Izraz “klerikalizam” uzrokom je mnogih različitih interpretacija. Puštamo po strani etimološki smisao, jer je glavno, što se u riječ stavlja. Jasno je, da on ima u sebi uvijek porugljiv prizvuk.
Pod “klerikalizmom” mnogi protivnici Crkve promatraju katolicizam uopće, na taj bi način svi katolici bili “klerikalcima”: u tom slučaju nam je klerikalizam samo na diku. Drugi opet – osobito tzv. liberalni katolici – “klerikalcima” nazivaju sve katolike vjerne tradiciji Katoličke Crkve i tu nam je “klerikalizam” samo na ponos. No, izraz “klerikalizam” naročito se razmahao u doba politiziranog katolicizma prošlog i sadašnjeg stoljeća u raznim zemljama zbog onoga nezdravog nastojanja, da se s jedne strane i sam kler uvuče u arenu stranačkih borbi i tako istrgne iz one svete vanstranačnosti, koja mu je po naravi njegove božanske misije i po toliko ponavljanim pozitivnim direktivama Crkve bezuvjetno potrebna za plodan rad oko duša, sviju duša; i da se s druge strane razni politički i ekonomski pothvati katolika poistovjećuju s katolicizmom, s Crkvom.
Upravo se taj klerikalizam ispoljava u sadašnjem mandatu lažnog proroka, koji redovito drži govore u UN-u, raspravlja i daje savjete o ekologiji kao i ekonomskom i političkom sustavu raznih zemalja, bori se za ravnopravnost spolova, za redovite plaće, protiv diskriminacije svih oblika seksualne izopačenosti, silno lobira na vanjsku politiku ove iste Amerike da otvori granice svim migrantima itd…
Sada dolazimo do njegove optužbe, koja pronalazi krivca za krizu seksualnog zlostavljanja u Americi, upravo u klerikalizmu.
Donosimo dio članka s LSN:
Niti tjedan dana od objave seksualnog skandala u kojem se navodi oko 300-tinjak svećenika koji su sudjelovali u seksualnom zlostavljanju, stiže odgovor Pape Franje kako je klerikalizam glavni uzrok ovog skandala.
“Klerikalizam, bilo da je izazvan svećenicima ili laicima, vodi do raskola u crkvenom tijelu i izvodi mnoga zla koja danas osuđujemo. Reći ne zlostavljanju je zapravo “ne” svim oblicima klerikalizma” rekao je papa Franjo.
Međutim on nije priznao pojavu homoseksualnosti među klerom, kao što nije ponudio nikakve korake u rješavanju ove krize, niti je istaknuo ulogu biskupa koji su bili glavni akteri ovog skandala.
Reakcije na njegovo pismo dolaze od brojnih izvora:
“Uočljivo, Franjo niti u jednom dijelu pisma ne upotrebljava riječ biskup” izjava Crux-a
Teolog Massimo Faggioli izjavljuje: “Dvije riječi koje upadljivo i značajno nedostaju u Franjinom pismu su biskupi i episkopalni”
Zatim na Twiteru: “Izjava pape Franje ne kaže ništa o homoseksualnom kleru i istragama u Vatikanu zbog ovog skandala”
Američki konzervativni kolumnist Rod Dreher:”Lijepe riječi od pape Franje, ali nakon ovoga svega nedostaju djela”
Marie Collins, jedna od žrtava zlostavljanja: “Rečeno nam je da samo papa može zauzdati ove biskupe, ali u njegovom pismu nažalost ništa od toga”.
Pisali smo o besćutnim smjenama tradicionalnih kardinala, biskupa i svećenika od strane lažnog proroka, samo zato što nisu željeli prihvatiti grijeh kao nešto normalno i na taj način reforme lažnog proroka, a sada vidimo i vrhunac tog licemjerstva gdje se čak i za homoseksualno zlostavljanje u Crkvi, pronalazi krivac u klerikalizmu tradicionalnog klera.