Na ovaj posebni dan donosimo svjedočanstvo jednoga križara koji je bio na Trgu u Zagrebu s moliteljima.
Peti je kolovoz, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ali prije svega rođendan Blažene Djevice Marije kako je objavila u Međugorju i u Knjizi Istine. No, unatoč tome osvanuo je mračan i hladan dan za početak kolovoza. Kiša neprestano pada, a vode se slijevaju iz poplavama poharane Slovenije i opsjedaju Zagreb.
U Zagrebu je doslovno „voda došla do grla“. Hrvatska prijestolnica, okovana zastavama sodome i zvijeri s deset rogova, kao da nema dovoljno podsjetnika na Božje kazne: na sve strane pukotine od nedavnih potresa, počupana i razbacana stabla po parkovima, a sada i vodena stihija izlijeva se iz Save i plavi kanale oko Zagreba opsjedajući grad sa svih strana.
No, prva je subota, vrijeme kada vjerni ostatak na glavnom zagrebačkom Trgu prikazuje Bogu molitve za zadovoljštinu zbog svih uvreda kojima svjedočimo i za obraćenje našeg zabludjelog naroda. Tmurno kišno jutro tišti i stvara sumnje: hoće li biti braće, hoće li ih kiša spriječiti od klečanja na Trgu, hoće li mnogima biti zapriječen put zbog poplavljenih cesta, jesu li neki zaboravili, napustili i otputovali na more?
Na Trgu se usprkos kiše skupila lijepa grupa molitelja. Kao i uvijek sve je puno policije, ali većina se policajaca zaklonila od kiše u Harmici. Čini se da je protivnika ovoga puta znatno manje. Jesu li ih zaustavile kiše i oluje ili im je važniji hedonizam na Jadranu, ili su možda ustuknuli pred Gospinim rođendanom?
Braća molitelji velikodušno dijele jedni drugima kišobrane i kabanice, podloge za klečanje. Blagdan je, pjeva se Lijepa naša. Blagoslivlja nas vjerni svećenik koji nije pobjegao pred vukovima. Hrabri nas: Oluja je ova veća od Oluje iz ’95!
Počinje molitva. Na zvuk molitve protivnici po običaju dižu dreku – oni ne podnose molitvu. Mi molimo dalje, molitve i misli svoje predajemo Bogu. No, ovoga puta, po prvi put prestade ometanje. Umuknula je rika zvjeri, zmijsko čegrtanje. Neobičan je to osjećaj za nekog tko redovito dolazi prvim subotama moliti na Trg. Blažena tišina i mir uz staloženi i složni ritam molitve.
Negdje oko pola Krunice stade i kiša. Braća spustiše kišobrane, pa smo mogli vidjeti lik Gospe Fatimske kako nam se smješka i bodri nas u molitvi. Hvala ti Majko, na ovom lijepom rođendanu! Hvala ti na ovom prekrasnom poklonu mira usred oluja, potresa i ratova koji šibaju svijet.
Tada se, kao u jedan glas, Trgom glasno zaori: Ave, Ave, Ave Maria!
Šesto otajstvo bilo je osobito dirljivo. Molilo se za umiruće i duše u Čistilištu, osobito branitelja koji su digli ruku na sebe i majki koje su pogubile svoje dijete. Gospine litanije, naši mali darovi našoj Majci, Djevici i Kraljici našoj. Ispovijest Vjere Hrvata katolika, Salve Regina i na kraju opet blagoslov našeg vjernog pastira. Stisak ruke i razgovor podrške s braćom u Kristu.
Kakav lijep i blagoslovljen način da proslavimo Gospin rođendan i Dan hrvatske pobjede.
Nek nas osjećaj ovaj nosi do dana konačne pobjede i tvoga Trijumfa Blažena Majko, kad svojom petom našem protivniku zauvijek zdrobiš glavu!