Tijekom nekoliko posljednjih dana dogodile su se iznenađujuće stvari u Rimu.
Prva od njih je početak suradnje „Avvenire“, novina Talijanske biskupske konferencije, s autorom satiričkih stripova Sergiom Stainom i njegovim nedjeljnim stripom naslovljenim „Hello, Jesus!“
Ovdje iznenađenje leži u činjenici da je Staino tvrdokorni komunist, koji je „dijete cvijeća“ i pobornik slobodne ljubavi, do nekoliko mjeseci unatrag bio direktor „L’Unita“, ugašenih novina Talijanske komunističke stranke, te je počasni predsjednik UAAR-a, Zajednice ateista i racionalnih agnostika.
Rastreseni Isus u njegovom stripu još uvijek živi u Nazaretu sa Josipom i Marijom, pomaže svom ocu izrađivati drvo, ali su njegove misli negdje drugdje, gledajući na vrijeme kada će otići i napokon postati – po Stainovim riječima – „prvi među socijalistima, prvi koji će se boriti za siromašne“.
U intervjuu za „Avvenire“ Staino se prisjetio kako je prije nekog vremena, kada je papi Franji, tijekom „dugog telefonskog razgovora“, Carlo Petrini, osnivač Slow Food-a, rekao da je 1948.g. Stainovoj majci uskraćeno Sakramentalno odrješenje jer je glasala za komunističku stranku, a papa je prasnuo u smijeh i rekao: „Reci majci toga svoga prijatelja da ću joj ja dati to odrješenje.“ Ovo ne mijenja činjenicu da je i sam intervju izazvao lavinu protesta, uključujući i onaj urednika novina, glavnog tajnika Talijanske biskupske konferencije, biskupa Nunzia Galantina, čije je riječi objavio u „Avvenire-u“ direktor novina Marco Tarquinio: „Ja se ne slažem, jer ne razumijem kakvu vrijednost imaju Stainovi stripovi za naše novine.“
Ovdje je sada sasvim dokučiv onaj dio koji se odnosi na upute u ovom slučaju zato jer sad postoji dokaz da Galantinova moć nad biskupskom konferencijom i njihovim novinama više ne važi kao kad je to bio slučaj kad ga je papa Franjo imenovao glavnim tajnikom i de facto svojim jedinim zamjenikom, s ciljem da je svaka riječ i njegova odluka bila kao da ih je donio sam papa.
Danas, biskupska konferencija ima novog predsjednika kardinala Gualtiera Bassettija koji je svojom ulogom vrlo blizak Franji i mnogo više sposobniji u razumijevanju i podržavanju njegovih želja.
Da je Galantino otpao od Franjine milosti, što je sve očitije, vidljivo je i iz blistavog slučaja sa Stainom.
Ne samo da je direktor „Avvenire-a“ sam odlučio objaviti izjavu, bez „prethodnog pitanja odobrenja urednika“, već je on na stranicama novina branio pravo ove svoje odluke, štoviše javno objavljujući beznačajno suprotno mišljenje biskupa Galantina.
I dok se s jednim opraštao, istog trenutka je pozdravljao Staina zbog njegovog dijela „odrješenja“ od strane pape Franje.
Druga epizoda je sa drugim novinama, a to je „Il Manifesto“, jedini u Italiji koji su istodobno objavili svoju vrhušku „Communist daily“. U četvrtak, 5. listopada – koja podudarnost, točno na stotu obljetnicu Oktobarske revolucije – „Il Manifesto“ je izašao na kioscima sa knjigom koja sadrži tri govora pape Franje upućena „popularnim pokretima“, koje je on održao prvi put u Rimu 2014.g., zatim u Boliviji 2015.g. i zatim opet u Rimu 2016.g.
U intervjuu za „Avvenire“, direktorica „Il Manifesta“ Norma Rangeri objasnila je svoju odluku:
„ Ove papine poruke osjećamo kao da su naše vlastite i željeli smo našim čitateljima ukazati na radikalnost i jednostavnost ovih njegovih riječi… One sadrže nove političke ideje, papa također citira Esther Ballestrino de Careagu zbog njene političke koncepcije. Ona je članica komunista Paragvajskog porijekla.“ (Ona je bila nastavnica kemije mladom Jorgeu Mariu Bergogliju, koji se susreo s njene dvije kćeri tijekom svog posjeta Paragvaju u srpnju 2015.g.)
U knjizi, koja je dodatak govorima, nalaze se intervjui i dodatak koji daju veći uvid u sveukupnu sliku. Prvi je s Argentincem Juan Graboisem, a drugi je s Talijanskim predavačem Alessandrom Santagatom.
Grabois (34 g.), sin Peroniste, danas upravlja Confederacion de Trabajadores de la Economia Popular i blizak je Bergogliju od 2005.g., odnosno od vremena kad je Bergoglio još bio nadbiskup Buenos Airesa i na čelu Argentinske biskupske konferencije. Nakon što je postao papa, Franjo ga je imenovao za konzultanta Papinskog koncila za pravdu i mir, koji je sada spojen s novim dikasterijem koji promiče cjelokupnost ljudskog razvoja. Grabois je najaktivniji u spajanju niti sabora „popularnih pokreta“ oko pape.
Ideja je poprimala oblik odmah nakon Franjinog izbora. Nakon inauguracijske Mise novog pontifikata – gdje je u prvim redovima, s ostalim čelnicima zemalja, bio i Argentinac Sergio Sanchez, čelnik Movimientio de Trabajadores Excluidos.
Grabois je rekao da ga je kontaktirao nadbiskup Marcelo Sanchez Sorondo, predsjednik Papinske akademije za znanost, koji je također Argentinac i bio je nestrpljiv više nego ikad da uđe u krug miljenika novoga pape.
Sorondo je molio Graboisa da mu pomogne oko organizacije seminara u Vatikanu s temom „Emerganza esclusi“, koja se održala u prosincu 2013.g., a na kojoj je bio i Joao Pedro Stedile, vođa Movimenti dos Trabalhadores Rurais Sem Terra u Brazilu.
Ovaj seminar je bio preteča kasnijih prvih saziva „popularnih pokreta“ oko pape u Rimu, mreže od tisuće organizacija diljem svijeta, no većina iz Latinske Amerike, sve do velike raširenosti istih poput nezaboravnih antikapitalističkih i antiglobalizacijeskih okupljanja u Seattle-u i Porto Alegre-u.
Da bi se ovo organiziralo kao i svi sljedeći susreti, odbor se sastavio od Graboisa, Stedilea i još dva aktivista: Jockina Arputhama iz National Slum Dwellers Federation i Charoa Castella iz Mouvement Mondial des Travailleurs Chretiensa. Njima se pridružio i isusovac Michael Czerny koji sad obnaša funkciju podtajnika Odjela za migrante i izbjeglice pri Dikasteriju za integralni ljudski razvoj, odjelu nad kojim papa Franjo ima pridržanu osobnu vlast upravljanja. Po Graboisovoj procjeni, uloga oca Czernyja je do sada bila „od vitalne važnosti kod spajanja različitih popularnih organizacija“.
U knjizi, koju je objavio „Il Manifesto“, i Grabois i Santagata ističu da su mnogi od „popularnih pokreta“ na koje se oslanja papa kritični prema Crkvi kao instituciji i protive se Katoličkim dogmama po pitanju abortusa ili homoseksualnih prava. No, „takve kontraindikacije ne utječu na rad ovih susreta toliko mnogo jer ovdje je fokus na određenim temama koje su vezane za borbu za zemlju, dom i posao“.
Četvrti saziv „popularnih pokreta“ je bio na rasporedu za listopad ove godine u Caracasu, ali je odgođen zbog katastrofe u koju je uronila Venezuela.
Za kompenzaciju, oni su susrete koji su bili na globalnoj razini organizirali na regionalnoj razini. Prvi od njih je održan u Modesti, Kalifornija od 16-19 veljače 2017.g. za pokrete iz SAD-a. Drugi se održao u lipnju od 20-21 u Cochabambu, Bolivija, za pokrete Latinske Amerike.
Papa Franjo je sudjelovao na ovom u Modesti kada se pojavio putem videokonferencije, čitajući govor koji je bio u savršenoj liniji s ona prethodna tri. On se nije javio, međutim, onima koji su došli u Cochambu, ali je iz poštovanja prema ovim susretima na regionalnoj razini, Santagata napisao:
„Kako mi je rekao Vittorio Agneletto, na posljednjim susretima u Vatikanu porasle su kritike na ovaj prijedlog širenja mreže koja, po njegovom mišljenju, riskira povećati se, kao konkurencija organizaciji World Social Forum.“
Agneletto, koji je 2004.g. izabran na pet godina za Europski parlament kao osoba iz redova Rifondazione Comunista, dugo je bio talijanski predstavnik međunarodnog odbora World Social Forum koji je formiran u Porto Alegru te je sudjelovao na raznim sastancima u Vatikanu na ovu temu.
Između World Social Foruma i „popularnih pokreta“, zahvaljujući papi Franji, zapravo postoji sve veća nesloga.
Po pismu, pokreti koje je blagoslovio papa, danas bi bili jedini koji su sposobni „promicati zajedničku organizaciju onih koji su isključeni, da grade od dna ljudske alternative do marginalizirane globalizacije.“ Čak i pod cijenu udaljavanja od „striktnih granica službene demokracije“ i usvajajući „prakse koje bi države mogle kažnjavati“.
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.