Proročka upozorenja Svetoga Ivana Pavla II. iz 1976. o usponu “anti-Crkve” koja bi propovijedala “anti-Evanđelje” ispunjavaju vođe unutar Katoličke crkve, čak i na najvišim razinama, rekao je svećenik u predavanju na katoličkoj konferenciji 18.05.2017. u Rimu.
Otac Linus Clovis iz Family Life Internationala izjavio je u svom govoru na Forumu o životu u Rimu u organizaciji Glasa obitelji, da se anti-Evanđelje anti-crkve često “ne razlikuje od svjetovne ideologije koja je izvrnula i prirodni zakon i Deset zapovijedi.”
“Ovo anti-Evanđelje, koje nastoji izdići volju pojedinca da konzumira, uživa i da nadjača Božju Volju, Krist je odbacio kada je bio u iskušenju u pustinji. Prerušeno kao “ljudska prava”, ponovno se pojavilo, u svojoj luciferijanskoj oholosti, da objavi narcisoidni, hedonistički stav koji odbacuje bilo kakvo ograničenje, osim onog koje se nameće ljudskim zakonima,” rekao je on.
Tijekom svog posjeta Americi prije 41 godine kardinal Karol Wojtyla, nadbiskup u Krakowu, koji će dvije godine poslije postati papa Ivan Pavao II., dao je svoju proročku poruku u Philadelphiji, povodom dvjestote godišnjice Američke nezavisnosti. Wojtyla je rekao:
Sada stojimo pred najvećim povijesnim sukobima koje je čovječanstvo prolazilo. Ne mislim da to široki krugovi američkog društva ili široki krugovi kršćanske zajednice u potpunosti shvaćaju. Sada se suočavamo s posljednjim sukobom Crkve i anti-Crkve, Evanđelja s anti-Evanđeljem.
Moramo biti spremni podnijeti velike kušnje u ne tako dalekoj budućnosti; kušnje koje će zahtijevati da budemo spremni odreći se čak i našeg života i na cjelokupni dar samoga sebe Kristu i za Krista. Kroz vaše molitve i moje, moguće je ublažiti ovu nevolju, ali je više nije moguće spriječiti … Koliko je puta obnovljena Crkva u krvi! Neće biti drugačije ni ovoga puta.
Clovis je rekao da se uspon anti-Crkve događao polagano, ali kontinuirano tijekom posljednjih desetljeća, no da je u posljednjih nekoliko godina njena pojava posebno uočljiva.
“U proteklih pola stoljeća u Crkvi je došlo do rastuće krize, koja je proizašla iz nedostatka jasnog i nedvosmislenog učenja, kao i iz atmosfere neslaganja među svećenicima, vjernicima i laicima. Unutar suvremene Crkve, kriza je dovedena do točke usijanja, ako ne i točke pucanja, kroz odbijanje Gospodnje da/ne paradigme, i kroz potkopavanje postojećih doktrinarnih stavova protejskim pastoralnim praksama,” rekao je.
Istaknuo je da među vjernim katolicima postoji osjećaj da se “crkvene i katoličke stvari raspadaju i da je pastoralna anarhija raspuštena u Crkvi”. Rekao je da unutar Crkve djeluje “skrivena uporaba moći” koja potiče takvu anarhiju.
[Ona] može reformirati proces poništavanja braka bez uobičajene konzultacije s odgovarajućim rimskim dikasterijima; objaviti širok i uznemirujući prijekor Rimske kurije prilikom božićnog obraćanja; pročistiti članstvo u dikasteriju, što u praksi uništava utjecaj njegovog prefekta koji je čvrsto stao protiv inovacija štetnih za učenje o braku i načelima liturgije; osakatiti Franjevce Bezgrješne; i zatvoriti Melbourne kampus Instituta Ivana Pavla II.
Clovis je rekao da je prateći uspon anti-Crkve izravni napad na sam “stup stvaranja” i utemeljenje društvenog poretka, a to je istina o odnosu između muškarca i žene izražena kroz brak i obitelj. Podsjetio je kako je sestra Lucia, jedna od vidjelica iz Fatime, jednom rekla da će “konačna bitka između Gospodina i Sotoninog kraljevstva biti vezana uz brak i obitelj”.
“Poznato je da bilo kakvo neovlašteno rukovanje zaglavnim kamenom može ugroziti cijelu zgradu”, rekao je. “Glavni kamen, osnovnu stanicu društva čine brak i obitelj.”
I anti-Crkva radi snažno kako bi potkopala taj ključni kamen.
“S prešutnim prihvaćanjem kontracepcije i razvoda, nedavnim “milosrdnim” prihvaćanjem razvedenih i civilno ponovno vjenčanih i dobroćudnim klimanjem istospolnom braku, zaglavni kamen je poremećen i omega je postignuta”, rekao je Clovis.
Istaknuo je da ateistički sekularizam, opskrbljuje anti-Crkvu, “radeći na propast obitelji, a njegov duh pokretač je LGBT ideologija; njegovo javno lice je “politička korektnost”, njegova „nedjeljna odjeća“, inkluzivnost i ne-osuđivanje”.
Upozorio je katolike kako će anti-Crkva pokušati zavarati vjernike predstavljajući se kao istinska Crkva.
Očigledno je da Katolička crkva i anti-Crkva trenutno surađuju u istom sakramentalnom, liturgijskom i pravnom prostoru. Potonja se, ojačavši, sada pokušava predstaviti kao istinska Crkva kako bi potakla ili prisilila vjernike da postanu pristaše, promotori i branitelji sekularne ideologije.
Ako anti-Crkva uspije zapovijedati cijelim prostorom prave Crkve, Božja prava će biti zamijenjena ljudskim pravima kroz oskrnjivanje Sakramenta, svetogrđe Svetišta i zlouporabu Apostolske moći.
Stoga će političari koji glasaju za pobačaj i istospolni “brak” biti dobrodošli na pristupanje Svetoj Pričesti; muževi i žene koji su napustili svoje bračne drugove i djecu i ušli u preljubne odnose imat će pristup Sakramentima; svećenici i teolozi koji javno odbacuju Katoličke doktrine i moral imat će slobodu služenja i širenja neslaganja, dok će vjerni Katolici na svakom koraku biti marginalizirani, klevatani i diskreditirani. Tako bi anti-Crkva uspjela postići svoj cilj odvraćanja Boga kao Stvoritelja, Spasitelja i Posvetitelja i zamijeniti Ga s čovjekom samo-stvoriteljem, samo-spasiteljem i samo-posvetiteljem.
Clovis je rekao da anti-Crkva djeluje na postizanju svoga cilja nadvladavanja prave Crkve kroz zastrašivanje i stavljanje u poslušnost vjernika, uključujući i laike, svećenike i biskupe.
Kako bi postigla svoje ciljeve, anti-Crkva, u suradnji sa svjetovnim vlastima, koristi zakon i medije kako bi podredila Pravu Crkvu. Poštivanjem medija, aktivisti anti-Crkve uspjeli su zastrašiti biskupe, svećenstvo i većinu Katoličkog tiska u šutnju. Jednako tako, vjernike laike teroriziraju strahom od neprijateljstva, ismijavanja i mržnje koja bi bila usmjerena na njih, ako bi se suprotstavljali nametanju LGBT ideologije.
Primjerice, 2015., kongregacija Sv. Nikole u Dublinskoj nadbiskupiji pozdravila je pljeskom svoga župnika kad je s propovjedaonice rekao da je homoseksualac i poticao ih da podrže istospolne brakove na irskom referendumu. Nije teško zamisliti kako bi reagirali na nekog tko bi se tome usprotivio. Dakle, tlačiteljski utjecaj anti-Crkve najočitije se vidi kada se osoba boji otvoreno podrži Božju objavu o homoseksualnosti, pobačaju ili kontracepciji u svojoj župnoj zajednici.
Pristaše anti-Crkve osobito su usmjereni na svećenike i biskupe da podupru anti-Evanđelje, znajući da jednom kad [oni] budu dovedeni u podložnost, mogu utjecati na bezbroj duša da ih odvedu daleko od istinske Crkve.
Svećenici i biskupi su neposredni i prirodniji vođe laika i oni, iznad svega, ulaze u širi spektar straha kojeg stvara anti-Crkva. Osim toga, zbog klerikalnog zavjeta poslušnosti i poštivanja, njihov se strah, iz pobožnosti, uvelike pogoršava, pogotovo kada vide da su njihovi redovi podijeljeni; njihovo zajedništvo podijeljeno; prekršene dugogodišnje Sakramentalne discipline; kanonsko pravo ignorirano; njihov duh evangeliziranja odbačen kao prozelitizam i svečana besmislica.
Što se tiče njihovih osoba, oni su označeni kao sitna čudovišta koja bacaju kamenje na siromašne grešnike ili koji svode Sakrament pomirenja na komoru za mučenje, ili se skrivaju iza Crkvenih Učenja, sjedaju na stolicu Mojsija i ponekad prosuđuju nadmoćno i površno.
Kao klerikalni sinovi, sebe smatraju manje zaslužnim papinskog zagrljaja od talijanske vodeće promicateljice pobačaja Emme Bonino i koji nisu vrijedni rehabilitacije kao poznati lažni prorok globalne populacije i odvjetnik pobačaja, Paul Ehrlich.
Kao svećenicima, kažu im da duguju ispriku homoseksualcima i da je “velika većina” katoličkih brakova koje su blagoslovili nevaljani; pored toga, naziva ih se izgovarateljima molitava, a kada ukazuju na važnost dolaska na Svetu Misu i čestog ispovijedanja, nazvani su Pelagijanistima.
Kao Katolici, znajući da je pet prvih subota zatraženo u obeštećenje za bogohuljenje prema našoj Blaženoj Gospi, osobno su ih uvrijedila zastrašujuća razmišljanja da je, na Kalvariji, gdje je postala Majka svih onih koje je Krist otkupio, sveta Djevica Fatimska možda željela u njenom srcu reći Gospodinu “Laži! Laži! Bila sam obmanuta.”
Kao što se “šumsko drveće pogiba pred vjetrom,” tako se klerikalna srca tresu zbog mogućnosti da bi mogli biti veći katolici od Pape!
Clovis je nazvao utjecaj pape Franje u Crkvi “velikim i pravim blagoslovom” budući da je Papino neodređeno poučavanje potaknulo anti-Crkvu da izađe iz sjene na jasni pogled svim vjernicima. Ovo sada vjernicima daje jasan izbor o tome kojeg će gospodara služiti.
“Skriveni sukob bjesnio je u Crkvi više od stotinu godina: sukob koji je eksplicitno otkriven papi Leu XIII., kojeg je djelomično zaustavio sv. Pio X, koji se rasplamsao po Drugom vatikanskom saboru. Pod Franjom, prvim papom isusovcem, prvim papom iz Amerike i prvim papom čije je svećeničko ređenje bilo po Novom obredu, [sukob] se sada u potpunosti rasplamsao, s potencijalom da Crkvu smanji, ali je učini vjernijom,” rekao je.
Rekao je da je posljednja Franjina pobudnica Amoris Laetitia primjer jedne sile na djelu u Crkvi koja danas pomaže u uspostavljanju linije razdvajanja između anti-Crkve i istinske Crkve Isusa Krista.
“Apostolska pobudnica Amoris Laetitia je katalizator koji je podijelio ne samo biskupe i biskupske konferencije, već svećenike i njihove biskupe, i jedne od drugih kao i laike, tjeskobne i zbunjene,” rekao je.
“Kao trojanski konj, Amoris Laetitia zaziva duhovnu propast nad cijelu Crkvu. Kao bačena rukavica poziva na hrabrost u prevladavanju straha. U svakom slučaju sada je spremna razdvojiti anti-Crkvu o kojoj je govorio Ivan Pavao II. od Crkve koju je Krist utemeljio. Kako se razdvajanje počinje odvijati, svatko od nas, poput anđela, mora odlučiti za sebe hoće li radije biti u krivu s Luciferom ili biti u pravu bez njega, “dodao je.
Clovis je povezao svoje glavne točke na 100. obljetnicu Gospinog ukazanja u Fatimi. Rekao je da je [Gospa] “predložila strategiju koja bi, ako se usvoji, osigurala spasenje velikog broja duša”.
“Kako bi se” umirio Bog, koji je već toliko duboko uvrijeđen,” strategija je zahtijevala da se tri glavna uvjeta zadovolje, naime, obnova morala s punim pridržavanjem prirodnih i božanskih zakona, predanost pobožnosti pet prvih subota i posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinom,” rekao je on.
“Zatim, kako bi dodatno naglasila koliko se opasno vrijeme približava, Djevica je s majčinskom brigom upozorila na posljedice ignoriranja Njene poruke: ratovi, širenje pogrešaka Rusija, progon Crkve i Svetog Oca. Ipak, zaključila je Njenu poruku s tragom nade: “Na kraju će moje Bezgrešno Srce trijumfirati i era mira će se dati svijetu”, dodao je.
Clovis je rekao da se Katolici koji žele biti vjerni Kristu i Crkvi koju je ustanovio ne smiju bojati sadašnjeg previranja kojem svjedoče.
“Krštenjem smo postali članovi vojujuće Crkve a po Potvrdi, Kristovi vojnici; Mi smo, dakle, unovačeni i naoružani za smrtonosnu borbu protiv tri nepremostiva neprijatelja naših duša: svijeta, tijela i đavla,” rekao je.
“Prepoznavši da nam se nije “boriti protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima,” borimo se, poput Apostola, uzimajući mučenike za naše modele i Krista Isusa, Njega kao našu nagradu,” dodao je.