Svećenik Gerald Murray kanonist, rekao je kako postaje veliki problem unutar Katoličke Crkve, kada neki njeni vođe nameću LGBT propagandu koja je suprotna učenju Katoličke Crkve i kako istinsko praćenje osoba sa istospolnom privlačnošću znači objasniti im da se ne smiju prepuštati njihovim seksualnim nagonima.
U emisiji World Over na ETWN, Robert Royal glavni urednik The Catholic Thing-a i Otac Murray, raspravljali su o terminu LGBT koji se po prvi puta spominje u jednom Vatikanskom dokumentu, u Sinodi Mladih.
“Užasno veliki problem predstavljaju pojedini crkveni dužnosnici, koji forsiraju lažnu teoriju kroz svoje knjige ili javne govore, kako je Bog stvorio osobu gay ili biseksualnom ili transgender itd… To jednostavno nije istina!”
“Crkva ima jasnu antropologiju spolova. Ona ne uključuje djela sodomije, ona ne uključuje riječi poput “Bog me učinio muškarcem ali ja bih bio žena i stoga sam ja žena. To pogotovo ne uključuje ljude koji imaju seksualne odnose sa ljudima obaju spolova i koji tvrde kako je to njihov put svetosti.” rekao je Murray.
“Ovo je vrlo veliki problem sada u Crkvi, pogotovo što to uopće nije Katolički nauk niti učenje Crkve, koje se sada prihvaća kao da to jeste!”
“Dokaz za to je i pitanje LGBT termina koji dolazi, namećući se iz male grupe koju predvodi Kardinal Blase Cupich.” rekao je Murray.
“Ne postoji Katolički put koji bi bio uporište za prihvaćanje homoseksualne aktivnosti kao takve. Niti u Svetom Pismu niti u Katekizmu Katoličke Crkve” rekao je Royal.
“Upravo papa čini ovu situaciju još težom jer on jasno želi što više ovakvih sinoda, na kojima bi se glasanjem mijenjao izvorni Magisterij Crkve.”
“Ali jednom krenete to činiti, gotovo svako pitanje može doći na dnevni red, na glasanje.” rekao je Royal.
“Čitava propaganda od strane gay aktivista počiva na riječi uključivost, a to za njih znači: dopustite nam istospolne brakove, ne kritizirajte sodomiju, počnite vjerovati da postoje transgender i biseksualne osobe koje je Bog stvorio da čine takva djela.”
“Međutim ne znači adekvatno pratiti nekoga u njegovom duhovnom razvoju – dopustiti mu sve što poželi. Jedini ispravni put bio bi reći istinu toj osobi da ne smije slijediti svoje loše želje.”
“Osim toga mi ne trebamo skupiti većinu glasova kako bi dobili izbore ili odlučili što je ispravno. Isus je to već odavno učinio umjesto nas. Od nas se ne očekuje da raspravljamo o Isusovim Riječima nego da ih slijedimo.”
“Napokon On je jasno rekao: Ja sam Put, Istina i Život.”