Kooptiranje naslijeđa: Što se krije iza izmjena instituta ‘Ivana Pavla II’?

Danas je u Rimu papa Franjo izdao šesnaesti motuproprij svog pontifikata, Summa Familiae Cura. Apostolsko pismo, datirano za objavu danas, točno godinu dana nakon što je pet dubia predstavljeno Papi vezano za njegovu pobudnicu Amoris Laetitia, uspostavlja novu obrazovnu ustanovu. Nazvan „Papinskim teološkim zavodom Ivana Pavla II. za brak i obiteljske znanosti“, zamijenit će izvorni (i slično nazvani) „Ivan Pavao II. institut za studije o braku i obitelji“. Potonji je utemeljio pokojni kardinal Caffarra na zahtjev pape Ivana Pavla II. nakon zaključenja Sinode o obitelji iz 1980. godine, koja je potaknula i apostolsku pobudnicu Familiaris Consortio.

Upravo je prigodom utemeljenja sestra Lucija od Fatime odgovorila na Caffarrino pismo u kojem je tražio molitvu za [ovaj] novi pothvat, rekavši mu da će “konačna bitka između Gospodina i vladavine Sotone biti za brak i obitelj”.

“Nemojte se bojati”, nastavila je, “jer će se svakome tko djeluje u korist svetosti braka i obitelji uvijek protiviti i suprotstavljati, jer je to odlučujuće pitanje … međutim, Gospa je već smrskala njegovu glavu”.

Papa Franjo potpisao je današnje apostolsko pismo, kojim je obnovio institut tijekom svog apostolskog posjeta Kolumbiji 8. rujna, samo dva dana nakon što je Kardinal kojega je nedavno opisao vatikanski novinar Sandro Magister kao “vođu” iza dubie, neočekivano umro u Bologni u dobi od 79 godina.

Caffarrinu zabrinutost izraženu u dubii dijelili su ne samo kardinali Raymond Burke, Walter Brandmueller i pokojni Joachim Meisner, ostala trojica takozvanih “Dubia kardinala,” već i mnogi vjernici širom svijeta. Ipak, Franjo piše u Summi Familiae Curi da su sinode 2014. i 2015. godine, koje su kulminirale pisanjem Amorisa Laetitia, “vodile Crkvu na obnovljenu svijest o obiteljskom Evanđelju i novim pastoralnim izazovima na koje se poziva kršćanska zajednica da odgovori.” Franjo dalje navodi svoju vlastitu pobudnicu govoreći: “Dobrobit obitelji je odlučujuća za budućnost svijeta i Crkve “.

Pozivajući se na stavak 32 Amoris Laetitia, novi motuproprij nastavlja:

Antropološko – kulturna promjena, koja danas utječe na sve aspekte života i zahtijeva analitički i raznoliki pristup, ne dopušta da se ograničimo na pastoralne i misionarske prakse koje odražavaju oblike i modele prošlosti. Moramo biti svjesni i strastveni tumači mudrosti vjere u kontekstu u kojem su pojedinci manje podržani nego u prošlosti od strane društvenih struktura, u njihovom afektivnom i obiteljskom životu. U jasnoj svrsi ostajanja vjernim Kristovom učenju moramo s intelektom ljubavi i mudrošću realizma pogledati stvarnost obitelji danas, u svojoj složenosti, svjetlima i sjenama.

Kooptiranje katoličkog učenja o braku i obitelji

Zadržavanjem imena pape Ivana Pavla II. u nazivu novouređenog instituta već je izazvalo sumnju da će se njegov ugled vezan za život i obiteljska pitanja koristiti kao pokriće krivovjernog plana. Takve zabrinutosti nisu bez razloga. Tijekom protekle godine vidjeli smo neke prelate koji aktivno unaprjeđuju najradikalniju interpretaciju crkvenog učenja o obitelji otvoreno optužujući djela pape Pavla VI. i pape Ivana Pavla II.

U kolovozu 2016. nadbiskupa Vincenza Pagliu, glasnog zagovornika Pričesti za “ponovno vjenčane”, koji je bio zadužen za pozivanje homoseksualnih parova na Svjetski susret obitelji 2015. godine, papa Franjo je izabrao da vodi ‘Papinsku akademiju za život’ kao i ‘Papinski institut za studije o braku i obitelji Ivan Pavao II.’ Paglia, koji je kasnije otkrio (bez posljedica) da je bio odgovoran za postavljanje homoerotske freske u njegovoj katedrali u Terni-Narni-Amelia, rekao je za Radio Vatikan prilikom vijesti o njegovu imenovanju da je vjerovao da je Papa želio da se nastavi “novi smjer” kojega su postavile sinode, kao i Amoris Laetitia. Nakon što je preuzeo institut kojeg su utemeljili papa Ivan Pavao II. i kardinal Caffarra, Paglia je rekao: “Shvaćam [želju] pape Franje za nekom vrstom ubrzavanja u približavanju Crkve kao i kršenja granica kroz razmišljanje, hrabrost i kreativnost.”

U listopadu 2016. kardinal Walter Kasper, jedna od pokretačkih snaga iza nedavnih sinoda na obitelj i pobudnice koja je uslijedila, koristio je Familiaris Consortio 84 kako bi opravdao kontroverzne ustupke Amoris Laetitie koji će omogućiti onima koji žive u objektivno teškom grijehu priliku primanja Sakramenata bez promjene života. Kasper je tvrdio da kada je Ivan Pavao II. odlučio dopustiti “ponovno vjenčanim” katolicima da prime Sakramente, ako žive kao brat i sestra, to je također [bio] “ustupak u praksi”. Papa Franjo, Kasper je rekao, samo ide “korak dalje, stavljajući slučaj u proces prihvaćanja pastoralnog pristupa postupnoj integraciji”.

Istog listopada, saznali smo da će monsinjor Pierangelo Sequeri biti novi predsjednik ‘Instituta Ivana Pavla II. za studije o braku i obitelji’ u Rimu. Sequeri je djelovao kao savjetnik tijekom dviju sinoda, a nastavio je pomagati u izradi Amorisa Laetitie. Istodobno došla je vijest da je nadbiskup Denis Hart iz Melbournea u Australiji “šokirao studente i osoblje” najavivši da će se kampus Sveučilišta Ivan Pavao II. zatvoriti 2018. godine. U priopćenju na web stranici Instituta priznato je da nije bilo financijske krize i da se studentske potrebe zadovoljavaju.

U studenom 2016., cijelo članstvo ‘Papinske akademije za život’ (PAŽ), još jednoga ostvarenja pape Ivana Pavla II., sada pod nadbiskupom Paglijom, smijenjeno je, uključujući i one članove, poput profesora Josefa Seiferta, koji su bili doživotno imenovani. Istodobno, statuti su ponovno napisani na takav način da članovi više ne trebaju potpisati deklaraciju koja tvrdi da će podupirati katoličko učenje o životu. Također je odbačen zahtjev da članovi budu katolici. Do lipnja 2017. Papa je imenovao 45 novih redovnih članova ispražnjenog PAŽ-a, od kojih su neki bili Paglijinim priznanjem, nevjernici, a barem je jedan od njih bio poznat podupiratelj pobačaja do 18. tjedna trudnoće.

U svibnju 2017. talijanski novinar i vatikanist, Marco Tosatti, otkrio je da je dobio informaciju kako je oformljena “tajna komisija” za “ispitivanje i potencijalno proučavanje promjena stavova Crkve o pitanju kontracepcije koji su postavljeni u enciklici Pavla VI. iz 1968., Humanae Vitae.” U lipnju 2017. talijanski katolički povjesničar i autor, Roberto de Mattei potvrdio je postojanje povjerenstva, otkrivajući da je još jedna osoba uključena u ‘Institut Ivana Pavla II.’, profesor instituta pod imenom monsinjor Gilfredo Marengo, bio zadužen za taj posao. Marengo je “nominiran od strane pape Franje”, rekao je de Mattei, “da ‘ponovno interpretira’ encikliku Humanae Vitae Pavla VI., u svjetlu Amoris Laetitia, povodom pedesete obljetnice njenog proglašenja, koja pada iduće godine.” De Mattei je također iznio na vidjelo sudjelovanje monsinjora Sequerija, spomenutog novoimenovanog predsjednika ‘Instituta Ivana Pavla II.’ u Rimu.

De Mattei je dao vrijedan uvid u razmišljanje o monsinjoru Marengu, koji je predložio u Vatican Insideru u rujnu 2015., da bi katolici trebali napustiti “koncepciju doktrinalne baštine Crkve kao zatvorenog sustava, nepropusnog za pitanja i provokacije ovdje i sada, u kojem je kršćanska zajednica pozvana opravdati svoju vjeru, svojim proglašavanjem i svjedočenjem”. U drugom članku, de Mattei je otkrio da je Marengo pitao je li “polemička igra – da [kontracepcijskoj] piluli – ne piluli, kao danas – da Pričesti za razvedene ne – Pričesti za razvedene – predstavlja samo pojavu nelagode, i što je uvelike odlučujuće u tkivu crkvenog života.” U tom je članku Marengo rekao kako vjeruje da način na koji se poučava Pavao VI. [u Humanae Vitae] stvara probleme za današnje katolike. Kako bi ilustrirao njegov stav, Marengo je citirao papu Franju, koji je rekao: “predstavili smo previše apstraktan teološki ideal o braku, gotovo umjetno izgrađen, daleko od konkretne situacije i učinkovitih mogućnosti obitelji kakve jesu. Ova prekomjerna idealizacija, prije svega kada smo ponovno probudili povjerenje u milost, nije učinila brak privlačnijim i poželjnijim, nego sasvim suprotno.

“Do srpnja 2017. godine nadbiskup Paglia uskoro je zanijekao postojanje povjerenstva za Humanae Vitae. Međutim, monsinjor Marengo je priznao u intervjuu za Radio Vatikan da postoji “istraživačka grupa” koja pregledava Humanae Vitae, iako je inzistirao da je to “djelo povijesno-kritičke istrage bez ikakvog cilja osim rekonstrukcije što je više moguće cijeloga procesa sastavljanja enciklike”. No, kako je Edward Pentin iz Nacionalnog katoličkog registra pitao ranije ovog mjeseca, “Zašto učiniti sve napore u produbljivanju i proučavanju nečega što se neće temeljito promijeniti?” Pentin je također zabilježio “neviđenu razinu pristupa” Vatikanskom tajnom arhivu koja je dana članovima povjerenstva. Takav pristup, kaže Pentin, nije čak bio odobren onima koji su istraživali toliko napadani pontifikat časnog pape Pija XII. za vrijeme Drugog svjetskog rata, unatoč mnogogodišnjem postavljanju zahtjeva. “Sve to”, piše Pentin, “uzrokuje zabrinutost da se povjerenstvo koristi kao paravan: za promatranje znanstvenog i povijesnog karaktera dokumenta, ali s krajnjim ciljem predstavljanja Papi dovoljno informacija kako bi disidenti enciklike rekli: “Vremena su se promijenila – Humanae Vitae treba tumačiti u svjetlu savjesti, prema složenosti življenja ljudi danas”.

Koji je stav samoga Pape? Imamo barem dva značajna traga. U intervjuu u ožujku 2014., Franju su pitali da komentira Humanae Vitae. Naime, ispitivalo se je li Crkva mogla “ponovno potaknuti temu kontrole rađanja”. “Sve ovisi”, odgovorio je Papa, “kako se tumači tekst Humanae Vitae. Sam Pavao VI., je prema kraju preporučio ispovjednicima mnogo milosti i pozornosti na konkretne situacije.” Također je rekao: “Riječ je o ulasku u dubinu pitanja i osiguravanju da pastoralna služba uzima u obzir situacije svake osobe i što ta osoba može učiniti. Ovo će se također raspravljati na putu prema sinodi.”

Tijekom 2016., rekao je kao odgovor na pitanje o upotrebi kontracepcije tijekom izbijanja virusa Zike koji uzrokuje mikrocefalije, da parovi u pogođenim područjima mogu licitno “izbjeći trudnoću” pribjegavanjem “manjem zlu”. Kao primjer, Papa je naveo apokrifnu priču koja tvrdi da je papa Pavao VI. dopustio da redovnice u Africi koriste kontracepciju, ako postoji vjerojatnost da će biti silovane. Vatikanski glasnogovornik O. Federico Lombardi je kasnije pojasnio da je u svom odgovoru Papa zapravo govorio o uporabi “kondoma i kontracepcije” u svrhu “izbjegavanja trudnoće”. “Kontracepcija ili kondom,” O. Lombardi je rekao, “u posebnim slučajevima hitnosti ili ozbiljnosti, može biti predmet razlučivanja u ozbiljnom slučaju savjesti. To je ono što je Papa rekao.

Summa Familiae Cura – trag iz prošlosti?

Kao što smo vidjeli, tijekom vrlo kratkog vremena, progresivne snage unutar Crkve brzo su se pokrenule da preuzmu pouzdane institucije i prisvoje ugled i rad onih koji su branili Katoličko učenje, kako bi unaprijedili uzrok potkopavanja Crkvenog učenja o ljudskoj seksualnosti i braku.

Pitanje je: Kako se uklapa re-koncepcija ‘Instituta Ivana Pavla II’?

Kao i mnogi, bio sam pogođen iznenadnom i neočekivanom prirodom današnjeg motuproprija. Izgleda da je iznenadna promjena imena, strukture i fokusa Instituta, osobito brzo nakon smrti predsjednika osnivača, vrlo neobična.

Također čudan, u mojim je ušima, bio tekst novog naslova. “Papinski teološki institut Ivana Pavla II. za brak i obiteljske znanosti”. Znanosti? Koje znanosti? Pitanje znanosti, kako se najčešće sudara s Crkvenim učenjem u današnjici, odnosi se na percipiranu nadmoć empirijskog nad teološkim, kao i na “evoluciju” doktrine temeljenu na poimanju da moderni čovjek zna znatno više od onih koji su bili prije njega, da ima mudrost promijeniti ono što se mijenjati ne može.

Štoviše, to me natjeralo da razmišljam o kontracepciji, čije prihvaćanje unutar Crkvenih krugova slijedi tu istu liniju razmišljanja. Kada sam sjeo da istražim ovaj članak, slijedio sam nagon. Uspio sam pronaći online kopiju Sheme za dokument o odgovornom roditeljstvu – tzv. “većinsko izvješće” Papinskog povjerenstva za kontrolu rađanja, dano papi Pavlu VI. 1966. godine. Upravo je curenje ovog dokumenta uvjerilo mnoge da će papa Pavao VI. potvrditi da su kontracepcija i Katolički nauk o braku i plodnosti kompatibilni. To je bio razlog što su mnogi bili zaprepašteni onim što je Humanae Vitae napokon rekla.

Puno je značaja u dokumentu, sada starom pola stoljeća, što odjekuje u današnjem trenutku. “Radi složenosti modernog života”, kaže jedan raniji odjeljak, zvučeći jezivo poznato, “konkretne moralne norme koje treba slijediti ne smiju se gurati u krajnost.”

No, kad sam došao do drugoga dijela teksta o “Pastoralnim potrebama”, skoro sam skočio sa svoje stolice. Pod naslovom Poglavlje II: Daljnje razmatranje; Primjena Doktrine o braku na različite dijelove svijeta, prvi odlomak glasi:

Čini se vrlo nužnim ustanoviti neki papinski institut ili tajništvo za proučavanje znanosti povezanih s bračnim životom. U tom povjerenstvu mogla bi postojati kontinuirana suradnja u otvorenom dijalogu među stručnjacima nadležnim za razna područja. Cilj ovog instituta (ili tajništva) bio bi, između ostalog, i dalje vođenje istraživanja i razmišljanja koje je započela komisija. Različite studije koje je komisija već pripremila mogle bi biti javne. Takav institut bi na poseban način proučavao kako se nauk o bračnoj zajednici treba primijeniti na različite dijelove svijeta i pridonosio formiranju svećenika i bračnih parova posvećenih apostolatu obitelji, slanjem stručnjaka k njima (usp., Konstitucija Crkva u suvremenom svijetu, II, c.1, str.52).

Eto ga.  Točan jezik iz novog naslova Instituta Ivana Pavla II. koji mi se činio prilično neugodnim – “Brak i obiteljske znanosti” – izravno iz dokumenta koji je nastojao potaknuti papu Pavla VI. da otvori vrata Katolicima za korištenje kontracepcije.

Naravno, to je moguće, ali smatram da je vrlo teško vjerovati da je paralelna semantika između ta dva dokumenta potpuna slučajnost. Godinama sam bio sumnjičav da su sinode pokušaj da se nastavi posao kojeg je svojedobno zaustavila Humanae Vitae.

Ovo takozvano “većinsko izvješće” bio je priručnik. Trebao je ukloniti zapreke za novu eru u Crkvi, gdje bi mogla odbaciti one “pastoralne i misionarske prakse koje odražavaju oblike i modele prošlosti” (kako papa Franjo piše u današnjem pismu) u svjetlu “potreba ljudske prirode” i “napretka znanosti “(kao raniji dokument intonira).

No, papa Pavao VI. bio je dorastao izazovu. Možda je čuo glas, ne samo neodređenog “duha” o kojem smo toliko puta čuli, već Svetoga Duha, Treće Božanske Osobe Presvetoga Trojstva. U pijesku je nacrtao liniju koju sva neposlušnost i izvrdavanje na svijetu ne mogu izbrisati. Ljudi su mogli činiti što su htjeli u spavaćoj sobi, a biskupi i svećenici su mogli dati odrješenje u ispovjedaonici uz smiješkak i kimanje, ali Crkveno naučavanje o kontracepciji zapravo se nije promijenilo.

I onda, došlo je trideset i pet godina u periodu dvaju pontifikata, onih Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., kada se držala linija o temeljnom nauku Crkve o kontracepciji. Morali su čekati trideset pet godina prije nego što su dobili još jednu šansu da završe posao. Mnogi od onih koji su vodili pobunu 1960-ih nisu doživjeli da vide taj dan. Drugi, kao što znamo, su se urotili.

I na kraju, čini se, oni još jednom mogu iskoristiti svoju šansu. Amoris Laetitia je nastojala razdvojiti krivnju za teški grijeh izvanbračnih seksualnih činova na način koji je otvorio vrata ne samo svetogrđu, već i razbijanju cjelokupne moralne građevine Crkve. Prihvaćanjem kontracepcije, po svojoj prirodi, bilo bi još gore, ali neizbježno slijedi iz istog razmišljanja. Razdvaja seksualnu intimnost od rađanja. To je temeljno oružje koje uništava samu svrhu braka i raspušta obitelj, ako već ne spriječi sam nastanak obitelji. Već je dovelo do globalne pandemije sebičnih, hedonističkih i destruktivnih pothvata. Uvelo je u doba bludništva, preljuba, pornografije, masturbacije, sodomije i svih vrsta devijantnosti. Jer ako bračni čin može postati sterilan prema ćudi parova, nikakav drugi seksualni užitak, koji se sada može odvojiti od otvorenosti prema životu, ne može biti po toj logici zabranjen.

Kontracepcija suzbija granice i barijere koje štite pravu ljudsku ljubav. Ona udara na samo srce onoga što je bit obitelji i čini svaki brak koji mu je podlegao lažnim. A kamo obitelj ide, tamo ide i čovječanstvo.

Ako ne mislite da postoji djelatan pokušaj kako bi se reinterpretirao veliki poraz neprijatelja koji je bio Humanae Vitae, ponovno slušajte riječi sestre Lucije iz Fatime.

“Konačna bitka između Gospodina i vladavine sotone bit će za brak i obitelj.”

Sestra Lucija nam je također rekla da molimo za Trijumf Bezgrješnog Srca. Trebali bi je shvatiti vrlo ozbiljno. Jer, iako znamo da neprijatelj neće na kraju pobijediti, razaranje koje oni uzrokuju čak i sada vodi duše u pakao. I neće se zaustaviti dok ih Majka Božja ne zgnječi.

https://onepeterfive.com/a-legacy-co-opted-what-really-lies-behind-changes-to-john-paul-ii-institute/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *