Masonska infiltracija široko je rasprostranjena među Katoličkim klerom (III)

U posljednjem nastavku članka o masonskoj infiltraciji u Crkvi donosimo pregled strašnih posljedica koje su ovi zli ljudi nanjeli Crkvi, kako bi današnji vjernik shvatio što je sve zatrovano i iz čega izniče anticrkva kojoj svjedočimo.  

 

Luigi Villa

Da masonska intriga unutar Crkve bude veća, osim rada nadbiskupa Gagnona na istraživanju masonerije unutar Vatikana, postojao je još jedan svećenik koji je nekoliko desetljeća, i prije i poslije, također bio angažiran u istoj misiji.

Godine 1956. vlč. Luigi Villa, u posjetu Padre Piju, dobio je od sveca misiju da cijeli svoj život posveti obrani Crkve od rada slobodnih zidara, osobito onih unutar Crkve. Naknadno je papa Pio XII osobno potvrdio ovu misiju dajući Villi papinski mandat da učini upravo to. Papa je svećenika stavio pod zaštitu kardinala Alfreda Ottavianija, prefekta Svetoga ureda, Pietra Parentea i Pietra Palazzinija.

Villa je tijekom svoje svećeničke karijere neumorno radio na otkrivanju i ometanju manevara slobodnih zidara koji su se infiltrirali u redove hijerarhije, pretrpjevši sedam pokušaja ubojstva zbog svojih neprijatelja.

Godine 1971. Villa je osnovao časopis Chiesa Viva , s dopisnicima sa svih kontinenata, kako bi razotkrio rad masona unutar Crkve. Villa je sam vodio istrage o članstvu prelata i svećenika unutar masonerije, provjeravajući dokumente s policijskim zapisima i popisima masonskih loža. Godine 1992. Chiesa Viva ponovno je objavila Pecorellijev popis zajedno s prezentacijom magistrata Carla Alberta Agnolija, autora “La Massoneria alla Conquista della Chiesa”, koji je naglasio pouzdanost popisa.

 

Značajna imena na Pecorellijevom popisu

Knjige bi se mogle napisati o šteti koju su Crkvi nanijeli kardinali, biskupi i svećenici koji su na Pecorellijevu popisu navedeni kao slobodni zidari. Ograničavamo se na razmatranje samo nekoliko.

Nadbiskup Annibale Bugnini naveden je kao pristupnik slobodnom zidarstvu 4. travnja 1963. s šifrom 1365/75 i akronimom BUAN. Bugnini je bio čovjek koji je predvodio promjene liturgije, čiji su ciljevi bili ukloniti iz Rimskog obreda Mise sve što bi protestantima bilo nepoželjno. Tekstovi drevnih crkvenih molitava i njezini izbori iz Svetoga Pisma lišeni su velikog dijela svog doktrinarnog sadržaja kao i cijenjenog tridentskog naglaska na žrtvenom karakteru Mise, tako ključnom za suprotstavljanje protestantskim herezama. Promjene u uređenju svetišta napravljene su po uzoru na stil masonskog hrama, u kojem oltar stoji u središtu, a ne okrenut prema istoku.

Uočeni antropocentrični prizvuci liturgije Novus Ordo i drastičan pomak prema liberalizaciji doktrine i prakse u Crkvi, koji je pratio liturgijske promjene u Misi, su plodovi rada slobodnog zidara kojemu je dopušteno da se beskrupulozno miješa po svojoj volji, sve što god su željeli i mislili da mogu nekažnjeno nametnuti cijeloj Latinskoj Crkvi.

Jednako je štetan za Crkvu bio dug mandat kardinala Sebastiana Baggia u njegovoj ulozi prefekta Kongregacije za biskupe, što ga je zapravo učinilo svojevrsnom masonskom marionetom. Prema Pecorellijevu popisu, Baggio se 14. kolovoza 1957. upisao u masonsku ložu s šifrom 85/2640 i akronimom SEBA. Godine 1962. imenovan je prefektom Kongregacije za biskupe, nakon što je kardinal Jean Villot – kojeg je Pecorelli također naveo kao masona, a koji je u to vrijeme služio kao državni tajnik pod Pavlom VI. – žestoko je lobirao da Baggio bude imenovan na tu ulogu. Bilo bi dovoljno loše da je slobodni zidar uopće imao utjecaja na izbor bilo kojeg biskupa, ali da je Baggio postavljen za prefekta Kongregacije za biskupe i stoga je mogao slobodno imenovati liberale, moderniste, homoseksualce i masonske biskupe u cijelom svijetu gotovo čitavo desetljeće je doslovno neshvatljivo.

U pismu svom poštovanom velikom meštru, od 4. siječnja 1969., Baggio je zahvalio masonskoj loži što je osigurala njegovo uzdizanje u Sveti zbor kardinala, uvjeravajući svoje kolege masone o njegovoj kontinuiranoj suradnji u prodiranju u crkvene krugove, posebno u ulozi vodstva, za radi “uništenja cijele Crkve iznutra na svim područjima”. Ovo pismo je fotografirano i nedavno objavljeno 2019. u Chiesa Viva :

4. siječnja 1969. godine

 Časnom velikom meštru

Najcjenjenijim pomoćnicima

Upravo sam primio obavještenje od Mape o mom imenovanju kardinalom, dobiveno od Tebe na sve Tvoje moćne načine. Žurim izraziti svima vama, ljubljena i cijenjena braćo, svoju odanu zahvalnost. Kao i do sada, uvijek Vam stojim na raspolaganju u vezi s našim programima širenja i prodora u crkvene krugove, osobito u one sfere vodstva koje će sutra biti glavne točke rušenja cijele Crkve iznutra na svim područjima.

S obnovljenom vjernošću pozdravlja vas VF.

SB (Sebastiano Baggio)

Kako bi se dodatno naškodilo Kristovoj zaručnici i osiguralo sveopće povlačenje pravovjernih biskupa u Crkvi, za vrijeme Baggiove vladavine prvi put je u povijesti Katoličke Crkve postavljena dob za odlazak u mirovinu od 75 godina za biskupe. Neposredan učinak novog zakona bio je da su mnoge biskupske stolice diljem svijeta postale upražnjene jer su biskupi stariji od 75 godina predali svoja pisma ostavke. Ova je situacija na jedinstven način omogućila Baggiu dovoljno odriješene ruke da u vrlo kratkom vremenu zamijeni gotovo cijeli episkopat Crkve i da ga pokuša preoblikovati prema vlastitoj slici. Rijetko je koji čovjek, bilo papa ili biskup, bio u takvom položaju da utječe na tako velik dio katoličkog episkopata u tako kratkom vremenu.

Iz tog je doba Crkva u SAD-u dobila biskupe kao što su McCarrick, Weakland, Mahony, Brown i Bernadin. Zločini i grijesi na rukama ovih masona uključuju homoseksualno silovanje, homoseksualne odnose, seksualno zlostavljanje maloljetnika, prikrivanje svećenika zlostavljača, zalaganje za žene svećenike, militantno gaženje crkvene tradicionalne glazbe i liturgije, zabranu katolicima da kleče pred Presvetim oltarskim sakramentom za svetu pričest, te razvodnjavanje crkvenog nauka o svetosti ljudskog života za nerođene, da im pribrojimo samo nekoliko grijeha i sablazni.

Ostale osobe imenovane na Pecorellijevu popisu uključuju kardinala Villota, državnog tajnika Svete Stolice za vrijeme Pavla VI., koji je djelovao kao neka vrsta pokrovitelja za Baggia, čime je imenovan u Kongregaciju za biskupe. Također je imenovan biskup Paul Marcinkus, šef Vatikanske banke, koji se pridružio masoneriji 21. kolovoza 1967., s kodnim brojem 43/649 i akronimom MARPA, koji je bio umiješan u bankovni skandal koji je gotovo financijski srušio Svetu Stolicu u 1980-ih.

Još jedno istaknuto ime bio je kardinal Agostino Casaroli, ministar vanjskih poslova za vrijeme Pavla VI. i državni tajnik za vrijeme Ivana Pavla II. Casaroli je u masoneriju ušao 28. rujna 1957. godine s kodnim brojem 41/076, pod akronimom CASA. Upravo je Casaroli bio odgovoran za otvoreni stav Vatikana prema komunistima tijekom pontifikata Pavla VI., politiku nazvanu Ostpolitik , koja je navela Papu da ukloni kardinala Józsefa Mindszentyja s mjesta Primusa Mađarske, što je rezultiralo uspostavom državne crkve pod kontrolom mađarske komunističke vlade. Tu je politiku kasnije odbacio Ivan Pavao II., koji je došao iza željezne zavjese, ali je šteta Crkvi u istočnoj Europi već bila učinjena.

Sada, da se ne bi pomislilo da su masoni navedeni na Pecorellijevom popisu stvar prošlosti, mora se istaknuti da se unutar posljednjeg desetljeća imena s njegovog popisa i dalje pojavljuju u zbivanjima u Vatikanu. Samo jedan takav slučaj je monsinjor Pio Vito Pinto, za kojeg je Pecorelli identificirao da je ušao u masoneriju 2. travnja 1970., s šifrom 3317/42 i akronimom PIPIVI. Pinto je vladao kao dekan najvišeg crkvenog suda, Rimske Rote, od rujna 2012. do ožujka 2021., dospjevši na naslovnice kada je kritizirao četvoricu kardinala koji su papi Franji predali pismo “dubia” u vezi s njegovim učenjem u Amoris Laetitia o dopuštanju rastavljenim i ponovno vjenčanim svetoj pričesti.

Kao što bi trebalo biti jasno svakome tko promatra činjenice vezane uz Pecorellijev popis, masonstvo je sigurno ušlo u zidove Vatikana prije barem nekoliko desetljeća. Potpuna provjera popisa, iako teška, svakako je moguća, s obzirom na policijsku zapljenu dokumenata Licia Gellija u kojima su imenovani svi članovi rimske masonske lože, Propaganda Due. Izvješće nadbiskupa Gagnona također leži neobjavljeno u arhivima Vatikana. Uz te izvore, tu su i istraživanja koja je vodio vlč. Luigi Villa, od kojih su neki objavljeni u časopisu Chiesa Viva.

Sa talijanskim prelatima poput biskupa Francesca Soddua od Ternija, koji je nedavno javno prisustvovao inauguraciji novog člana u masonsku ložu Velikog orijenta Italije, nova istraga slobodnog zidarstva u redovima crkvene hijerarhije prijeko je potrebna. Tek tada će se početi otkrivati šteta koju je masonerija uzrokovala i koju uzrokuje Tijelu Kristovu.

Izvor: LifeSiteNews.com