U nastavku pročitajte odličan članak našega suradnika.
Lažni prorok očito za sada prolazi bez posljedica kada su u pitanju optužbe da je prikrivao ili ignorirao seksualne zločine njemu naklonjenih pojedinaca u hijerarhiji.
Globalni mediji ne stavljaju ove vijesti u prvi plan, a kardinali nemaju hrabrosti podržati ljude poput Viganoa koji su se usudili progovoriti o tome. Ali optužbe se samo gomilaju. Prvo je Bergoglio prije godinu dana branio čileanskoga biskupa Juana Barrosa i napadao njegove žrtve, zatim je ljetos Vigano otkrio detalje o Bergoglijevom prikrivanju strašnih zločina američkog kardinala McCarricka, a prije mjesec dana je na vidjelo došla situacija o tome da je usprkos spoznaji o napastovanju sjemeništaraca promovirao Argentinca Zanchettu kojeg je prethodno učinio biskupom.
Kada uzmemo u obzir da su McCkarrick, kao i kardinal Danneels koji je također prikrivao seksualna zlostavljanja, ustvari članovi tvz. mafije iz St. Gallena koja je Bergoglija i dovela na vlast, onda njegovo prikrivanje biskupskih zločina niti ne čudi.
S druge strane zgraža što, Bergoglio ne samo da ne odgovara za zataškavanje, nego čak koristi krizu seksualnog zlostavljanja u Crkvi, za pripremu terena promjenama koje planira provesti. Na koji način?
Tako što u svojim izjavama ne osuđuje zločine pojedinaca, niti krivi za krizu smrtne grijehe homoseksualnih odnosa, nego dapače govoreći općenito stvara dojam kao da je problem sama Crkva kao institucija koja je zaražena „bolešću klerikalizma“.
Uzmimo nekoliko izjava o seksualnim zločinima. Nakon što su šokantna izvješća o zlostavljanju u američkoj crkvi izašla u javnost, u rujnu prošle godine je rekao kako „bijes zbog svećeničkih seksualnih skandala stvara eroziju vjere kod katolika i tjera ih od Crkve“, te da se „Crkva mora promijeniti“.
Prije mjesec dana je izjavio da je „kredibilitet Crkve ozbiljno narušen i umanjen“ zbog seksualnog zlostavljanja ali i „zbog pokušaja da ih se zaniječe ili prikrije“ (gle, tko se javlja!), „što je dovelo do rastućeg osjećaja nesigurnosti, nepovjerenja i ranjivosti vjernika.“
U zadnjem obraćanju, na avio konferenciji vraćajući se iz UAE, izjavio je kako Crkva sada ima „problem“ i sa svećeničkim zlostavljanjem redovnica, i to već neko vrijeme, usput bacivši novinarima par šokantnih sličica poput „seksualne robinje“ i „abortirana redovnička djeca“.
Naravno da je ovaj eksplozivni materijal došao odmah na naslovnice CNN-a i stao u red s ostalim člancima koje govore o tome kako je Katolička crkva trula i kako ne valja.
Što će prosječan vjernik pomisliti kada čuje ovakve izjave čovjeka koji danas nosi papinsku odjeću?
Da stvari u Crkvi zaista ne funkcioniraju i da ih treba promijeniti? Da celibat (više) ne funkcionira i da ga treba ukinuti?
Da treba uvesti žensko svećenstvo?
Da ne treba ići u crkvu?
Da nam ovakva Crkva više ne treba?
Točno, ovakva crkva nam ne treba – crkva koju nam nudi lažni prorok, koji promiče i štiti vukove u ovčjem runu, bez obzira radi li se o homoseksualnim zlostavljačima, njihovim pomagačima ili onima koji promiču „legalizaciju“ homoseksualnih odnosa i brakova u Katoličkoj crkvi i uvođenje drugih hereza.
Nama to ne treba, mi imamo Krista!
