Liturgija se ne sastavlja iznova svaki put kada postoji razvoj ekleziologije,” rekao je Sarah. „Crkva prije [Drugoga vatikanskog] sabora i Crkva nakon, nisu dvije odvojene cjeline. Sabor nije zahtijevao prekid, nego razvoj i obogaćivanje. Tamo gdje je došlo do prekida mora se liječiti, a ne da se zadovolje neke ezoterične znanstvene želje, nego za dobro duša.”