Nastavljamo članak o masonskoj infiltraciji u Katoličku crkvu origilano objavljen na LifeSiteNews.com koji otkriva masonsko preuzimanje ključnih vatikanskih funkacija, financija i imenovanja biskupa, masonskoj izmjeni Svete Mise, te masonskoj umješanosti u smrt pape Ivana Pavla I. 1978. godine.
‘Pecorellijev popis’: 120 vatikanskih dužnosnika koji su proglašeni slobodnim zidarima
Dana 12. rujna 1978., gotovo stoljeće nakon objavljivanja Alta Vendita i jedva dva desetljeća od pokretanja zavjere za preuzimanje talijanskih sjemeništa, talijanski odvjetnik i istraživački novinar Carmine Minor Pecorelli, direktor novinske agencije i časopisa specijaliziran za političke skandale i zločine, L’Osservatorio Politico objavio je popis visokih vatikanskih kardinala, biskupa i svećenika koje je identificirao kao članove masonskih loža. Popis je postao poznat kao “Pecorellijev popis”, a uključivao je imena, datume ulaska u slobodno zidarstvo, šifre i akronime 120 vatikanskih dužnosnika.
Sam Pecorelli pripadao je rimskoj masonskoj loži, Propaganda Due (P2), za koju je talijanska policija otkrila da ima visoko rangirane članove gotovo svih grana vlasti u zemlji, uključujući nacionalnu obranu. Službena istraga otkrila je popise članova grupiranih po političkim funkcijama, a sve pod palcem Licia Gellija, časnog majstora masonske lože.
Zašto je Pecorelli objavio popis visokorangiranih članova Vatikana za koje je tvrdio da se također ubrajaju među masone, možda se nikada neće saznati.
Ono što se zna jest da je Pecorelli ubijen u Rimu šest mjeseci kasnije, gotovo u dan, 20. ožujka 1979. Ubijen je s četiri hica iz vatrenog oružja u rimskoj četvrti Prati. Meci su bili marke Gevelot, neobično rijetka vrsta metka koju nije lako pronaći ni na legalnim ni na tajnim tržištima. Ista vrsta metka otkrivena je u skladištu oružja “Banda della Magliana”, skrivenom u podrumu talijanskog ministarstva zdravstva. Među onima koji su bili na meti policijske istrage bio je i šef Propaganda Due, Licio Gelli.
Propaganda Due i Licio Gelli
Licio Gelli pridružio se talijanskom masonstvu samo nekoliko godina prije 1965. Međutim, brzo je stekao ulogu nevjerojatne moći unutar masonerije i unutar Italije kada je 1970. Lino Salvini, tadašnji veliki meštar talijanske lože Velikog Orijenta, zadužio Gellija da restrukturiranje rimske lože Propaganda Due, čiji je časni majstor postao 1975. Ova loža, izvorno osnovana 1877. za rimske političare čije se članstvo u masoneriji moralo držati u strogoj tajnosti zbog njihove javne dužnosti i blizine papinstvu, uzdigla se od samo 14 članova sredinom 1960-ih do gotovo 1000 do kraja 1970-ih pod Gellijevim vodstvom.
17. ožujka 1981. talijanska policija pretresla je Gellijev dom u sklopu istrage o navodnoj otmici sicilijanskog bankara Michelea Sindone. Vlasti su otkrile popise 962 člana masonske lože Propaganda Due. Imena su uključivala 43 člana parlamenta, 3 člana kabineta, 43 generala, 8 admirala, čelnike svih talijanskih oružanih snaga, šefove sigurnosnih službi, diplomate, šefove policije u četiri najveća talijanska grada i vatikanske dužnosnike.
Za talijanske vlasti koje nisu bile među članovima Masonske lože Propaganda Due, Gellijeva ogromna mreža masona koji su mu tajno odgovarali predstavljala je “državu u državi” i prijetila stabilnosti i suverenitetu nacije. Nakon što se ubacio u politiku, Gelli je bio umiješan u stvari kao što je bombaški napad na vlak “Italicus” 1974., u kojem je ubijeno 12 ljudi, i masakr na kolodvoru u Bologni, u kojem je ubijeno 85 ljudi.
Također je utvrđeno da su članovi Gellijeve masonske lože Propaganda Due preuzeli kontrolu nad Vatikanskom bankom, dovodeći Svetu Stolicu gotovo pred bankrot u financijskom skandalu koji je izbio sredinom 1980-ih i iz kojeg se Vatikan tek treba u potpunosti izvući. U 1970-ima, aktivnosti Propaganda Due izazvale su komešanje čak i unutar slobodnog zidarstva, što je konačno dovelo do službenog raspuštanja lože Propaganda Due 1981. od strane Velikog orijenta Italije.
Gagnonovo izvješće
Istovremeno s objavom Pecorellijeva popisa, unutar zidina Vatikana objavljeni su nalazi trogodišnje službene revizije svih ureda Svete Stolice, koju je proveo nadbiskup Edouard Gagnon, u vezi s optužbama da su pojedini prelati i klerici Rimske kurije bili potajno članovi masonerije, osobno su predstavljeni papi Ivanu Pavlu I. Prema nedavno objavljenim memoarima Gagnonova tajnika, oca Charlesa Murra, „nadbiskup Gagnon sastavio je iscrpan dosje koji ga nije ostavio u sumnji da su te šokantne tvrdnje bile zapravo točne.”
Gagnonovo istraživanje slobodnog zidarstva unutar Rimske kurije službeno je naručio Pavao VI. kao odgovor na konkretnu optužbu da su dva visoka prelata bili slobodni zidari: Annibale Bugnini i Sebastian Baggio. Bugnini je bio zadužen za Povjerenstvo za reformu latinske liturgije nakon Drugog vatikanskog sabora, koji je proizveo Novus Ordo Missale Romanum (dakle, mason je arhitekt današnje Mise)!. Baggio je bio prefekt Kongregacije za biskupe, odgovoran za imenovanje i izbor biskupa u cijelom katoličkom svijetu.
Dok cijeli sadržaj Gagnonove istrage nije javno poznat, neki detalji o aferi su otkriveni. Među takvim detaljima je činjenica da je Gagnon dao do znanja da doista ima dokaze koji potvrđuju da su nadbiskup Bugnini i kardinal Baggio bili pripadnici masonerije. Ti su dokazi uključivali ovjeru dokumenata od strane INTERPOL-a, Međunarodne organizacije kriminalističke policije, odgovorne za istrage međunarodnih zločina. Gagnonova otkrića su tako potvrdila Pecorellijev popis, koji je uključivao i imena ovih kardinala.
Kao rezultat Gagnonove istrage, Bugnini je u posljednjim godinama svog života poslan u Iran kao apostolski nuncij, gdje će navodno učiniti najmanje štete Crkvi, s obzirom na manjak katolika u Iranu i gotovo nepostojeću interakciju između Svete Stolice i Iranske islamske vlade.
Baggia se, međutim, pokazalo teže riješiti. On će, zapravo, ostati na čelu Kongregacije za biskupe do 1984., nekoliko godina nakon pontifikata pape Ivana Pavla II., držeći tu dužnost dvanaest godina. Duljina njegova mandata znatno bi pridonijela nesagledivoj šteti koju je Crkvi nanio ovaj masonski biskupski tvorac kraljeva.
Vratimo se korak unatrag, nekoliko upečatljivih činjenica o jednomjesečnom pontifikatu Ivana Pavla I. otvaraju pitanje dubine masonskih zavjera unutar Vatikana. 12. rujna 1978. Pecorelli je objavio svoj popis vatikanskih dužnosnika koji su bili članovi masonerije. Dana 25. rujna 1978. nadbiskup Gagnon nasamo se sastao s Ivanom Pavlom I. kako bi mu predstavio nalaze svoje trogodišnje istrage o istoj stvari. Nadbiskup je nosio velik dosje i dao do znanja svom tajniku da je Papi načeo temu o Baggiovu članstvu u masonskoj loži. Također je rekao svome tajniku da je Papa pristao obračunati se s kardinalom masonom.
Dana 28. rujna Ivan Pavao I. osobno je nazvao Baggia kako bi se toga dana susreo s Papom u njegovu uredu. Baggio se nasamo susreo s papom u njegovom osobnom stanu kasnije te večeri u 20 sati na oko sat vremena i čuli su ga kako viče na papu o čemu je kasnije svjedočila švicarska garda koja je bila prisutna ispred prostorije. Sljedeće jutro, 29. rujna, Ivan Pavao I. pronađen je mrtav u svojoj sobi. Liječnik je proglasio njegovu smrt oko 23 sata prethodne noći. Šest mjeseci kasnije, 20. ožujka 1979., Pecorelli je ubijen u Rimu.
S obzirom na okolnosti i pitanja koja okružuju smrt Ivana Pavla I. – činjenica da je Papa tako iznenada umro samo dva tjedna nakon objavljivanja Pecorellijeva popisa, tri dana nakon što je primio Gagnonovo izvješće u privatnoj audijenciji, i samo dva sata nakon njegovog suočavanja s Baggiom, masonom koji je imenovao crkvene biskupe i posljednjim čovjekom koji je vidio Papu prije nego što je pronađen mrtav – otac Luigi Villa, vatikanski službenik koji je radio pod zaštitom Svetog ureda (o kojem će biti više riječi u nastavku), naredio je Kardinalu Palazziniu da se treba obaviti obdukcija. Provedene su tri obdukcije, službeno nazvane “liječnički pregledi”, odluka sve tri je potvrdila da je papa ubijen. Rezultate autopsije Vatikan nije objavio, što je rezultiralo mijenjanjem priče nekoliko puta sve do službenog zaključka da je uzrok “srčani udar”.
Nastavak slijedi u III. i konačnom dijelu…