Nas, koji smo prihvatili Knjigu Istine i koji po njoj znamo za slijed događaja koji se odvija pred našim očima, Isus u Knjizi Istine naziva „oni koji su blagoslovljeni vidom“ (usporedi s porukom 16.3.2014.).
Uistinu, u današnje doba kaosa, nereda i proturječja (usp. poruku 16.3.2013.) kada je jako teško oduprijeti se dezorijentiranju i ostati na Kristovom putu, takav blagoslov je ključan za spasenje.
Ipak, istodobno je jako teško gledati druge, osobito naše prijatelje i susjede iz župne crkve, kako odbijaju Istinu iako možda duboko u duši shvaćaju da ovo nije uobičajeno doba i da se nešto jako čudno počelo događati unutar Crkve.
Međutim, njihov izbor je osloniti se na čovjeka mjesto na Boga, osloniti se na zemaljsku hijerarhiju, iako osjećaju da nešto nije uredu s onim što im predlažu, jednostavno jer su tako navikli i jer im je to u unutar poznate zone komfora.
No, vezanje ljudi uz njihovu zonu komfora stari je alat sotone u odvraćanju duša od obraćenja, kao što je oholost prepreka Božjoj Riječi kod onih koji je odbijaju.
Također, frustrirajuće nam je gledati kako se, sloj po sloj, ostvaruju proročanstva, a ljudi općenito, vjernici ili nevjernici, ne mare za ono što se događa, nezainteresirani su obratiti pažnju na opasnosti koje prijete kako njihovoj zemaljskoj tako i vječnoj egzistenciji.
Tako ćete mnogo puta čuti o spremnosti pojedinaca na prihvaćanje sveopćeg nadzora, olako odbacivanje osobnih sloboda, pa i spremnost na čipiranje, bez obzira što ih zdrav razum i događaji kojim svjedoče upozoravaju da nije za vjerovati globalnim elitama neovisno radi li se o EU, SAD-u, Rusiji ili Kini.
Je li riječ opet o strahu od suočavanja s Istinom i nespremnosti da se izađe iz zone komfora pristanka uz mainstream i društvene elite ili se radi o tipičnoj ateističkoj vjeri u idole znanosti, kvazi napretka i humanizma.
Taj stav, neizmjerno ohole nebrige za vlastitu dušu i potpunog nedostatka poniznosti ispjevan je u donekle popularnoj pjesmi „Smak svita“ domaćih repera. Doista, ova pjesma zvuči poput sotonske antiteze latinskog himna „Dies Irae“.
Teško je i frustrirajuće gledati sve ovo, ponekad doista kao da razgovaramo s nekim tko vozi jureći automobil prema provaliji i neprestano stišće gas. No, što nam Isus poručuje?
Osim naravno da širimo Njegovu Riječ po Svetom Pismu i porukama iz Knjige Istine i na blag i razborit način upozoravamo bližnje i osim traženja da Mu dovedemo što više duša kroz Križarske molitve, Krist nas Križare u ovo doba poziva na strpljenje.
Ovo je doba čekanja (usp. poruku 16.3.2013.). Znamo da iščekujemo Božje Posredovanje kroz Upozorenje, no ne znamo rok i dan. To je i doba našega ispita da nastavimo u duhu ustrajnosti, strpljive molitve i rada na obraćenju sebe samih i naših bližnjih.
Većina nas Križara iskusila je i svjedočila velikim obraćenjima po Knjizi Istine, ali i tvrdokornosti pojedinaca kao i našoj vlastitoj slabosti i nemoći da otvorimo oči drugima.
No, ne gubimo nadu, ne žalostimo se i ne dajmo da nas obeshrabre ove poteškoće.
Budimo svjesni svojih ograničenja i molimo da nam Bog udjeli darove poniznosti, ustrajnosti i ufanja, osobito u ovo doba Korizme.
Sjetimo se, da ono što mi kao Vojska ostatka nismo uspjeli, učinit će Bog po Upozorenju.
Komentar: Trudimo se da mi ostanemo mi, u poniznosti, svjesni da će i mnogi oni postati mi.