Teolozi propituju prošlotjednu tvrdnju pape Franje o tome da su liturgijske promjene nakon Drugog vatikanskog sabora “nepovratne” i napominju da ostaje nejasno koje “liturgijske reforme” je imao na umu.
Govoreći sudionicima 68. talijanskog nacionalnog liturgijskog tjedna u Rimu, Franjo je rekao da nakon “dugog putovanja” liturgijskih reformi Drugoga vatikansoga sabora koje su otpočele prije pet desetljeća, “možemo sa sigurnošću i magisterijskim autoritetom tvrditi da je liturgijska reforma nepovratna”.
Reforme Drugoga vatikanskoga sabora koristili su različiti liturgičari kako bi opravdali brojne novitete, uključujući, ali ne ograničavajući se na, uklanjanje visokih oltara, premještanje Tabernakula daleko od središta Svetišta, preoblikovanje liturgije i promjenu liturgijskog molitve pri čemu je svećenik okrenut narodu, korištenje narodnog jezika kroz cijelu liturgiju, uklanjanje oltarne pregrade, davanje Svete Pričesti na ruku, angažiranje laika kao izvanrednih djelitelja Euharistije, dozvoljavanje ženskih ministranata i čitatelja, omogućavanje “liturgijskog” plesa, te upotrebljavanje profane glazbe i instrumenata (gitare, bendža, bubnjeva, itd.) za liturgijska slavlja.
Mnoge su reforme provedene primjenjujući načelo vođenja vjernika u “potpuno svjesno i aktivno sudjelovanje u liturgijskim slavljima”, kako je utvrđeno u Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium Drugoga vatikanskoga sabora.
Prije nego što je kardinal Bergoglio postao papa Franjo 2013. godine, snimljen je video snimak u Argentini u kojem slavi Misu koja je sadržavala divovske lutke, a druga s parovima koji plešu tango u svetištu.
LifeSiteNews je zatražio od vatikanskoga ureda za tisak o reformama koje papa Franjo smatra “nepovratnim”, ali nije dobio odgovor.
Dr. Peter Kwasniewski, profesor filozofije i autor [knjige] Plemenita ljepota, transcendentalna svetost: Zašto moderno doba treba Misu svih vjekova, rekao je kako nije lako razumjeti o kojim “nepovratnim” reformama Papa govori.
“Nitko ne dovodi u pitanje da su koncilski oci željeli manje promjene u liturgiji, ali mnogi značajni autori, uključujući Josepha Ratzingera (sada papu emeritusa Benedikta XVI.) i Louisa Bouyera, postavili su ozbiljna pitanja o načinu na koji su te promjene zapravo provedene, ” rekao je za LifeSiteNews.
Kwasniewski je rekao da mnoge komponente uvedene u liturgiju od Drugoga vatikanskoga sabora nisu uspjele ispuniti duhovne potrebe vjernika.
“U stvarnosti, jedina nepovratna stvar u liturgijskoj reformi je njezin neuspjeh u povezivanju s dubljim potrebama suvremenog čovjeka – ono što su predvidjeli mnogi koji su dobro čitali znakove vremena”, rekao je.
“U međuvremenu, kao što vidimo širom svijeta, tradicionalne župe i zajednice napreduju s mladima”, dodao je.
Deklaracija pape Franje dolazi 447 godina nakon što je njegov prethodnik papa sveti Pio V. izjavio s “apostolskim autoritetom” u svojoj papinskoj buli Quo Primum iz 1570. godine da je Tridentska latinska Misa objavljena 1570. Rimskim misalom bila jedina Misa koju treba slaviti “sada i zauvijek, u cijelom … kršćanskom svijetu.”
Engleski svećenik, otac John Hunwicke, istaknuo je da, ako je pouka pape Pija “sama po sebi bila podložna promjenama”, izgleda da je papa Franjo “pretpostavljao da je to promjenjivo … onda je jasno da je ono što je učinio blaženi Pavao VI. na Drugome vatikanskome saboru, te ono što sadašnji Papa sada kaže … samo po sebi promjenjivo; ne može se uklesati u kamenu dovijeka.”
“Papa Bergoglio je apsolutno u pravu. Liturgija nije povratna. Nitko ne može čarolijom [vratiti] Katoličku crkvu natrag kako je to bilo 1962. ili 1939. ili u bilo koje drugo vrijeme. Liturgija će se nastaviti “, rekao je.
To znači da liturgijski tekstovi i prakse ustanovljeni nakon Drugoga vatikanskog koncila sami “nisu nepromjenjivi”, dodao je.
Hunwicke je rekao da Papina deklaracija ima “sposobnost uzrujati ljude; čak i da ih uspaničari … ali, mislim da je panika sasvim nepotrebna i čak je nepošteno pretjerano reagiranje na ono što je zapravo rekao.”
Teolog koji je razgovarao s LifeSiteNewsom pod uvjetom anonimnosti, rekao je da se ne čini da deklaracija pape Franje s konferencije liturgičara “ispunjava istu razinu autoriteta” kao deklaracija pape svetog Pia V. u obliku papinske bule Quo Primum, tako da je “zamjenjuje”.
“Bilo koja liturgijska promjena po definiciji ne zadovoljava kriterije za nepovratni magistarski čin i stoga uvijek može biti promijenjena od strane kasnijeg pape”, rekao je teolog.
Katolički komentator i bloger otac Ivan Zuhlsdorf je nagađao da papa Franjo možda vrši vlast da odvrati napore vjernih katolika, uključujući i brojne svećenike, biskupe i kardinale koji bi željeli vidjeti liturgiju pročišćenu od problematičnih noviteta.
Izjava pape Franje, rekao je, “čini se da cilja na sugestije o “reformi reforme”.”
“Reforma reforme” izraz je iz razdoblja pape Benedikta koji se odnosi na reformu liturgije nakon Drugoga vatikanskoga sabora, kako bi se bolje uskladila s katoličkom liturgijskom tradicijom.
Kardinal Robert Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje, tvrdio je da put ka ponovnom otkrivanju autentične liturgije uključuje tumačenje liturgijskih promjena Drugoga vatikanskoga sabora kroz leće Tradicionalne latinske Mise. U tom smislu, kardinal je predložio da je papa Benedikt XVI. kada je prije deset godina izdao Summorum Pontificum dajući svećenicima pravo proslave Tradicionalne latinske Mise, pružio put ka ponovnom otkrivanju, ne vraćajući sat unatrag.
Upravo zbog toga je prošle godine kardinal zatražio od svećenika da počnu slaviti Misu u tradicionalnom položaju ad orientem, okrenuti prema istoku, prema Svetohraništu, zajedno s pukom. Također je potaknuo sve katolike da primaju Pričest u tradicionalnom položaju, klečeći.